DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 43     <-- 43 -->        PDF

fološke zanimljivosti i rariteti velebitskoga planinskog masiva. Površina parka
ima 3.617 ha od čega polovica prostranstva pripada šumama. (5)


Mljet je naj pošumljenoj i jadranski otok, pretežno borovom šumom.
Na otoku 72°/o površine pripada šumskoj vegetaciji, a samo 6% kamenjaru.
Nacionalni park R i s n j a k prostire se na 3.600 ha šume planine Ris


njak.
Iznijeli smo najosnovnije podatke o nacionalnim parkovima u Hrvatskoj
da bismo lakše pratili dalnja razmatranja.


Jednom svojom odredbom (5) »Zakon o šumama« govori o šumama s
posebnom namjenom, pa nabraja: »šume koje predstavljaju posebnu rijetkost
ili ljepote ili su od posebnog znanstvenog ili povijesnog značaja (nacionalni
parkovi, rezervati i si.).


Djelatnost održavanja, zaštite i eksploatacije šuma spada u područje
šumarstva. Unutar toga svjesna aktivnost ljudi odvija se prema pravilima
šumarske znanosti i struke. Kada se neka šuma proglasi nacionalnim parkom,
ona u suštini i dalje ostaje šuma. Organizacija rada i tehnologija u mnogo
čemu ostaju isti. Uzgoj i zaštita šuma postaju naglašeniji, a sužava se obim
eksploatacije do totalnog ograničenja. Šumi se počinju pridavati druga značenja
i funkcije. Njeno korištenje kreće u drugom pravcu — turizmu, rekreacije,
odgoja, obrazovanja i znanosti. Za »obične« šume lakše je odrediti što
se u njima ne smije raditi, nego što je u njima dozvoljeno.


Zakon o zaštiti prirode propisuje da su u nacionalnom parku dozvoljene
samo one djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost biljnog i životinjskoga
svijeta, te hidrografske, geomorfološke, geološke i pejzažne vrijednosti. Dozvoljene
su samo one radnje kojima se održava ili uspostavlja prirodna ravnoteža.


Činjenice i odgovarajući propisi nas upućuju na to da je djelatnost nacionalnih
parkova u Hrvatskoj područje šumarstva, s akcentom na održavanje
i zaštitu šuma. Osnovna djelatnost organizacije koja gospodari nacionalnim
parkom je, prema tome, slijedeća:


1. Održavanje šuma (njega mladica, čišćenje mladika, čišćenje debla od
granja, čišćenje i proreda), te podizanje sjemena i sadnica za obnovu šuma,
2. Zaštita šuma i šumskog zemljišta od biljnih bolesti i štetnika, domaće
stoke i divljači, požara, aerozagađenja, štetnih klimatskih činilaca, ispiranja,
klizanja i odnošenja,
3. Čuvanje i zaštita šuma i šumskog zemljišta od protupravnog prisvajanja
i drugih protupravnih radnja,
4. Održavanje šumskih prometnica i drugih objekata koji služe za iskorištavanje
šuma.
Ovdje se vidi da se nacionalni park ne propušta vlastitom prirodnom razvoju,
niti se isključuje svaki ljudski utjecaj, kako to u djelatnosti nacionalnih
parkova čine pojedina zakonodavstva.


Ukoliko se park orijentira i na proizvodnju sjemena i šumskih sadnica,
time se postiže obnova i sanacija šuma, te održanje postojećeg šumskog fonda.