DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Sum. list 105:331—1981 MOGUĆNOST UNOŠENJA CRVENOG HRASTA U ŠUMSKA STANIŠTA SR HRVATSKE* (Quercus borealis maxima Sarg.) Prof. dr Branimir PRPIĆ, prof, dr Đuro RAUŠ i ing. Petar PREBJEŽIĆ Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagreba, Katedra za uzgajanje šuma SAŽETAK. Prirodne šume i prirodnim šumama slične šumske sastojine su ekološki uravnotežene te daju maksimalne vrijednosti direktnih i indirektnih šumskih koristi (bioprodukcija i općekorisne funkcije šume). Kod šumskih kultura koje danas osnivamo na bujadnicama, vrištinama i bivšim poljoprivrednim površinama, nastojimo također postići, što uravnoteženije šumske sastojine. U današnjoj društvenoj akciji pošumljivanja koristimo četinjače brza rasta čije bioekološke značajke odgovaraju konkretnim stanišnim uvjetima osvajanja površine. Budući da kulture četinjača osnivamo u staništima gdje se one prirodno ne pojavljuju, u ove kulture nužno je unijeti najmanje 30"/o autohtonih listača, ili jednu takvu stranu listaču koja će povećati stabilnost buduće šumske sastojine. Veći dio potencijalnih šumskih površina u SRH nalazi se u kitnjakovu staništu (Banija, Kordun, Lika, međurječje Save i Drave). U tim površinama predlažemo da se u kulture četinjača, pored autohtonih listača, unosi američki crveni hrast (Quercus borealis maxima Sarg.) koji brzo raste, podnosi djelomičnu zasjenu, duboko se i intenzivno zakorjenjuje te se u konkurenciji ravnopravno nosi s brzorastućim četinjačama. Ako navedenim dobrim svojstvima crvenog hrasta dodamo i veliku regeneracionu sposobnost, vidimo da pripada u vrste drveća, koja, kao i ostali hrastovi, povećava stabilnost šumske sastojine. Američki crveni hrast sadimo zajedno s četinjačama osnivajući njegove manje grupe, u primjesi od 15—20%, dok istodobno sadimo i autohtone listače (hrast kitnjak, divlja trešnja i dr.) u većim grupama, također u primjesi od 15—20%. * Ovaj rad su autori obavili uz financijsku pomoć bivšeg Republičkog fonda za naučni rad SRH i preko ondašnjeg Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Istoj instituciji rad je predan u tisak (u vidu izvještaja) 1969. godine. Kako do danas nije tiskan, a smatramo da je njegov sadržaj postao aktualan, dajemo ga u skraćenom obliku u Šumarskom listu. |