DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 7 <-- 7 --> PDF |
nešto manji (1,5—2,5 cm dugačak) i do 1/3 smješten u kupuli. Q. borealis maxima Sarg, naraste u visinu od 25 do izuzetno i 50 m, a Q borealis Machx od 20—25 m. 3. AREAL Crveni hrast dolazi od prirode u istočnom dijelu Sjeverne Amerike. Njegov areal obuhvaća gotovo sve istočne države SAD i jugoistočni dio Kanade. On se poklapa s najvećim istočnoameričkim područjem listača koje se prostire od obale Atlantika do prerije. Prema Diderichsen-u (1935), a po Göhre-u i Wagcnknecht-u (1955) to je vlažno područje u kojemu se osjeća utjecaj Atlantika, mora u Meksičkom Zaljevu i Velikih Jezera. Godišnje oborine u tome području veće su od 800 mm, a u pojedinim predjelima iznose čak 2000 mm. U području njegova prirodnog rasprostranjenja nalazimo ga prema Schenk- u (1939) do 1.600 m n/v. Crveni hrast smatraju u Americi planinskom vrstom. Prema Wagenknecht-u (1955) crveni hrast dobro prirašćuje u Harzu u visini od 500 n/v., u Schwarzwaldu u visini od 800 n/v. i u Porajnju u nadmorskim visinama do 400 m. Ako se uzme u obzir da je područje njegova prirodnog areala ogromno te da je umjetno proširen u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, južnoj i srednjoj Švedskoj i SSSR-u i da se u tome području javlja u različitim geološkim podlogama i tipovima tala, u raznim reljefnim i klimatskim uvjetima zaključujemo da je crveni hrast vrsta velike ekološke amplitude. 4. EKOLOŠKI ZAHTJEVI (fiziološka konstitucija) Prema Schenk-u (1939) crveni hrast je, s obzirom na klimu, najprilagodl j i vi j i od svih američkih hrastova. On podnosi velike temperaturne ekstreme, a usporedimo li klimu područja njegova prirodnog pridolaska s klimom u arealu kitnjama i lužnjaka, vidimo da dolazi kako u toplijem tako i u oborinama bogatijem području. Na apsolutne maksimalne i minimalne temperature, sušu, zimske studeni i kasne mrazeve crveni hrast je otporniji od hrastova lužnjaka i kitnjaka. Kasni mrazevi nanose mu štete, ali naglim bujanjem brzo se oporavlja. Od ranih mrazeva stradava ako izbojci nisu na vrijeme odrvenjeli. Štete od snijega su vrlo rijetke u njegovim krošnjama, a zbog dobro razvijene korijenove mreže je otporan na olujni vjetar. Crveni hrast podnosi više zasjene od kitnjaka, a mnogo više od lužnjaka. Direktnu zasjenu podnosi u mladosti, a postrana zasjena ga ne ometa u razvoju. Kad se stablo crvenog hrasta nađe pod zasjenom, krošnja i deblo se izvijaju prema otvoru u sklopu krošanja. Veoma je otporan prema plinovima i to naročito prema S02 te prema čađi i tvorničkoj prašini. 333 |