DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 52 <-- 52 --> PDF |
(način korištenja prirode, oblici zaštite, stjecanje zajednički stvorenog dohotka udruživanjem rada i sredstava i drugi odnosi). Staranje o nacionalnom parku prelazi okvire organizacije udruženog rada koja njime gospodari. Društvena zajednica može dovesti pod posebni režim pojedine dijelove parka s obzirom na njihov značaj i stupanj ugroženosti. Taj dio, u odnosu na ostali prostor nacionalnog parka, ima poseban način zaštite, uređenja i korištenja. Promjene koje nastaju na granicama parka, uprava je dužna prikazali zavodu za zaštitu prirode. Nadležni organ ima pravo ograničiti ili potpuno zabraniti korištenje dijela parka na utvrđeni način i u određene svrhe. Ukoliko to ograničenje ili zabrana nanesu štetu organizaciji koja gospodari parkom, ona ima pravo tražiti naknadu štete. Posebno zaštićeni objekti prirode ispoljavaju svoju vrijednost ako su pristupačni javnosti. U tu svrhu, općinski organ uprave, po pribavljenom mišljenja za zaštitu prirode, može i protiv volje imaoca objekta, rješenjem odrediti da se učini pristupačnim javnosti kada je to potrebno radi zadovoljavanja obrazovnih, znanstvenih, estetskih i kulturnih potreba. Nacionalni parkovi upisuju se u registar posebno zaštićenih objekata prirode i objavljuju u »Narodnim novinama«, a centralnu evidenciju vodi Republički zavod za zaštitu prirode. Prostornim planom područja posebne namjene utvrđuje se način zaštite, uređenja, unapređenja i korištenja nacionalnog parka i njegovih prostornih dijelova. Prostorni plan donosi Sabor. Nacionalni park mora imati propise o unutrašnjem redu. Za povrede tog reda predviđaju se odgovarajuće sankcije. Unutrašnji red propisuje općinska skupština na teritoriju koje se nalazi nacionalni park, ali prethodno mora pribaviti mišljenje Savjeta za zaštitu prirode Hrvatske. Radi pravilnog korišćenja i zaštite prirode, nadležni organi uprave nadziru putem inspekcijskih službi u odgovarajućim granama korištenje prirode odnosno njihovih dobara (urbanizam, građevinarstvo, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo, vodoprivreda, rudarstvo itd.). Za oštećenje ili uništenje posebno zaštićenog objekta prirode propisane su oštre kazne. Osim nacionalih parkova u Hrvatskoj su bili proglašeni još neki posebno zaštićeni objekti prirode, kao prirodni rezervati, strogi prirodni rezervati i spomen-parkovi i si. (20—24) Isto onako kao što se pojedini posebno zaštićeni objekti prirode proglašavaju zakonom, zakonom se utvrđuje i prestanak posebne zaštite kada nestanu odgovarajuća svojstva tog prostora prirode. Zaštita prirode u posljednje vrijeme počinje prelaziti granice nacionalnog zakonodavstva. Tim se problemom već duže vremena bavi Generalna konferencija Organizacije ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu. Generalna konferencija donijela je »Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine« na zasjedanju održanom u Parizu 16. studenog 1972. godine. Konvenciju je ratificirala i Jugoslavija (25). Prema Konvenciji pod »prirodnom baštinom« podrazumjeva se: |