DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Coapodaraka jadlnicat HALJEVO Graf.8.


VOLU II I RAST (v) STABALA
Quarcua bataalia naxiaa (l) i Ouarcu» robur (2)


10 20 30 SO 60 70 god. 80




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Coepodareka jadinicai HAL3EV0 Graf.7.
VISINSKI RAST (h) STABALA Quercua boraalis maxima (i) i Quarcua robur (2)


h


5 10 15 20 25 30 rt 50 45 50 55 60 65 70 :75 BOgod.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Tab.B.
Gospodarska jedinica! HAL3EV0


STRUKTURA SASTOOINE
« Vrst a drveć a
c ~ti-*
n
a
Quercus borealis maxima
J3O
o
4J N G V
12 6 0,07 0,61
14 20 0,31 3,10
16 16 0,33 3,52
18 30 0,78 9,00
20 42 1,34 16,51
22 50 1,89 24,90
24 46 2,09 28,34
26 46 2,42 34,32
28 56 3,43 49,84
30 42 2,97 43,89
32 46 3,91 58,32
34 34 3,11 47,53
36 36 3,69 57,53
38 18 2,03 32,47
40 20 2,56 40,54
44 6 0,95 15,06
46 2 0,33 5,55
51 518 32,21 471,03
Gospodarski jedinica HALDEV0
VISINSKI (h) I V0LUITINI (v ) RAST
4*
a) n
o cU H0
13
P O
Quercus borealis
maxima
h V
Qusrcush
robur
V
5 2,08 0,97
10 5,13 0,00 30 2,97 0,0022
15 7,80 0,0110 4,30 0,0076
20 10,53 0,0274 6,05 0,0136
25 12,47 0,0499 7,10 0,0190
30 14,58 0,0892 8,30 0,0260
35 16,79 0,1402 9,63 0,0478
40 17,96 0,200 9 11,63 0,1032
45 19,38 0,2718 13,30 0,1532
50 20,84 0,3459 15,25 0,2150
55 21,92 0,4177 16,60 0,2882
60 23,00 0,4766 18,20 0,3928
65 23,98 0,5 548 20,00 0,4810
70 25,16 0,6663 22,00 0,5804
75 26,25 0,8125 24,33 0,7232




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Gospodarska jedinica: VlNICA Graf.6.


VISINSKI (h) I UOLUMNI (v ) RAST STABALA
Qusrcus borsaiis maxima (l) i Qusicus petraea (2)


h


20


18


16


14


12


10


8 "


6


4


2


10 15 20 25 30 god. 5 10 15 20 25 30 god.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Tab.6.


Gospodarska jedinica: UELIKC BROD Gospodarska Jedinicu: VINICA
STRUKTURA SAST03INE


/ISINSKI (h) 1 VOLUBNI { J ) RAST


H Vrata drveća
U


Quercus borealia


« a c


Quarcu8 petraaa


o c maxima Quercus boraall maxima
K rt


0 .t3 Jim


h V h V


i/i efi a*»


a « H C V


5´ 2,47 1,30


X 36 0,02 0,04


10 6,55 0,00 61 4,05 0,0013


4 58 0,08 0,35


15 11,30 0,0356 6,39 0,0056


6 425 1,31 o,80


20 15,30 0,0958 8,55 0,0229


8 478 2,46 16,25


25 18,05 0,1820 11,97 0,0584


10 300 2,40 18,60


30 21,45 0,3.068 14,64 0,1154


12 319 3,49 30,94


35 23,32 0,4688 15,98 0,1896


14 300 4,61 42,60


40 25,24 0,6525 17,89 0,2636


16 167 3,34 33,07


45 27,11 0,8599 20,05 0,3640


18 156 3,95 41,03


50 29,00 1,0650 21,97 0,4785


20 97 2,99 33,01


55 24,06 0,6378


22 17 0,67 7,31


60 25,60 0,SP5„2


s
s
2353 25,32 230,00


Tab,7.
Gospodarska jedinica VINICA


VISINSKI (h) I V0LWINI (v ) RAST


Quercus borealia


Quere Ja pstrsea


o c maxima
W o
t/l a> h u h v
5 2,30 0,60
10 7,3o 0,0058 2,64
15 11,60 0,0343 4,97 0,0035
2D 15,30 0,089B 7,80 0,0146
25 17,70 0,1632 10,80 0,0471
30 19,95 0,2235 13,60 0,0790




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Gospodarska Jedinica: VELIKO BRDO „ „ ,.
r Graf. 5...
VOLUINI R ft ST ( v ) STABALA
Quercus borealia maxima (i) i Qusrcus patrasa (2)


60 god.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Tab.4.


G Dspodarska jedinica: t/ELIKO BRD0


STRUKTURA 3 A S T 0 0 1 1 €


w
V rat a drva č a


C

H a
Que reus petraea 0 s t a 1 0
^ L maxima ,
a to
a N G V N G V N G


Q \1
10 4 0,03 0,27 2 0,02 0,12 6 * 0,05 0,32
12 10 0,10 1,08 4 0,05 0,38 8 * 0,09 0,72
14 4 0,07 0,65 12 0,19 1,73 4 * 0,06 0,54
16 4 0,09 0,91 4 0,08 0,82 8 * 0,16 1,62
18 4 0,11 1,24 16 0,41 4,48
20 8 0,27 3,22 4 0,14 1,48 2 * 0,06 0,70
22 2 0,08 1,02 8 0,33 3,74 2 * 0,08 0,90
24 14 0,65 8,80 6 0,27 3,48 2 * 0,09 1,12
26 24 1,31 18,26 10 0,54 7,06 2 ** 0,10 1,41
28 16 1,03 14,58 2 0,12 1,69
30 14 1,03 14,88 2 0,14 1,98
32 16 1,30 19,92 4 0,33 4,59
34 29 2,60 41,56 6 0,56 7,91
36 14 1,44 22,90 2 0,21 3,01 4 *** 0,42 6,03


38 29 3,29 53,53
0,24 3,40


2 **#


40 20 2,56 41,46 4 0,50 7,67
4 *** 0,52 7,67
2 #**


42 14 1,95 32,42 0,29 4,28
44 8 1,26 20,58
46 8 1,33 22,87 4 0,69 11,13 0,35 5,56


2 ***


48 8 1,47 25,20
50 4 0,80 13,83
52 4 0,87 14,70
2 0,47 8,17


M


58 4 1,07 19,07
66 2 *** 0,69 12,20
68 2 *** 0,75 13,00


264 25,18 401,12 90 4,58 61,27 52 3,95 59,47


^


* Carplnus betulus
** Prunua avium
*** Querous cerrls


ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Gospodarska jadinica; VELIKO BRDO Craf.4.
VISINSKI RAST (h) STABALA Ouarcus boroali» maxima (l ) i Quercua patraea (2)


5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 god.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Gospodarska jedinica: BROD NA KUPI


1,2
VOLUBINI RAST (u ) STABLA Qusrcus borealir maxima
1,0
0, 6
0,6
0, 4
0, 2
10 20 30 40 50 60 70 god.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Graf.l.


Gospodarska jedinica: PARK-ŠUfflA ŠI3ANA


VISINSKI (h) I VOLuTtlNI RA3T STABLA Quercus borealis maxima


15


10


5 10 15 2D 25god. 2o 25 god.


Gospodarska jedinica: BROD NA KUPI
VISINSKI RAST (h) STABLA Quercus boraalis maxima


25


15


5 113 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75 god.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Tab.l.


Gospodarska jedinica:


PARK-šUmA ŠI3ANA


STRUKTURA SASTOJI NE


Vrsta drveća


i


c


W c
"1 03 Quercus borealis maxima
H O.
-Q O
Q 0 N G V
6 344 1,03 5,85
8 247 1,29 8,89
10 234 1,78 14,98
12 294 3,28 29,11
14 294 4,62 41,75
16 187 3,71 36,47
18 114 2,88 29,30
20 80 2,53 26,48
22 60 2,28 24,72
24 47 2,lo 23,59
26 7 0,34 4,24
S 190 8 25,84 245,38


Go: podarska jedinica!
PARK-šUMA SIDAMA


VISINSKI (h) i voLuraNi («) RAST


Quercus borealis maxima
li V
5 4, 3D
10 8,15 C,ol73
15 12,05 0,o539
20 14,8o 0,1119
22 16,2o 0,1382


Tab.3..


Gospodarska jedinica: BROD n/K
VISINSKI (h) I VOLUIJNI (u ) RAST


*>


o c Uuercus borealis maxima
U -4
<0-P
T3
D h V
tn cr>
5 1,05
10 3,30 0,0008
15 6,30 0,0053
20 9,63 0,0173
25 12,80 0,0424
30 15,60 0,o847
35 17,10 0,1426
40 18,35 0,2124
45 20,10 0,3081
50 21,50 0,4079
55´ 23,10 0,5499
60 24,35 0,7084
65 25,27 0,9103
70 26,11 1,1364




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Kö stier, J., Brückner, E. i Bibelriether, H.: Die Wurzeln der Waldbäume,
Hamburg — Berlin, 1968.
Lemke : vidi Köstler et al.
P r p i ć, B.: Pripremni istraživački radovi u svrhu unošenja četinjača u šumski
predjel »Markovac«, Zagreb 1963 (rukopis).


Prpić , B.: Osiguranje biološke reprodukcije šuma kao temeljni preduvjet razvoja
šumarstva, industrije za preradu drva i napretka društvene zajednice,
Zagreb 1980, Zbornik radova Savjetovanja o aktualnim problemima i samoupravnom
razvoju šumsko^prerađivačkog kompleksa SRH, Zagreb.


R o h m e d e r, E.: Das Saatgut in der Forstwitschaft, Hamburg — Berlin 1972.
Schenk , C: Fremdländische Wald — und Parkbäume, Berlin 1939.
W a g e n k n e c h t, E.: vidi Göhre, K. i Wagenknecht E.
Wiede mann — Schöbe r: Ertragstafeln, 1957.


Über die Einführungsmöglichkeiten der Roteiche (Quercus borealis maxima Sarg.)
in die Waklstandorte der Sozialistischen Republik Kroatien


Zusammenfassung


Es wurden die Waldkulturen der Roteiche in der Alter von 20 bis 110 Jahren
in Kroatien untersucht. Die Autoren sind za dem Schluss gekommen dass die
Roteiche in verschiedenen Standorten gut gedeiht, so dass die Einführung dieser
Baumart in die zuküftigen Nadelholzkulturen empfholen werden kann. Diese Kulturen
stellen eine Übergangsphase zu den stabilen Waideständen von einheimischen
Baumarten dar.


Bei der Gründung der Nadelholzkulturen sich eine horstweise Mischung von
15—20% der Roteiche ´und 15—20"/o der einheimischen Laubholzarten. Wegen ihrer
Konkurenzfähligkeit in den Nadelbozkulturen ist die Roteiche günstiger als die
Stieleiche und die Traubenciche.


TABLICE I GRAFOVI


(str. 342—352)




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 14     <-- 14 -->        PDF

S0Ž, tvorničku prašinu i čađu kojom obiluje atmosfera u blizini industrijskih
centara.


8. ZAKLJUČCI
Na osnovi istraživanja koja smo obavili u kulturama crvnog hrasta (Quercus
borealis maxima Sarg.) u SR Hrvatskoj donosimo ove zaključke:


1. Crveni hrast je vrsta koja dobro uspijeva i preporučuje se u staništima
slijedećih šumskih zajednica:
— Šuma bukve s rebračom (Blechno — Fagetum Horv.)
— Šuma kitnjaka i graba (Querco — Carpinetum croaticum Horv.)
— Šuma lužnjaka i graba (Carpino betuli — Quercetum roboris Rauš)
2. Najbolji visinski i volumni rast u postojećim kulturama ima crveni
hrast u šumi kitnjaka i graba.
3. U visinskom i volumnom rastu premašuje crveni hrast domaće hrastove
kitnjak i lužnjak u njihovim staništima. To je posebno izraženo u prvih
20 godina života, ali su te razlike uočljive i u kasnijoj dobi.
4. Budući da crveni hrast brzo raste u mladosti, duboko se i intenzivno
zakorjenjuje te podnosi postranu zasjenu, preporučujemo ga kod osnivanja
kultura četinjača brza rasta zbog podizanja stabilnosti sastojine. Crveni hrast
zadovoljava toj namjeni bolje od hrasta lužnjaka i kitnjaka, budući da odoljeva
konkurenciji četinjača brza rasta.
5. Kod osnivanja kultura četinjača se preporučuje grupimična primjesa
15—20!l/o crvenog hrasta i 15—20% autohtonih listača.
6. Kod osnivanja kultura crvenog hrasta se preporučuju grupimično primješati
najmanje 30% autohtonih vrsta drveća.
LITERATURA


Anić, M.: Weitere Erfahrungen über den Rhytmus des Höhenwachstums bei
verfchiedener Holzarten im Laufe ihrer Vegetationsperiode. Referat na 13.
Kongresu IUFRO, Beč, 1961.


Bauer : vidi Wagenknecht.


B er to vic, S., Cestar, D., Glavač, V., Hren, V., Kovače vi ć, Z. i Martinović
, L: Tipološke značajke šuma u gospodarskoj jedinici Brod na
Kupi, Radovi 21, Zagreb 1974.


Bonnemann , A. i Röh r ig, E.: Baumartenwahl, Bestandesgründung und Bestadespflede,
Waldbau auf ökologischer Grundlage, Hamburg — Berčon, 1972.


Cestar, D., K a 1 i n i ć, M., M i 1 k o c i ć, S. i P e 1 c e r, Z.: Gospodarske jedinice
Veljun, Tržnička šikara i Zalija, Ekološko-gospodarski tipovi i meliorativni
zahvati, Radovi Instituta za šumska istraživanja Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, br. 1., 1966.


Diderichsen: vidi Köstler et al.


Eisenreich , H.: Schnellwachsende Holzarten, Berlin 1956.


Göhre, K. i Wagenknecht, E.: Die Roteiche und ihr Holz, Berlin 1955,




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 13     <-- 13 -->        PDF

dim dubljinama (30 do 120 cm) ima aktivnog CaC02 od 1,0 do 8,2%. Poznato
je, naime, da crveni hrast slabije uspijeva u tlima bogatim vapon (Eisenreich,
1956).


Posebno nas je zanimalo kakav je prinos crvenog hrasta u usporedbi s
domaćim hrastovima kitnjakom i lužnjakom. Rezultati tih analiza se nalaze
u tablicama 5., 7., 9. te u grafikonima 5., 6. i 8.


Iz podataka o visinskom i volumnom rastu se vidi da crveni hrast u
svim pokusnim plohama u kojima je kompariran (Veliko Brdo, Maruševac-
Vinica, Haljevo) premašuje domaće hrastove. To je posebno vidljivo u razdoblju
od 0 — 20 godina starosti.


To razdoblje je izuzetno značajno ako se crveni hrast u određenom omjeru
smjese (ne manje od 15°/c) sadi s četinjačama brza rasta kod osnivanja
njihovih kultura.


Stručni razlog za primjesu crvnog hrasta u kulturama četinjača je njegov
brzi rast koji ga svrstava u ravnopravne partnere četinjača brza rasta.
Drugi je razlog njegova velika energija korijenja i intenzitet zakorijenjivanja
koji mu je jače sposobnost da stabilizira sastojinu u kojoj je primješan.


Kod toga, dakako, valja imati na umu da veću stabilnost kulture alohtonih
vrsta drveća postižemo u takvom omjeru smjese u kojemu su najmanje
s 30% prisutne autohtone vrste drveća. Imajući u vidu ekonomske razloge
preporučujemo da se u kulture četinjača primjesa 15—20%> crvenog hrasta
te da se pomješa najmanje 30°/o autohtonih vrsta drveća.


Proučavanjem zakorjenjivanja crvenog hrasta metodom profila utvrdili
smo da se on duboko i intenzivno zakorjenjuje u Velikom Brdu i u Maruševcu,
dok je njegovo zakorjenjivanje u gredama Baranje u parapodzolastom
tlu na prapornom matičnom supstratu, pliće i manje intenzivno. To pripisujemo
velikoj količini aktivnog vapna koju ima to tlo u većim dubljinama.
Nepovoljni uvjeti za razvoj korijenove mreže su se odrazili na visinski rast
i prirast crvenog hrasta u baranjskoj strukturi što je uočljivo ako ih usporedimo
s kulturama crvenog hrasta u Velikom Brdu i Vinici (vidi tabele 5.,


7. i 9. te grafikone 4., 6. i 7.). Naši rezultati se slažu s tvrdnjom Eisenreicha
(1956) da crveni hrast slabije uspijeva u tliba bogatim na vapnu.
Kod razmatranja potreba za unošenje crvenog hrasta zajedno s četinjačama
valja imati u vidu jedno veće područje SR Hrvatske koji se prostire
južno i jugozapadno od Karlovca. To je područje bujadnica i vriština koji
se nalazi na dubokom parapodzolastom vrištinskobujadničnom tlu. Dio toga
područja podrobno je opisan s tipološkog stajališta (Cestar i dr. 1966.) te su
dane preporuke za izbor vrsta drveća. U bujadično-vrištinskom staništu dana
je preporuka za crveni hrast, što smatramo opravdanim.


Osim primjene crvenog hrasta u klasičnom šumarstvu (osnivanje kultura
crvenog hrasta, stabilizacije kultura četinjača brza rasta) on je veoma
pogodan kao parkovna vrsta i kao izuzetan element u oblikovanju krajolika.
Njegovo lišće poprima ujesen privlačnu crvenu boju a stabla djeluju vrlo
dekorativno.


Crveni hrast je, nadalje, rijetka vrsta drveća s kojom možemo osnivati


parkovne površine i drvorede u blizini nečiste industrije. On dobro podnosi




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Pedološke analize tala obavio je Zavod za pedologiju Poljoprivrednošumarskog
fakulteta u Zagrebu.


Na lokalitetu Haljevo (Baranja) nakon prirodne obnove posječena je 80-
godišnja sastojina crvenog hrasta. Prirodna obnova je uspjela vrlo dobro što
znači da se on u tim ekološkim uvjetima udomaćio što smatramo za jedno vrlo
važno biološko-ekološko svojstvo spomenutog hrasta (stanje 1981. godine).


7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA
Fitocenološke snimke prikazane su u tri tabele, a uz njih je dan i opi
objekata. Fitocenološke tabele su načinjene za Haljevo, Maruševac, Maksimir,
Veliko Brdo i Pičulin, a zbog ograničenog prostora ne prilažu se ovome
radu.


Struktura sastojina te visinski i volumni rast analiziranih stabala prikazani
su u 9 tabela i 8 grafikona. Visinski i volumni rast predočen je prosječnim
vrijednostima analiziranih stabala za svaku pokusnu plohu.


Rezultate pedoloških analiza (Maruševac, Haljevo), te profile korijenja
(Maruševac, Veliko Brdo, Haljevo) ne donosimo u ovoj studiji zbog opširnosti.
Ti podaci nalaze se zajedno s terenskim podacima u Katedri za uzgajanje
šuma Šumarskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.


Analizirano je ukupno 12 stabala crvenog hrasta, četiri stabla hrasta kitnjaka
i četiri stabla hrasta lužnjaka.


Ako proučimo visinski rast crvenog hrasta u prvih deset godina njegova
života, apstrahirajući utjecaj strukture sastojine ,kao i vremensku različitost
toga razdoblja s obzirom na klimatske prilike, vidimo da je najbolji
uspjeh polučio u Maruševcu (Vinica, Varaždin) i Velikom Brdu (Karlovac),
a iza toga slijede Haljevo (Baranja) i Pičulin (Brod n/k Delnice).


Visinski rast crvenog hrasta u Sijani kraj Pule bio je u početku čak i ve ´
ći od visinskog rasta u Maruševcu i Velikom Brdu, ali u 18. godini započinje
opadati. To pripisujemo tome što su analizirana stabla iz Pule uzrasla
iz panja.


Visinski rast prikazan je u tabelama 2., 3., 5., 7. i 9. te grafikonima 1., 2.,
4., 6. i 7.


Iz rezultata analiza proizlazi da crvenom hrastu najbolje odgovaraju
staništa šume kitnjaka i običnog graba koja nalazimo u pribrežju kontinentalnog
dijela SR Hrvatske. To stanište obuhvaća područja u kojima se najčešće
obavlja introdukcija četinjača i gdje se ukazuje potreba povećanja stabilosti
njihovih kultura s listačama koje se duboko i intenzivno zakorjenjuju
i tako odupiru snijegu i vjetru.


Ako drvne mase iz strukture sastojine (tabele 1., 4., 6. i 8.) usporedimo
s podacima iz Bauerovih prirasno-prihodnih tablica (1955.) vidimo da sastojine
u Velikom Brdu i Maruševcu premašuju i sveukupnu proizvodnju crvenog
hrasta za I bonitet.


Kultura u Haljevu daleko zaostaje u drvnoj masi od dvije prethodne.
To objašnjavamo time što je parapodzolasto tlo u kojemu je osnovana kultura
crvenog hrasta u Haljevu veoma bogato kalcijevim karbonatom. S ve




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Pokusna ploha u Sijani kraj Pule osnovana je u postojećoj park-šumi u
staništu šume medunca i bjelograbića koja ima sve njeno ekološko obilježje.
Tlo je relativno duboka crvenica, a klima je submediteranska. Kultura
crvenog hrasta u park-šumi Sijana ima površinu od cea 0,5 ha, a površina pokusne
plohe je 0,15 ha. Veću površinu nismo mogli izabrati zbog heterogenosti
sastojina. U toj kulturi, čija se starost kreće od 30—50 godina, ima dosta
stabala iz panja.


Pokusna ploha u Pičulinu kraj Brod nlk osnovana je u najstarijoj kulturi
crvenog hrasta koja je podignuta u staništu šuma bukve s rebračom. Površina
kulture iznosi oko 0,5 ha. Dosta stabala crvenog hrasta je posječeno.
Prema podaoima iz gospodarske osnove starost te kulture se kreće između
80 i 100 godina.


Pokusna ploha je obuhvatila nepravilnu površinu od 0,3 ha. Iz sređenih
podataka o strukturi sastojine se vidjelo da je sječom jako narušena. U kulturu
su prodrle autohtone vrste obična jela i obična smreka koje su zauzele
slobodan prostor.


Unutar pokusne plohe je izabrana jedna suvisla grupa stabala crvenog
hrasta iz koje je uzeto stablo za analizu. Njegova starost je iznosila 74 godine.


Ekološke značajke staništa kulture nose obilježje staništa šume jele s
rebračom. Klima toga područja je nešto ublažena prodorom toplih struja
zraka dolinom rijeke Kupe.


Pokusna ploha u Velikom Brdu kraj Karlovca je nepravilne površine te
iznosi 0,49 ha. U pokusnoj plohi je obuhvaćena ukupna površina kulture crvenog
hrasta. Kultura je osnovana u staništu šume kitnjaka i graba te ima
sva njegova obilježja. Tlo je lesivirano, duboko.


Osim crvenog hrasta nalazimo u kulturi autohtone vrste toga staništa,
hrast kitnjak, obični grab, divlju trešnju i cer.


Analizirana su dva stabla crvenog hrasta i dva stabla hrasta kitnjaka.
Njihova starost je iznosila 45 i 52 godine (crveni hrst) te 50 i 62 godine
(hrast kitnjak).


Pokusna ploha u Maruševcu kraj Vinice (Varaždin) ima površinu od 0,36
ha, a osnovana je unutar kulture crvenog hrasta veličine 3 ha. I ta kultura
je osnovana u staništu šume kitnjaka i graba koje u ekološkom smislu ima
sva njena osnovna obilježja. Analizirana stabla imala su 29 i 30 godina. Uz
to su analizirana i dva jednako stara kitnjakova stabla iz susjedne sastojine.


U Baranji u šumskom predjelu Haljevo (Darda) osnovana je pokusna
ploha veličine 0,5 ha i to unutar kulture crvenog hrasta površine cea 6,0 ha.
Kultura je podignuta u lesiviranom tlu u staništu šume lužnjaka i graba.
Ekološke prilike u području kulture imaju sva obilježja toga staništa.


Iz pokusne plohe su analizirana tri stabla crvenog hrasta čija je starost
iznosila 77, 78 i 80 godina. Analizirano je i stablo hrasta lužnjaka iz susjedne
sastojine. Njegova starost je iznosila 80 godina.


U istoj šumi i u istome staništu analizirana su 3 stabla crvenog hrasta iz
11-godišnje kulture kao i stabla hrasta lužnjaka iste starosti iz susjedne sastojine
(3).




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Ukupna površina kultura je relativno malena, iznosi svega oko 20 ha,
ali je njihov raspored veoma povoljan tako da smo uspjeli udovoljiti cilju
ovih istraživanja.


Cilj ovih istraživanja postavljen je tako da se utvrdi:


1. Kako uspijeva crveni hrast (Quercus borealis maxima Sarg.) u različitim
staništima u SR Hrvatskoj.
2. Kakav je njegov uspjeh u tim staništima u usporedbi s domaćim
hrastovima, lužnjakom i kitnjakom, te kakvi su izgledi za njegovo unošenje
u buduće šumske površine.
U velikom prostoru od Sijane kraj Pule u jugozapadnom dijelu SRH do
Darde u Baranji u sjeveroistočnom dijelu SRH, unesen je crveni hrast u
stanište šume medunca i bjelograbića (Carpinetum orientalis croaticum H-ić
1939.), u stanište šume bukve s rebračom (Blechno-Fagetum Horv. 1938.),
u stanište šume kitnjaka i graba (Querco-Carpinetum croaticum Horv. 1938)
i u stanište šume lužnjaka i graba (Carpino betuli — Quercetum roboris
(Anić 1959.) emend. Rauš 1969.). Staništa u koja je crveni hrast unesen razlikuju
se međusobno klimom, reljefom i tlom, što je omogućilo dobro postavljanje
istraživanja i dovelo konačnom cilju.


Pokusne plohe u kulturama crvenog hrasta osnovane su u 5 nalazišta
i to u Sijani kraj Pule, u Pičulinu (Brod n/k, Delnice), u Velikom Brdu (Karlovac)
u Maruševcu (Vinica — Varaždin) i u Haljevu (Darda). Pokusna ploha
u Maksimiru je u međuvremenu izgorjela.


Na taj način je obuhvaćeno pribrežje Hrvatske (Karlovac, Vinica), nizinsko
područje (Darda), gorsko područje (Delnice) i submediteransko područje
(Sijana kraj Pule).


VEGETACIJSKI OPIS NALAZIŠTA KULTURA CHVEHOG HRASTA
( Quercus borealis maxima Sarg. ) U SE HRVATSKOJ


Stan in 1970 eod.


Tek. šumarija Šumski predjel Staništa asocijacije Starost Približna
br. god. .površina
kulture


1.
Darda Haljevo Carpino betuli -Quercetum roboris 50 -
--60 6,00
45b, 46, 46d quercetosum cerris Rauš 1969
2. "
Haljevo 51c ,
,, 10 -
--20 6,50
3-"
Koha 25b, 36d " ´. 70 -
--80 1,00


4. Zagreb
Maksimir " 15 --20 0,50
5.
Varaždin Maruševac Querco -Carminetum croaticum 20 -40 3,00
Horv. 1938
6. Ilok
Dugo Cerje 1
11 50 -
--60 0,50
7-Vukovar
Kordoš 1
11 50 - 60 0,50


8.
FakultetMaksimir
15 --20 0,50
ske šume
Zagreb
9-Karlovac
Veliko Brdo ,
,, 70 - 80 0,50


10. Delnice Pičulin Blochno -Fafretum Horv. 1938 80 - 100 0,50
11.
Pula Sijana Carpinetum orientalis croaticum 30 - 50 0,50
H-ić 1939
Sveukupna površina iznaša oko 20,00 ha


336




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Zanimljiv je podatak koji daju Lyr i Hoffmann (1965) o maksimal nom
dnevnom prirastu korijenja različitih vrsta drveća (prema
Köstleru i dr. 1968). Navedeni autori ispitali su maksimalni dnevni prirast
korijenja kod 8 vrsta drveća i ustvrdili ovaj redoslijed:


korjenjivanja koju ta vrsta posjeduje, proizlazi njena dominacija rizosfe


— bagrem
— c. a. topola I 214
— crveni hrast
56 mm
50 mm
18 mm
— obična breza 15 mm
— duglazija 16 mm
— zap. ariš
— ob. smreka
10 mm
8 mm
— ob. bor 7 mm
meIz ovih prikaza vidimo da crveni hrast zauzima treće mjesto i ako
dodamo i već spomenutu veliku energiju korijena te velik intenzitet
toza


uri mještovitih sastojina.


U našoj drvarskoj praksi prevladava mišljenje da je drvo crvenog hrasta
malo upotrebljivo, što proizlazi iz njegova poistovjećivanja s drvetom
od Quercus rubra L., koje ima slabija mehanička svojstva od lužnjaka i
kitnjaka.


Prema Göhreu (1955) drvo crvenog hrasta {Quercus borealis maxima
Sarg.) je elastičnije, tvrđe, čvršće i otpornije na habanje, ali manje trajno od
lužnjakovog i kitnjakovog. Ono je, međutim, trajnije ili jednako trajno kao
drvo četinjača.


Dobra mehanička svojstva čine ga upotrebljivih za vrata, prozore, podove,
parkete, stube i drugo. Upotrebljavamo li ga za pragove i slično, gdje
su uvjeti za razvoj bolesti povoljni, mora se prethodno impregnirati. Impregnirani
pragovi traju prosječno 17 godina. Za posude nije upotrebljiv
zbog poroznosti.


6.
CRVENI HRAST U SR HRVATSKOJ I POSTAVLJANJE
POKUSNIH POVRŠINA
Prva kultura crvenog hrasta u Hrvatskoj je osnovana prije cea 90 godina
i to u šumskom predjelu Pdčulin u dolini rijeke Kupe. Ta površina
pripada Šumariji Delnice. U neke naše parkove on je unesen i ranije, a
kako su ova istraživanja obuhvatila samo šumske kulture, nismo evidentirali
pojedinačna unošenja.


Kasnije je ta vrsta unesena u šumski predjel Veliko Brdo u području
Šumarije Karlovac te u baranjske šume u području Šumarija Darda. Starost
tih kultura je cea 80 godina. Starost ostalih kultura crvenog hrasta u
SR Hrvatskoj se kreće između 10 i 60 godina (stanje 1970).


Prikaz šumskih kultura crvenog hrasta je naveden dalje u tekstu. Evidentirali
smo ih ukupno 11. U prikazu je dano nalazište, starost, približna
površina kulture i stanište asocijacije.


335




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 8     <-- 8 -->        PDF

S obzirom na reljef je malih zahtjeva. To isto odnosi se i na njegove
zahtjeve prema tlu. Prema Eisenreich-u (1956) crveni hrast slabo prirašćuje
u tlima koja su bogata vapnom.


5. BIOLOŠKA SVOJSTVA (morfološka konstitucija)
Žir crvenog hrasta dozrijeva u jesen druge godine. Dominantna stabla
započinju rađati u sastojim već u 30-toj godini. Prema Rohmeder-u (1972) u
10 godina života sastojine koja rađa sjemenom ima 3 djelomična uroda
(10—403/o od punog uroda), 2 polovična uroda (41—70% od punog uroda) te
jedan pun urod.


1 kilogram žira crvenog hrasta ima oko 200 komada čija klijavost iznosi
prosječno 60%.
Supke crvenog hrasta ostaju podzemno. Visina biljaka iznosi prosječno
prema Wagenknecht-u (1955)):


1. godine 0,4 m
2. „ 0,7 m
3. „ 1,0 m
6. „ 1,5 m
7. „ 2,0 m
10. „ 5,2 m
Prema istraživanjima Anića (1961) raste crveni hrast u vegetacijskom
razdoblju prosječno 56 dana. On pripada u grupu vrsta kod kojih se javlja
ivanji rast, a 50—90% visinskog rasta otpada na proljetni.


S obzirom na način zakorjenjivanja, crveni hrast je sličan hrastu
lužnjaku i hrastu kitnjaku. To se prvenstveno odnosi na dobru energiju
njegova korijenja, tj. na sposobnost prodiranja u zbijene slojeve tla.


Prema Köstleru i dr. (1968) oblikuje crveni hrast u ranoj mladosti korijenovu
mrežu sa žilo m srčanico m koja kasnije poprima oblik čupave
korijenove mreže.


U veoma teškim tlima razvija crveni hrast plitku korijenovu
mrežu s ponirućim korijenjem.


U prvoj godini života on razvija žilu srčanicu prosječno dubljine od 31
cm, a između treće i pet godine izbija iz gornjeg dijela žile srčanice mnogobrojno
horizontalno korijenje (Köstler i dr. 1968).


Prema našim zapažanjima kao i prema podacima iz literature (Köstler
i dr. 1968) ne tvori crveni hrast jako daskasto bočno korijenje što je čest
slučaj kod hrastova lužnjaka i kitnjaka.


Prema Lemkeu (1956) crveni hrast se zakorjenjuje slično kao i domaći
hrastovi (kitnjak i lužnjak). Po istom autoru lužnjak se zakorjenjuje dublje
od crvenog hrasta, ali crveni hrast ima brojnije vertikalno i koso korijenje
iz čega proizlazi veći intenzitet njegova zakorjenjivanja.


Prema Lemkeu (1956) ovisi položaj korijenove mreže crvenog hrasta o
njegovu sociološkom položaju u sastojini. Dominantna stabla imaju bolje
razvijenu mrežu korijenja od nuzgrednih. Kasnije to potvrđuje i Wagenknecht
(1960), a prema Köstleru i dr. (1968).




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 7     <-- 7 -->        PDF

nešto manji (1,5—2,5 cm dugačak) i do 1/3 smješten u kupuli. Q. borealis
maxima Sarg, naraste u visinu od 25 do izuzetno i 50 m, a Q borealis Machx
od 20—25 m.


3. AREAL
Crveni hrast dolazi od prirode u istočnom dijelu Sjeverne Amerike. Njegov
areal obuhvaća gotovo sve istočne države SAD i jugoistočni dio Kanade.
On se poklapa s najvećim istočnoameričkim područjem listača koje se prostire
od obale Atlantika do prerije. Prema Diderichsen-u (1935), a po Göhre-u
i Wagcnknecht-u (1955) to je vlažno područje u kojemu se osjeća utjecaj
Atlantika, mora u Meksičkom Zaljevu i Velikih Jezera. Godišnje oborine
u tome području veće su od 800 mm, a u pojedinim predjelima iznose čak
2000 mm.


U području njegova prirodnog rasprostranjenja nalazimo ga prema Schenk-
u (1939) do 1.600 m n/v. Crveni hrast smatraju u Americi planinskom vrstom.


Prema Wagenknecht-u (1955) crveni hrast dobro prirašćuje u Harzu u
visini od 500 n/v., u Schwarzwaldu u visini od 800 n/v. i u Porajnju u
nadmorskim visinama do 400 m. Ako se uzme u obzir da je područje njegova
prirodnog areala ogromno te da je umjetno proširen u Njemačkoj,
Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, južnoj i srednjoj Švedskoj i
SSSR-u i da se u tome području javlja u različitim geološkim podlogama
i tipovima tala, u raznim reljefnim i klimatskim uvjetima zaključujemo da
je crveni hrast vrsta velike ekološke amplitude.


4. EKOLOŠKI ZAHTJEVI (fiziološka konstitucija)
Prema Schenk-u (1939) crveni hrast je, s obzirom na klimu, najprilagodl
j i vi j i od svih američkih hrastova. On podnosi velike temperaturne ekstreme,
a usporedimo li klimu područja njegova prirodnog pridolaska s klimom
u arealu kitnjama i lužnjaka, vidimo da dolazi kako u toplijem tako
i u oborinama bogatijem području.


Na apsolutne maksimalne i minimalne temperature, sušu, zimske studeni
i kasne mrazeve crveni hrast je otporniji od hrastova lužnjaka i kitnjaka.


Kasni mrazevi nanose mu štete, ali naglim bujanjem brzo se oporavlja.
Od ranih mrazeva stradava ako izbojci nisu na vrijeme odrvenjeli.


Štete od snijega su vrlo rijetke u njegovim krošnjama, a zbog dobro
razvijene korijenove mreže je otporan na olujni vjetar.


Crveni hrast podnosi više zasjene od kitnjaka, a mnogo više od lužnjaka.
Direktnu zasjenu podnosi u mladosti, a postrana zasjena ga ne ometa
u razvoju. Kad se stablo crvenog hrasta nađe pod zasjenom, krošnja i
deblo se izvijaju prema otvoru u sklopu krošanja.


Veoma je otporan prema plinovima i to naročito prema S02 te prema
čađi i tvorničkoj prašini.


333




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 6     <-- 6 -->        PDF

i. UVOD I PROBLEMATIKA
Unošenje odnosno introdukcija stranih vrsta drveća poprima u nas sve
veće razmjere. To se uglavnom odnosi na četinjače brza rasta, na američku
zelenu duglaziju i američki borovac. Te vrste su često unošene u neodgovarajuća
staništa pa je izostao željeni uspjeh. Razlog je tome bio, ili slabi uvid u
stanište ili nepoznavanje ekoloških zahtjeva tih vrsta drveća. U novije
vrijeme pristupa naša šumska privreda puno ozbiljnije tome problemu koji
je usko povezan s današnjom društvenom akcijom pošumljivanja u SR Hrvatskoj.


Kod osvajanja novih šumskih površina četinjačama, bilo da to radimo s
duglazijom i borovcem ili s domaćim četinjačama (obična smreka, evropski
ariš, obični bor, crni bor), pojavljuje se problem stabilizacije kultura četinjača.
Dobra stabilnost kultura četinjača se postiže njihovim mješanjem s
autohtonim listačama, koje međutim često nemaju odgovarajuća biološka
svojstva da bi ih mogli ukomponirati u kulturu četinjača. Tu prvenstveno
mislimo na hrast kitnja k koji uspijeva od prirode u područjima u koja
se pretežno unose četinjače. On u potpunosti odgovara kao vrsta koja povećava
stabilnost. Duboko se zakorjenjuje i odupire olujnom vjetru štiteći pri
tome nestabilno, pretežno plitko zakorjenjenje četinjače (obična smreka, američki
borovac). Tu se, međutim, javlja problem njegova spora rasta u mladosti.
U dobi do 20-te godine hrast kitnjak mije u stanju konkurirati visinskim
rastom zelenoj duglaziji, američkom borovcu, arišima i običnoj smreci. Dodamo
li tome njegov veliki zahtjev za svjetlom, hrast kitnjak nije u stanju preživjeti
bez naše intervencije, ispod krošanja i uz postepenu zasjenu četinjača
brza rasta.


Kod stabilizacije naših kultura četinjača odlično će poslužiti, umjesto
hrasta kitnjaka, američki crveni hrast (Quercus borealis maxim Sarg.) Američki
crveni hrast ima veliku ekološku amplitudu, dobro se zakorjenjuje kao
i hrast kitnjak, podnosi postranu zasjenu i brza je rasta.


Prema našim iskustvima crveni hrast dobro uspijeva u svim onim staništima
u koja unosimo četinjače i čak više od toga, on dobro uspijeva u nizinskim
područjima gdje dolazi od prirode hrast lužnjak.


U našim daljnjim izlaganjima iznijet ćemo bitne značajke te vrste, kao
i njen uspjeh u postojećim kulturama u SR Hrvatskoj.


2. SISTEMATSKI POLOŽAJ
Quercus borealis maxima Sarg, sinonimi Q. rubra Du Roi, Q. maxima Ashe,


Q. borealis var. maxima (Marsh.) Ashe je varijete t crvenog hrasta
Quercus borealis Michx. koji pripada u sekciju Eritrobalanus Spach. Ta sekcija
obuhvaća veći broj američkih hrastova.
Quercus borealis maxima Sarg, odlikuje se brzim rastom. Od tipičnog
crvenog hrasta (Q. borealis Michx) lučimo ga vrlo teško jer su morfološke
razlike uočljive jedino kod ploda. Kod Q. borealis maxima Sarg, žir je krupniji
(2—3 cm dugačak) i samo bazom u kupoli, dok je kod Q. borealis Michx




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Sum. list 105:331—1981


MOGUĆNOST UNOŠENJA CRVENOG HRASTA
U ŠUMSKA STANIŠTA SR HRVATSKE*
(Quercus borealis maxima Sarg.)


Prof. dr Branimir PRPIĆ, prof, dr Đuro RAUŠ i ing. Petar PREBJEŽIĆ


Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagreba, Katedra za uzgajanje šuma


SAŽETAK. Prirodne šume i prirodnim šumama slične šumske
sastojine su ekološki uravnotežene te daju maksimalne vrijednosti
direktnih i indirektnih šumskih koristi (bioprodukcija i općekorisne
funkcije šume). Kod šumskih kultura koje danas osnivamo
na bujadnicama, vrištinama i bivšim poljoprivrednim površinama,
nastojimo također postići, što uravnoteženije šumske sastojine.


U današnjoj društvenoj akciji pošumljivanja koristimo četinjače
brza rasta čije bioekološke značajke odgovaraju konkretnim
stanišnim uvjetima osvajanja površine. Budući da kulture četinjača
osnivamo u staništima gdje se one prirodno ne pojavljuju, u
ove kulture nužno je unijeti najmanje 30"/o autohtonih listača, ili
jednu takvu stranu listaču koja će povećati stabilnost buduće šumske
sastojine.


Veći dio potencijalnih šumskih površina u SRH nalazi se u
kitnjakovu staništu (Banija, Kordun, Lika, međurječje Save i Drave).
U tim površinama predlažemo da se u kulture četinjača, pored
autohtonih listača, unosi američki crveni hrast (Quercus borealis
maxima Sarg.) koji brzo raste, podnosi djelomičnu zasjenu, duboko
se i intenzivno zakorjenjuje te se u konkurenciji ravnopravno nosi
s brzorastućim četinjačama. Ako navedenim dobrim svojstvima
crvenog hrasta dodamo i veliku regeneracionu sposobnost, vidimo
da pripada u vrste drveća, koja, kao i ostali hrastovi, povećava stabilnost
šumske sastojine.


Američki crveni hrast sadimo zajedno s četinjačama osnivajući
njegove manje grupe, u primjesi od 15—20%, dok istodobno sadimo
i autohtone listače (hrast kitnjak, divlja trešnja i dr.) u većim
grupama, također u primjesi od 15—20%.


* Ovaj rad su autori obavili uz financijsku pomoć bivšeg Republičkog fonda za
naučni rad SRH i preko ondašnjeg Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog
fakulteta u Zagrebu. Istoj instituciji rad je predan u tisak (u vidu izvještaja)
1969. godine. Kako do danas nije tiskan, a smatramo da je njegov sadržaj postao
aktualan, dajemo ga u skraćenom obliku u Šumarskom listu.