DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 6 <-- 6 --> PDF |
i. UVOD I PROBLEMATIKA Unošenje odnosno introdukcija stranih vrsta drveća poprima u nas sve veće razmjere. To se uglavnom odnosi na četinjače brza rasta, na američku zelenu duglaziju i američki borovac. Te vrste su često unošene u neodgovarajuća staništa pa je izostao željeni uspjeh. Razlog je tome bio, ili slabi uvid u stanište ili nepoznavanje ekoloških zahtjeva tih vrsta drveća. U novije vrijeme pristupa naša šumska privreda puno ozbiljnije tome problemu koji je usko povezan s današnjom društvenom akcijom pošumljivanja u SR Hrvatskoj. Kod osvajanja novih šumskih površina četinjačama, bilo da to radimo s duglazijom i borovcem ili s domaćim četinjačama (obična smreka, evropski ariš, obični bor, crni bor), pojavljuje se problem stabilizacije kultura četinjača. Dobra stabilnost kultura četinjača se postiže njihovim mješanjem s autohtonim listačama, koje međutim često nemaju odgovarajuća biološka svojstva da bi ih mogli ukomponirati u kulturu četinjača. Tu prvenstveno mislimo na hrast kitnja k koji uspijeva od prirode u područjima u koja se pretežno unose četinjače. On u potpunosti odgovara kao vrsta koja povećava stabilnost. Duboko se zakorjenjuje i odupire olujnom vjetru štiteći pri tome nestabilno, pretežno plitko zakorjenjenje četinjače (obična smreka, američki borovac). Tu se, međutim, javlja problem njegova spora rasta u mladosti. U dobi do 20-te godine hrast kitnjak mije u stanju konkurirati visinskim rastom zelenoj duglaziji, američkom borovcu, arišima i običnoj smreci. Dodamo li tome njegov veliki zahtjev za svjetlom, hrast kitnjak nije u stanju preživjeti bez naše intervencije, ispod krošanja i uz postepenu zasjenu četinjača brza rasta. Kod stabilizacije naših kultura četinjača odlično će poslužiti, umjesto hrasta kitnjaka, američki crveni hrast (Quercus borealis maxim Sarg.) Američki crveni hrast ima veliku ekološku amplitudu, dobro se zakorjenjuje kao i hrast kitnjak, podnosi postranu zasjenu i brza je rasta. Prema našim iskustvima crveni hrast dobro uspijeva u svim onim staništima u koja unosimo četinjače i čak više od toga, on dobro uspijeva u nizinskim područjima gdje dolazi od prirode hrast lužnjak. U našim daljnjim izlaganjima iznijet ćemo bitne značajke te vrste, kao i njen uspjeh u postojećim kulturama u SR Hrvatskoj. 2. SISTEMATSKI POLOŽAJ Quercus borealis maxima Sarg, sinonimi Q. rubra Du Roi, Q. maxima Ashe, Q. borealis var. maxima (Marsh.) Ashe je varijete t crvenog hrasta Quercus borealis Michx. koji pripada u sekciju Eritrobalanus Spach. Ta sekcija obuhvaća veći broj američkih hrastova. Quercus borealis maxima Sarg, odlikuje se brzim rastom. Od tipičnog crvenog hrasta (Q. borealis Michx) lučimo ga vrlo teško jer su morfološke razlike uočljive jedino kod ploda. Kod Q. borealis maxima Sarg, žir je krupniji (2—3 cm dugačak) i samo bazom u kupoli, dok je kod Q. borealis Michx |