DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Coapodaraka jadlnicat HALJEVO Graf.8. VOLU II I RAST (v) STABALA Quarcua bataalia naxiaa (l) i Ouarcu» robur (2) 10 20 30 SO 60 70 god. 80 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Coepodareka jadinicai HAL3EV0 Graf.7. VISINSKI RAST (h) STABALA Quercua boraalis maxima (i) i Quarcua robur (2) h 5 10 15 20 25 30 rt 50 45 50 55 60 65 70 :75 BOgod. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Tab.B. Gospodarska jedinica! HAL3EV0 STRUKTURA SASTOOINE « Vrst a drveć a c ~ti-* n a Quercus borealis maxima J3O o 4J N G V 12 6 0,07 0,61 14 20 0,31 3,10 16 16 0,33 3,52 18 30 0,78 9,00 20 42 1,34 16,51 22 50 1,89 24,90 24 46 2,09 28,34 26 46 2,42 34,32 28 56 3,43 49,84 30 42 2,97 43,89 32 46 3,91 58,32 34 34 3,11 47,53 36 36 3,69 57,53 38 18 2,03 32,47 40 20 2,56 40,54 44 6 0,95 15,06 46 2 0,33 5,55 51 518 32,21 471,03 Gospodarski jedinica HALDEV0 VISINSKI (h) I V0LUITINI (v ) RAST 4* a) n o cU H0 13 P O Quercus borealis maxima h V Qusrcush robur V 5 2,08 0,97 10 5,13 0,00 30 2,97 0,0022 15 7,80 0,0110 4,30 0,0076 20 10,53 0,0274 6,05 0,0136 25 12,47 0,0499 7,10 0,0190 30 14,58 0,0892 8,30 0,0260 35 16,79 0,1402 9,63 0,0478 40 17,96 0,200 9 11,63 0,1032 45 19,38 0,2718 13,30 0,1532 50 20,84 0,3459 15,25 0,2150 55 21,92 0,4177 16,60 0,2882 60 23,00 0,4766 18,20 0,3928 65 23,98 0,5 548 20,00 0,4810 70 25,16 0,6663 22,00 0,5804 75 26,25 0,8125 24,33 0,7232 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Gospodarska jedinica: VlNICA Graf.6. VISINSKI (h) I UOLUMNI (v ) RAST STABALA Qusrcus borsaiis maxima (l) i Qusicus petraea (2) h 20 18 16 14 12 10 8 " 6 4 2 10 15 20 25 30 god. 5 10 15 20 25 30 god. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Tab.6. Gospodarska jedinica: UELIKC BROD Gospodarska Jedinicu: VINICA STRUKTURA SAST03INE /ISINSKI (h) 1 VOLUBNI { J ) RAST H Vrata drveća U Quercus borealia « a c Quarcu8 petraaa o c maxima Quercus boraall maxima K rt 0 .t3 Jim h V h V i/i efi a*» a « H C V 5´ 2,47 1,30 X 36 0,02 0,04 10 6,55 0,00 61 4,05 0,0013 4 58 0,08 0,35 15 11,30 0,0356 6,39 0,0056 6 425 1,31 o,80 20 15,30 0,0958 8,55 0,0229 8 478 2,46 16,25 25 18,05 0,1820 11,97 0,0584 10 300 2,40 18,60 30 21,45 0,3.068 14,64 0,1154 12 319 3,49 30,94 35 23,32 0,4688 15,98 0,1896 14 300 4,61 42,60 40 25,24 0,6525 17,89 0,2636 16 167 3,34 33,07 45 27,11 0,8599 20,05 0,3640 18 156 3,95 41,03 50 29,00 1,0650 21,97 0,4785 20 97 2,99 33,01 55 24,06 0,6378 22 17 0,67 7,31 60 25,60 0,SP5„2 s s 2353 25,32 230,00 Tab,7. Gospodarska jedinica VINICA VISINSKI (h) I V0LWINI (v ) RAST Quercus borealia Quere Ja pstrsea o c maxima W o t/l a> h u h v 5 2,30 0,60 10 7,3o 0,0058 2,64 15 11,60 0,0343 4,97 0,0035 2D 15,30 0,089B 7,80 0,0146 25 17,70 0,1632 10,80 0,0471 30 19,95 0,2235 13,60 0,0790 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Gospodarska Jedinica: VELIKO BRDO „ „ ,. r Graf. 5... VOLUINI R ft ST ( v ) STABALA Quercus borealia maxima (i) i Qusrcus patrasa (2) 60 god. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Tab.4. G Dspodarska jedinica: t/ELIKO BRD0 STRUKTURA 3 A S T 0 0 1 1 € w V rat a drva č a C H a Que reus petraea 0 s t a 1 0 ^ L maxima , a to a N G V N G V N G Q \1 10 4 0,03 0,27 2 0,02 0,12 6 * 0,05 0,32 12 10 0,10 1,08 4 0,05 0,38 8 * 0,09 0,72 14 4 0,07 0,65 12 0,19 1,73 4 * 0,06 0,54 16 4 0,09 0,91 4 0,08 0,82 8 * 0,16 1,62 18 4 0,11 1,24 16 0,41 4,48 20 8 0,27 3,22 4 0,14 1,48 2 * 0,06 0,70 22 2 0,08 1,02 8 0,33 3,74 2 * 0,08 0,90 24 14 0,65 8,80 6 0,27 3,48 2 * 0,09 1,12 26 24 1,31 18,26 10 0,54 7,06 2 ** 0,10 1,41 28 16 1,03 14,58 2 0,12 1,69 30 14 1,03 14,88 2 0,14 1,98 32 16 1,30 19,92 4 0,33 4,59 34 29 2,60 41,56 6 0,56 7,91 36 14 1,44 22,90 2 0,21 3,01 4 *** 0,42 6,03 38 29 3,29 53,53 0,24 3,40 2 **# 40 20 2,56 41,46 4 0,50 7,67 4 *** 0,52 7,67 2 #** 42 14 1,95 32,42 0,29 4,28 44 8 1,26 20,58 46 8 1,33 22,87 4 0,69 11,13 0,35 5,56 2 *** 48 8 1,47 25,20 50 4 0,80 13,83 52 4 0,87 14,70 2 0,47 8,17 M 58 4 1,07 19,07 66 2 *** 0,69 12,20 68 2 *** 0,75 13,00 264 25,18 401,12 90 4,58 61,27 52 3,95 59,47 ^ * Carplnus betulus ** Prunua avium *** Querous cerrls |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Gospodarska jadinica; VELIKO BRDO Craf.4. VISINSKI RAST (h) STABALA Ouarcus boroali» maxima (l ) i Quercua patraea (2) 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 god. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Gospodarska jedinica: BROD NA KUPI 1,2 VOLUBINI RAST (u ) STABLA Qusrcus borealir maxima 1,0 0, 6 0,6 0, 4 0, 2 10 20 30 40 50 60 70 god. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Graf.l. Gospodarska jedinica: PARK-ŠUfflA ŠI3ANA VISINSKI (h) I VOLuTtlNI RA3T STABLA Quercus borealis maxima 15 10 5 10 15 2D 25god. 2o 25 god. Gospodarska jedinica: BROD NA KUPI VISINSKI RAST (h) STABLA Quercus boraalis maxima 25 15 5 113 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 god. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Tab.l. Gospodarska jedinica: PARK-šUmA ŠI3ANA STRUKTURA SASTOJI NE Vrsta drveća i c W c "1 03 Quercus borealis maxima H O. -Q O Q 0 N G V 6 344 1,03 5,85 8 247 1,29 8,89 10 234 1,78 14,98 12 294 3,28 29,11 14 294 4,62 41,75 16 187 3,71 36,47 18 114 2,88 29,30 20 80 2,53 26,48 22 60 2,28 24,72 24 47 2,lo 23,59 26 7 0,34 4,24 S 190 8 25,84 245,38 Go: podarska jedinica! PARK-šUMA SIDAMA VISINSKI (h) i voLuraNi («) RAST Quercus borealis maxima li V 5 4, 3D 10 8,15 C,ol73 15 12,05 0,o539 20 14,8o 0,1119 22 16,2o 0,1382 Tab.3.. Gospodarska jedinica: BROD n/K VISINSKI (h) I VOLUIJNI (u ) RAST *> o c Uuercus borealis maxima U -4 <0-P T3 D h V tn cr> 5 1,05 10 3,30 0,0008 15 6,30 0,0053 20 9,63 0,0173 25 12,80 0,0424 30 15,60 0,o847 35 17,10 0,1426 40 18,35 0,2124 45 20,10 0,3081 50 21,50 0,4079 55´ 23,10 0,5499 60 24,35 0,7084 65 25,27 0,9103 70 26,11 1,1364 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kö stier, J., Brückner, E. i Bibelriether, H.: Die Wurzeln der Waldbäume, Hamburg — Berlin, 1968. Lemke : vidi Köstler et al. P r p i ć, B.: Pripremni istraživački radovi u svrhu unošenja četinjača u šumski predjel »Markovac«, Zagreb 1963 (rukopis). Prpić , B.: Osiguranje biološke reprodukcije šuma kao temeljni preduvjet razvoja šumarstva, industrije za preradu drva i napretka društvene zajednice, Zagreb 1980, Zbornik radova Savjetovanja o aktualnim problemima i samoupravnom razvoju šumsko^prerađivačkog kompleksa SRH, Zagreb. R o h m e d e r, E.: Das Saatgut in der Forstwitschaft, Hamburg — Berlin 1972. Schenk , C: Fremdländische Wald — und Parkbäume, Berlin 1939. W a g e n k n e c h t, E.: vidi Göhre, K. i Wagenknecht E. Wiede mann — Schöbe r: Ertragstafeln, 1957. Über die Einführungsmöglichkeiten der Roteiche (Quercus borealis maxima Sarg.) in die Waklstandorte der Sozialistischen Republik Kroatien Zusammenfassung Es wurden die Waldkulturen der Roteiche in der Alter von 20 bis 110 Jahren in Kroatien untersucht. Die Autoren sind za dem Schluss gekommen dass die Roteiche in verschiedenen Standorten gut gedeiht, so dass die Einführung dieser Baumart in die zuküftigen Nadelholzkulturen empfholen werden kann. Diese Kulturen stellen eine Übergangsphase zu den stabilen Waideständen von einheimischen Baumarten dar. Bei der Gründung der Nadelholzkulturen sich eine horstweise Mischung von 15—20% der Roteiche ´und 15—20"/o der einheimischen Laubholzarten. Wegen ihrer Konkurenzfähligkeit in den Nadelbozkulturen ist die Roteiche günstiger als die Stieleiche und die Traubenciche. TABLICE I GRAFOVI (str. 342—352) |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 14 <-- 14 --> PDF |
S0Ž, tvorničku prašinu i čađu kojom obiluje atmosfera u blizini industrijskih centara. 8. ZAKLJUČCI Na osnovi istraživanja koja smo obavili u kulturama crvnog hrasta (Quercus borealis maxima Sarg.) u SR Hrvatskoj donosimo ove zaključke: 1. Crveni hrast je vrsta koja dobro uspijeva i preporučuje se u staništima slijedećih šumskih zajednica: — Šuma bukve s rebračom (Blechno — Fagetum Horv.) — Šuma kitnjaka i graba (Querco — Carpinetum croaticum Horv.) — Šuma lužnjaka i graba (Carpino betuli — Quercetum roboris Rauš) 2. Najbolji visinski i volumni rast u postojećim kulturama ima crveni hrast u šumi kitnjaka i graba. 3. U visinskom i volumnom rastu premašuje crveni hrast domaće hrastove kitnjak i lužnjak u njihovim staništima. To je posebno izraženo u prvih 20 godina života, ali su te razlike uočljive i u kasnijoj dobi. 4. Budući da crveni hrast brzo raste u mladosti, duboko se i intenzivno zakorjenjuje te podnosi postranu zasjenu, preporučujemo ga kod osnivanja kultura četinjača brza rasta zbog podizanja stabilnosti sastojine. Crveni hrast zadovoljava toj namjeni bolje od hrasta lužnjaka i kitnjaka, budući da odoljeva konkurenciji četinjača brza rasta. 5. Kod osnivanja kultura četinjača se preporučuje grupimična primjesa 15—20!l/o crvenog hrasta i 15—20% autohtonih listača. 6. Kod osnivanja kultura crvenog hrasta se preporučuju grupimično primješati najmanje 30% autohtonih vrsta drveća. LITERATURA Anić, M.: Weitere Erfahrungen über den Rhytmus des Höhenwachstums bei verfchiedener Holzarten im Laufe ihrer Vegetationsperiode. Referat na 13. Kongresu IUFRO, Beč, 1961. Bauer : vidi Wagenknecht. B er to vic, S., Cestar, D., Glavač, V., Hren, V., Kovače vi ć, Z. i Martinović , L: Tipološke značajke šuma u gospodarskoj jedinici Brod na Kupi, Radovi 21, Zagreb 1974. Bonnemann , A. i Röh r ig, E.: Baumartenwahl, Bestandesgründung und Bestadespflede, Waldbau auf ökologischer Grundlage, Hamburg — Berčon, 1972. Cestar, D., K a 1 i n i ć, M., M i 1 k o c i ć, S. i P e 1 c e r, Z.: Gospodarske jedinice Veljun, Tržnička šikara i Zalija, Ekološko-gospodarski tipovi i meliorativni zahvati, Radovi Instituta za šumska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 1., 1966. Diderichsen: vidi Köstler et al. Eisenreich , H.: Schnellwachsende Holzarten, Berlin 1956. Göhre, K. i Wagenknecht, E.: Die Roteiche und ihr Holz, Berlin 1955, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 13 <-- 13 --> PDF |
dim dubljinama (30 do 120 cm) ima aktivnog CaC02 od 1,0 do 8,2%. Poznato je, naime, da crveni hrast slabije uspijeva u tlima bogatim vapon (Eisenreich, 1956). Posebno nas je zanimalo kakav je prinos crvenog hrasta u usporedbi s domaćim hrastovima kitnjakom i lužnjakom. Rezultati tih analiza se nalaze u tablicama 5., 7., 9. te u grafikonima 5., 6. i 8. Iz podataka o visinskom i volumnom rastu se vidi da crveni hrast u svim pokusnim plohama u kojima je kompariran (Veliko Brdo, Maruševac- Vinica, Haljevo) premašuje domaće hrastove. To je posebno vidljivo u razdoblju od 0 — 20 godina starosti. To razdoblje je izuzetno značajno ako se crveni hrast u određenom omjeru smjese (ne manje od 15°/c) sadi s četinjačama brza rasta kod osnivanja njihovih kultura. Stručni razlog za primjesu crvnog hrasta u kulturama četinjača je njegov brzi rast koji ga svrstava u ravnopravne partnere četinjača brza rasta. Drugi je razlog njegova velika energija korijenja i intenzitet zakorijenjivanja koji mu je jače sposobnost da stabilizira sastojinu u kojoj je primješan. Kod toga, dakako, valja imati na umu da veću stabilnost kulture alohtonih vrsta drveća postižemo u takvom omjeru smjese u kojemu su najmanje s 30% prisutne autohtone vrste drveća. Imajući u vidu ekonomske razloge preporučujemo da se u kulture četinjača primjesa 15—20%> crvenog hrasta te da se pomješa najmanje 30°/o autohtonih vrsta drveća. Proučavanjem zakorjenjivanja crvenog hrasta metodom profila utvrdili smo da se on duboko i intenzivno zakorjenjuje u Velikom Brdu i u Maruševcu, dok je njegovo zakorjenjivanje u gredama Baranje u parapodzolastom tlu na prapornom matičnom supstratu, pliće i manje intenzivno. To pripisujemo velikoj količini aktivnog vapna koju ima to tlo u većim dubljinama. Nepovoljni uvjeti za razvoj korijenove mreže su se odrazili na visinski rast i prirast crvenog hrasta u baranjskoj strukturi što je uočljivo ako ih usporedimo s kulturama crvenog hrasta u Velikom Brdu i Vinici (vidi tabele 5., 7. i 9. te grafikone 4., 6. i 7.). Naši rezultati se slažu s tvrdnjom Eisenreicha (1956) da crveni hrast slabije uspijeva u tliba bogatim na vapnu. Kod razmatranja potreba za unošenje crvenog hrasta zajedno s četinjačama valja imati u vidu jedno veće područje SR Hrvatske koji se prostire južno i jugozapadno od Karlovca. To je područje bujadnica i vriština koji se nalazi na dubokom parapodzolastom vrištinskobujadničnom tlu. Dio toga područja podrobno je opisan s tipološkog stajališta (Cestar i dr. 1966.) te su dane preporuke za izbor vrsta drveća. U bujadično-vrištinskom staništu dana je preporuka za crveni hrast, što smatramo opravdanim. Osim primjene crvenog hrasta u klasičnom šumarstvu (osnivanje kultura crvenog hrasta, stabilizacije kultura četinjača brza rasta) on je veoma pogodan kao parkovna vrsta i kao izuzetan element u oblikovanju krajolika. Njegovo lišće poprima ujesen privlačnu crvenu boju a stabla djeluju vrlo dekorativno. Crveni hrast je, nadalje, rijetka vrsta drveća s kojom možemo osnivati parkovne površine i drvorede u blizini nečiste industrije. On dobro podnosi |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Pedološke analize tala obavio je Zavod za pedologiju Poljoprivrednošumarskog fakulteta u Zagrebu. Na lokalitetu Haljevo (Baranja) nakon prirodne obnove posječena je 80- godišnja sastojina crvenog hrasta. Prirodna obnova je uspjela vrlo dobro što znači da se on u tim ekološkim uvjetima udomaćio što smatramo za jedno vrlo važno biološko-ekološko svojstvo spomenutog hrasta (stanje 1981. godine). 7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA Fitocenološke snimke prikazane su u tri tabele, a uz njih je dan i opi objekata. Fitocenološke tabele su načinjene za Haljevo, Maruševac, Maksimir, Veliko Brdo i Pičulin, a zbog ograničenog prostora ne prilažu se ovome radu. Struktura sastojina te visinski i volumni rast analiziranih stabala prikazani su u 9 tabela i 8 grafikona. Visinski i volumni rast predočen je prosječnim vrijednostima analiziranih stabala za svaku pokusnu plohu. Rezultate pedoloških analiza (Maruševac, Haljevo), te profile korijenja (Maruševac, Veliko Brdo, Haljevo) ne donosimo u ovoj studiji zbog opširnosti. Ti podaci nalaze se zajedno s terenskim podacima u Katedri za uzgajanje šuma Šumarskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Analizirano je ukupno 12 stabala crvenog hrasta, četiri stabla hrasta kitnjaka i četiri stabla hrasta lužnjaka. Ako proučimo visinski rast crvenog hrasta u prvih deset godina njegova života, apstrahirajući utjecaj strukture sastojine ,kao i vremensku različitost toga razdoblja s obzirom na klimatske prilike, vidimo da je najbolji uspjeh polučio u Maruševcu (Vinica, Varaždin) i Velikom Brdu (Karlovac), a iza toga slijede Haljevo (Baranja) i Pičulin (Brod n/k Delnice). Visinski rast crvenog hrasta u Sijani kraj Pule bio je u početku čak i ve ´ ći od visinskog rasta u Maruševcu i Velikom Brdu, ali u 18. godini započinje opadati. To pripisujemo tome što su analizirana stabla iz Pule uzrasla iz panja. Visinski rast prikazan je u tabelama 2., 3., 5., 7. i 9. te grafikonima 1., 2., 4., 6. i 7. Iz rezultata analiza proizlazi da crvenom hrastu najbolje odgovaraju staništa šume kitnjaka i običnog graba koja nalazimo u pribrežju kontinentalnog dijela SR Hrvatske. To stanište obuhvaća područja u kojima se najčešće obavlja introdukcija četinjača i gdje se ukazuje potreba povećanja stabilosti njihovih kultura s listačama koje se duboko i intenzivno zakorjenjuju i tako odupiru snijegu i vjetru. Ako drvne mase iz strukture sastojine (tabele 1., 4., 6. i 8.) usporedimo s podacima iz Bauerovih prirasno-prihodnih tablica (1955.) vidimo da sastojine u Velikom Brdu i Maruševcu premašuju i sveukupnu proizvodnju crvenog hrasta za I bonitet. Kultura u Haljevu daleko zaostaje u drvnoj masi od dvije prethodne. To objašnjavamo time što je parapodzolasto tlo u kojemu je osnovana kultura crvenog hrasta u Haljevu veoma bogato kalcijevim karbonatom. S ve |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Zanimljiv je podatak koji daju Lyr i Hoffmann (1965) o maksimal nom dnevnom prirastu korijenja različitih vrsta drveća (prema Köstleru i dr. 1968). Navedeni autori ispitali su maksimalni dnevni prirast korijenja kod 8 vrsta drveća i ustvrdili ovaj redoslijed: korjenjivanja koju ta vrsta posjeduje, proizlazi njena dominacija rizosfe — bagrem — c. a. topola I 214 — crveni hrast 56 mm 50 mm 18 mm — obična breza 15 mm — duglazija 16 mm — zap. ariš — ob. smreka 10 mm 8 mm — ob. bor 7 mm meIz ovih prikaza vidimo da crveni hrast zauzima treće mjesto i ako dodamo i već spomenutu veliku energiju korijena te velik intenzitet toza uri mještovitih sastojina. U našoj drvarskoj praksi prevladava mišljenje da je drvo crvenog hrasta malo upotrebljivo, što proizlazi iz njegova poistovjećivanja s drvetom od Quercus rubra L., koje ima slabija mehanička svojstva od lužnjaka i kitnjaka. Prema Göhreu (1955) drvo crvenog hrasta {Quercus borealis maxima Sarg.) je elastičnije, tvrđe, čvršće i otpornije na habanje, ali manje trajno od lužnjakovog i kitnjakovog. Ono je, međutim, trajnije ili jednako trajno kao drvo četinjača. Dobra mehanička svojstva čine ga upotrebljivih za vrata, prozore, podove, parkete, stube i drugo. Upotrebljavamo li ga za pragove i slično, gdje su uvjeti za razvoj bolesti povoljni, mora se prethodno impregnirati. Impregnirani pragovi traju prosječno 17 godina. Za posude nije upotrebljiv zbog poroznosti. 6. CRVENI HRAST U SR HRVATSKOJ I POSTAVLJANJE POKUSNIH POVRŠINA Prva kultura crvenog hrasta u Hrvatskoj je osnovana prije cea 90 godina i to u šumskom predjelu Pdčulin u dolini rijeke Kupe. Ta površina pripada Šumariji Delnice. U neke naše parkove on je unesen i ranije, a kako su ova istraživanja obuhvatila samo šumske kulture, nismo evidentirali pojedinačna unošenja. Kasnije je ta vrsta unesena u šumski predjel Veliko Brdo u području Šumarije Karlovac te u baranjske šume u području Šumarija Darda. Starost tih kultura je cea 80 godina. Starost ostalih kultura crvenog hrasta u SR Hrvatskoj se kreće između 10 i 60 godina (stanje 1970). Prikaz šumskih kultura crvenog hrasta je naveden dalje u tekstu. Evidentirali smo ih ukupno 11. U prikazu je dano nalazište, starost, približna površina kulture i stanište asocijacije. 335 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 8 <-- 8 --> PDF |
S obzirom na reljef je malih zahtjeva. To isto odnosi se i na njegove zahtjeve prema tlu. Prema Eisenreich-u (1956) crveni hrast slabo prirašćuje u tlima koja su bogata vapnom. 5. BIOLOŠKA SVOJSTVA (morfološka konstitucija) Žir crvenog hrasta dozrijeva u jesen druge godine. Dominantna stabla započinju rađati u sastojim već u 30-toj godini. Prema Rohmeder-u (1972) u 10 godina života sastojine koja rađa sjemenom ima 3 djelomična uroda (10—403/o od punog uroda), 2 polovična uroda (41—70% od punog uroda) te jedan pun urod. 1 kilogram žira crvenog hrasta ima oko 200 komada čija klijavost iznosi prosječno 60%. Supke crvenog hrasta ostaju podzemno. Visina biljaka iznosi prosječno prema Wagenknecht-u (1955)): 1. godine 0,4 m 2. „ 0,7 m 3. „ 1,0 m 6. „ 1,5 m 7. „ 2,0 m 10. „ 5,2 m Prema istraživanjima Anića (1961) raste crveni hrast u vegetacijskom razdoblju prosječno 56 dana. On pripada u grupu vrsta kod kojih se javlja ivanji rast, a 50—90% visinskog rasta otpada na proljetni. S obzirom na način zakorjenjivanja, crveni hrast je sličan hrastu lužnjaku i hrastu kitnjaku. To se prvenstveno odnosi na dobru energiju njegova korijenja, tj. na sposobnost prodiranja u zbijene slojeve tla. Prema Köstleru i dr. (1968) oblikuje crveni hrast u ranoj mladosti korijenovu mrežu sa žilo m srčanico m koja kasnije poprima oblik čupave korijenove mreže. U veoma teškim tlima razvija crveni hrast plitku korijenovu mrežu s ponirućim korijenjem. U prvoj godini života on razvija žilu srčanicu prosječno dubljine od 31 cm, a između treće i pet godine izbija iz gornjeg dijela žile srčanice mnogobrojno horizontalno korijenje (Köstler i dr. 1968). Prema našim zapažanjima kao i prema podacima iz literature (Köstler i dr. 1968) ne tvori crveni hrast jako daskasto bočno korijenje što je čest slučaj kod hrastova lužnjaka i kitnjaka. Prema Lemkeu (1956) crveni hrast se zakorjenjuje slično kao i domaći hrastovi (kitnjak i lužnjak). Po istom autoru lužnjak se zakorjenjuje dublje od crvenog hrasta, ali crveni hrast ima brojnije vertikalno i koso korijenje iz čega proizlazi veći intenzitet njegova zakorjenjivanja. Prema Lemkeu (1956) ovisi položaj korijenove mreže crvenog hrasta o njegovu sociološkom položaju u sastojini. Dominantna stabla imaju bolje razvijenu mrežu korijenja od nuzgrednih. Kasnije to potvrđuje i Wagenknecht (1960), a prema Köstleru i dr. (1968). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 7 <-- 7 --> PDF |
nešto manji (1,5—2,5 cm dugačak) i do 1/3 smješten u kupuli. Q. borealis maxima Sarg, naraste u visinu od 25 do izuzetno i 50 m, a Q borealis Machx od 20—25 m. 3. AREAL Crveni hrast dolazi od prirode u istočnom dijelu Sjeverne Amerike. Njegov areal obuhvaća gotovo sve istočne države SAD i jugoistočni dio Kanade. On se poklapa s najvećim istočnoameričkim područjem listača koje se prostire od obale Atlantika do prerije. Prema Diderichsen-u (1935), a po Göhre-u i Wagcnknecht-u (1955) to je vlažno područje u kojemu se osjeća utjecaj Atlantika, mora u Meksičkom Zaljevu i Velikih Jezera. Godišnje oborine u tome području veće su od 800 mm, a u pojedinim predjelima iznose čak 2000 mm. U području njegova prirodnog rasprostranjenja nalazimo ga prema Schenk- u (1939) do 1.600 m n/v. Crveni hrast smatraju u Americi planinskom vrstom. Prema Wagenknecht-u (1955) crveni hrast dobro prirašćuje u Harzu u visini od 500 n/v., u Schwarzwaldu u visini od 800 n/v. i u Porajnju u nadmorskim visinama do 400 m. Ako se uzme u obzir da je područje njegova prirodnog areala ogromno te da je umjetno proširen u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, južnoj i srednjoj Švedskoj i SSSR-u i da se u tome području javlja u različitim geološkim podlogama i tipovima tala, u raznim reljefnim i klimatskim uvjetima zaključujemo da je crveni hrast vrsta velike ekološke amplitude. 4. EKOLOŠKI ZAHTJEVI (fiziološka konstitucija) Prema Schenk-u (1939) crveni hrast je, s obzirom na klimu, najprilagodl j i vi j i od svih američkih hrastova. On podnosi velike temperaturne ekstreme, a usporedimo li klimu područja njegova prirodnog pridolaska s klimom u arealu kitnjama i lužnjaka, vidimo da dolazi kako u toplijem tako i u oborinama bogatijem području. Na apsolutne maksimalne i minimalne temperature, sušu, zimske studeni i kasne mrazeve crveni hrast je otporniji od hrastova lužnjaka i kitnjaka. Kasni mrazevi nanose mu štete, ali naglim bujanjem brzo se oporavlja. Od ranih mrazeva stradava ako izbojci nisu na vrijeme odrvenjeli. Štete od snijega su vrlo rijetke u njegovim krošnjama, a zbog dobro razvijene korijenove mreže je otporan na olujni vjetar. Crveni hrast podnosi više zasjene od kitnjaka, a mnogo više od lužnjaka. Direktnu zasjenu podnosi u mladosti, a postrana zasjena ga ne ometa u razvoju. Kad se stablo crvenog hrasta nađe pod zasjenom, krošnja i deblo se izvijaju prema otvoru u sklopu krošanja. Veoma je otporan prema plinovima i to naročito prema S02 te prema čađi i tvorničkoj prašini. 333 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 6 <-- 6 --> PDF |
i. UVOD I PROBLEMATIKA Unošenje odnosno introdukcija stranih vrsta drveća poprima u nas sve veće razmjere. To se uglavnom odnosi na četinjače brza rasta, na američku zelenu duglaziju i američki borovac. Te vrste su često unošene u neodgovarajuća staništa pa je izostao željeni uspjeh. Razlog je tome bio, ili slabi uvid u stanište ili nepoznavanje ekoloških zahtjeva tih vrsta drveća. U novije vrijeme pristupa naša šumska privreda puno ozbiljnije tome problemu koji je usko povezan s današnjom društvenom akcijom pošumljivanja u SR Hrvatskoj. Kod osvajanja novih šumskih površina četinjačama, bilo da to radimo s duglazijom i borovcem ili s domaćim četinjačama (obična smreka, evropski ariš, obični bor, crni bor), pojavljuje se problem stabilizacije kultura četinjača. Dobra stabilnost kultura četinjača se postiže njihovim mješanjem s autohtonim listačama, koje međutim često nemaju odgovarajuća biološka svojstva da bi ih mogli ukomponirati u kulturu četinjača. Tu prvenstveno mislimo na hrast kitnja k koji uspijeva od prirode u područjima u koja se pretežno unose četinjače. On u potpunosti odgovara kao vrsta koja povećava stabilnost. Duboko se zakorjenjuje i odupire olujnom vjetru štiteći pri tome nestabilno, pretežno plitko zakorjenjenje četinjače (obična smreka, američki borovac). Tu se, međutim, javlja problem njegova spora rasta u mladosti. U dobi do 20-te godine hrast kitnjak mije u stanju konkurirati visinskim rastom zelenoj duglaziji, američkom borovcu, arišima i običnoj smreci. Dodamo li tome njegov veliki zahtjev za svjetlom, hrast kitnjak nije u stanju preživjeti bez naše intervencije, ispod krošanja i uz postepenu zasjenu četinjača brza rasta. Kod stabilizacije naših kultura četinjača odlično će poslužiti, umjesto hrasta kitnjaka, američki crveni hrast (Quercus borealis maxim Sarg.) Američki crveni hrast ima veliku ekološku amplitudu, dobro se zakorjenjuje kao i hrast kitnjak, podnosi postranu zasjenu i brza je rasta. Prema našim iskustvima crveni hrast dobro uspijeva u svim onim staništima u koja unosimo četinjače i čak više od toga, on dobro uspijeva u nizinskim područjima gdje dolazi od prirode hrast lužnjak. U našim daljnjim izlaganjima iznijet ćemo bitne značajke te vrste, kao i njen uspjeh u postojećim kulturama u SR Hrvatskoj. 2. SISTEMATSKI POLOŽAJ Quercus borealis maxima Sarg, sinonimi Q. rubra Du Roi, Q. maxima Ashe, Q. borealis var. maxima (Marsh.) Ashe je varijete t crvenog hrasta Quercus borealis Michx. koji pripada u sekciju Eritrobalanus Spach. Ta sekcija obuhvaća veći broj američkih hrastova. Quercus borealis maxima Sarg, odlikuje se brzim rastom. Od tipičnog crvenog hrasta (Q. borealis Michx) lučimo ga vrlo teško jer su morfološke razlike uočljive jedino kod ploda. Kod Q. borealis maxima Sarg, žir je krupniji (2—3 cm dugačak) i samo bazom u kupoli, dok je kod Q. borealis Michx |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Sum. list 105:331—1981 MOGUĆNOST UNOŠENJA CRVENOG HRASTA U ŠUMSKA STANIŠTA SR HRVATSKE* (Quercus borealis maxima Sarg.) Prof. dr Branimir PRPIĆ, prof, dr Đuro RAUŠ i ing. Petar PREBJEŽIĆ Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagreba, Katedra za uzgajanje šuma SAŽETAK. Prirodne šume i prirodnim šumama slične šumske sastojine su ekološki uravnotežene te daju maksimalne vrijednosti direktnih i indirektnih šumskih koristi (bioprodukcija i općekorisne funkcije šume). Kod šumskih kultura koje danas osnivamo na bujadnicama, vrištinama i bivšim poljoprivrednim površinama, nastojimo također postići, što uravnoteženije šumske sastojine. U današnjoj društvenoj akciji pošumljivanja koristimo četinjače brza rasta čije bioekološke značajke odgovaraju konkretnim stanišnim uvjetima osvajanja površine. Budući da kulture četinjača osnivamo u staništima gdje se one prirodno ne pojavljuju, u ove kulture nužno je unijeti najmanje 30"/o autohtonih listača, ili jednu takvu stranu listaču koja će povećati stabilnost buduće šumske sastojine. Veći dio potencijalnih šumskih površina u SRH nalazi se u kitnjakovu staništu (Banija, Kordun, Lika, međurječje Save i Drave). U tim površinama predlažemo da se u kulture četinjača, pored autohtonih listača, unosi američki crveni hrast (Quercus borealis maxima Sarg.) koji brzo raste, podnosi djelomičnu zasjenu, duboko se i intenzivno zakorjenjuje te se u konkurenciji ravnopravno nosi s brzorastućim četinjačama. Ako navedenim dobrim svojstvima crvenog hrasta dodamo i veliku regeneracionu sposobnost, vidimo da pripada u vrste drveća, koja, kao i ostali hrastovi, povećava stabilnost šumske sastojine. Američki crveni hrast sadimo zajedno s četinjačama osnivajući njegove manje grupe, u primjesi od 15—20%, dok istodobno sadimo i autohtone listače (hrast kitnjak, divlja trešnja i dr.) u većim grupama, također u primjesi od 15—20%. * Ovaj rad su autori obavili uz financijsku pomoć bivšeg Republičkog fonda za naučni rad SRH i preko ondašnjeg Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Istoj instituciji rad je predan u tisak (u vidu izvještaja) 1969. godine. Kako do danas nije tiskan, a smatramo da je njegov sadržaj postao aktualan, dajemo ga u skraćenom obliku u Šumarskom listu. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Pokusna ploha u Sijani kraj Pule osnovana je u postojećoj park-šumi u staništu šume medunca i bjelograbića koja ima sve njeno ekološko obilježje. Tlo je relativno duboka crvenica, a klima je submediteranska. Kultura crvenog hrasta u park-šumi Sijana ima površinu od cea 0,5 ha, a površina pokusne plohe je 0,15 ha. Veću površinu nismo mogli izabrati zbog heterogenosti sastojina. U toj kulturi, čija se starost kreće od 30—50 godina, ima dosta stabala iz panja. Pokusna ploha u Pičulinu kraj Brod nlk osnovana je u najstarijoj kulturi crvenog hrasta koja je podignuta u staništu šuma bukve s rebračom. Površina kulture iznosi oko 0,5 ha. Dosta stabala crvenog hrasta je posječeno. Prema podaoima iz gospodarske osnove starost te kulture se kreće između 80 i 100 godina. Pokusna ploha je obuhvatila nepravilnu površinu od 0,3 ha. Iz sređenih podataka o strukturi sastojine se vidjelo da je sječom jako narušena. U kulturu su prodrle autohtone vrste obična jela i obična smreka koje su zauzele slobodan prostor. Unutar pokusne plohe je izabrana jedna suvisla grupa stabala crvenog hrasta iz koje je uzeto stablo za analizu. Njegova starost je iznosila 74 godine. Ekološke značajke staništa kulture nose obilježje staništa šume jele s rebračom. Klima toga područja je nešto ublažena prodorom toplih struja zraka dolinom rijeke Kupe. Pokusna ploha u Velikom Brdu kraj Karlovca je nepravilne površine te iznosi 0,49 ha. U pokusnoj plohi je obuhvaćena ukupna površina kulture crvenog hrasta. Kultura je osnovana u staništu šume kitnjaka i graba te ima sva njegova obilježja. Tlo je lesivirano, duboko. Osim crvenog hrasta nalazimo u kulturi autohtone vrste toga staništa, hrast kitnjak, obični grab, divlju trešnju i cer. Analizirana su dva stabla crvenog hrasta i dva stabla hrasta kitnjaka. Njihova starost je iznosila 45 i 52 godine (crveni hrst) te 50 i 62 godine (hrast kitnjak). Pokusna ploha u Maruševcu kraj Vinice (Varaždin) ima površinu od 0,36 ha, a osnovana je unutar kulture crvenog hrasta veličine 3 ha. I ta kultura je osnovana u staništu šume kitnjaka i graba koje u ekološkom smislu ima sva njena osnovna obilježja. Analizirana stabla imala su 29 i 30 godina. Uz to su analizirana i dva jednako stara kitnjakova stabla iz susjedne sastojine. U Baranji u šumskom predjelu Haljevo (Darda) osnovana je pokusna ploha veličine 0,5 ha i to unutar kulture crvenog hrasta površine cea 6,0 ha. Kultura je podignuta u lesiviranom tlu u staništu šume lužnjaka i graba. Ekološke prilike u području kulture imaju sva obilježja toga staništa. Iz pokusne plohe su analizirana tri stabla crvenog hrasta čija je starost iznosila 77, 78 i 80 godina. Analizirano je i stablo hrasta lužnjaka iz susjedne sastojine. Njegova starost je iznosila 80 godina. U istoj šumi i u istome staništu analizirana su 3 stabla crvenog hrasta iz 11-godišnje kulture kao i stabla hrasta lužnjaka iste starosti iz susjedne sastojine (3). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Ukupna površina kultura je relativno malena, iznosi svega oko 20 ha, ali je njihov raspored veoma povoljan tako da smo uspjeli udovoljiti cilju ovih istraživanja. Cilj ovih istraživanja postavljen je tako da se utvrdi: 1. Kako uspijeva crveni hrast (Quercus borealis maxima Sarg.) u različitim staništima u SR Hrvatskoj. 2. Kakav je njegov uspjeh u tim staništima u usporedbi s domaćim hrastovima, lužnjakom i kitnjakom, te kakvi su izgledi za njegovo unošenje u buduće šumske površine. U velikom prostoru od Sijane kraj Pule u jugozapadnom dijelu SRH do Darde u Baranji u sjeveroistočnom dijelu SRH, unesen je crveni hrast u stanište šume medunca i bjelograbića (Carpinetum orientalis croaticum H-ić 1939.), u stanište šume bukve s rebračom (Blechno-Fagetum Horv. 1938.), u stanište šume kitnjaka i graba (Querco-Carpinetum croaticum Horv. 1938) i u stanište šume lužnjaka i graba (Carpino betuli — Quercetum roboris (Anić 1959.) emend. Rauš 1969.). Staništa u koja je crveni hrast unesen razlikuju se međusobno klimom, reljefom i tlom, što je omogućilo dobro postavljanje istraživanja i dovelo konačnom cilju. Pokusne plohe u kulturama crvenog hrasta osnovane su u 5 nalazišta i to u Sijani kraj Pule, u Pičulinu (Brod n/k, Delnice), u Velikom Brdu (Karlovac) u Maruševcu (Vinica — Varaždin) i u Haljevu (Darda). Pokusna ploha u Maksimiru je u međuvremenu izgorjela. Na taj način je obuhvaćeno pribrežje Hrvatske (Karlovac, Vinica), nizinsko područje (Darda), gorsko područje (Delnice) i submediteransko područje (Sijana kraj Pule). VEGETACIJSKI OPIS NALAZIŠTA KULTURA CHVEHOG HRASTA ( Quercus borealis maxima Sarg. ) U SE HRVATSKOJ Stan in 1970 eod. Tek. šumarija Šumski predjel Staništa asocijacije Starost Približna br. god. .površina kulture 1. Darda Haljevo Carpino betuli -Quercetum roboris 50 - --60 6,00 45b, 46, 46d quercetosum cerris Rauš 1969 2. " Haljevo 51c , ,, 10 - --20 6,50 3-" Koha 25b, 36d " ´. 70 - --80 1,00 4. Zagreb Maksimir " 15 --20 0,50 5. Varaždin Maruševac Querco -Carminetum croaticum 20 -40 3,00 Horv. 1938 6. Ilok Dugo Cerje 1 11 50 - --60 0,50 7-Vukovar Kordoš 1 11 50 - 60 0,50 8. FakultetMaksimir 15 --20 0,50 ske šume Zagreb 9-Karlovac Veliko Brdo , ,, 70 - 80 0,50 10. Delnice Pičulin Blochno -Fafretum Horv. 1938 80 - 100 0,50 11. Pula Sijana Carpinetum orientalis croaticum 30 - 50 0,50 H-ić 1939 Sveukupna površina iznaša oko 20,00 ha 336 |