DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 72     <-- 72 -->        PDF

ma su, uglavnom, ekonomske prirode, zato autori Studije opravdano smatraju da
se nužno moraju uklanjati ti uzroci.
Od ukupne površine zajednice općina Gospić, koja iznosi 571.787 ha — 52,4%
je poljoprivredno, a 47,6°/o je šumsko zemljište. Autori navode da i najmanje


100.000 ha pašnjaka Like (zajednice općina Gospić), ubrojenih u poljoprivredne
površine, treba izdvojiti kao gola šumska zemljišta, koja valja prije ili kasnije
pošumiti. Navode i podatke da sa 1 ha takve gole površine 48,8% vode otiče i
godišnje odnosi 512 tona tla, a sa oranica otiče 25,2% vode i godišnje odnosi 98
tona tla sa 1 ha površine, dok iz šume otiče samo 0,1% i ne odnosi tlo.
Buduća da su autori Studije (idejnog projekta) prominentni poljoprivredni
stručnjaci — to su najminucioznije odbradili poglavlje o poljoprivredi Like u
kojem iznose podatke o organiziranom i neorganiziranom društvenom i privatnom
sektoru Like koji su zabrinjavajući. Oni, naime, navode da je samo na oko


2.600 ha oranica, vrtova i livada u društvenom sektoru organizirana proizvodnja
a da na više od 12.500 ha tih površina društvenog sektora nema organizirane proizvodnje.
Osim toga navode da na više od 150.000 ha društvenih pašnjaka ne postoje
nikakve organizacione forme u uzgoju stoke. Dalje navode da je neorganizirana
proizvodnja i na oko 144.000 ha privatnih poljoprivrednih površina na području
zajednice općina Gospić i da su, pored ostalog, posljedice toga i izuzetno
niski prinosi po jedinici površine. Autori navode zanimljive podatke iz literature,
prema kojima se ne isplati proizvoditi pšenicu ako se postižu manji prinosi
od 40 mc/ha, a kukuruza manje od 50 mc/ha. U Lici se postiže prosječan prinos
pšenice 17,4 mc/ha, a kukuruza 20,7 mc/ha, dok su ti iznosi za Hrvatsku 36,3
mc/ha pšenice i 38,4 mc/ha kukuruza. Navode i podataka da je u Lici prosječan
prinos krumpira 99,4 mc/ha, a da je prosjek u Hrvatskoj 80 mc/ha. Iz toga zaključuju
da se tamo ne treba proizvoditi pšenica i kukuruz (ako ih uopće treba
proizvoditi) na dosadašnji način, bez dodavanja mineralnih gnojiva. Naime, stručnjaci
su pokusima dokazali da se može 3 puta više proizvoditi krumpira, 2—3
puta više ječma, 3—4 puta više raži i nekoliko puta više sijena na livadama i
pašnjacima Like uz dodavanje odgovarajućih mineralnih gnojiva.
U Studiju je naveden zanimljiv podatak prema kome mineralna gnojiva utiču
sa 67°/o na povećanje prinosa po jedinici površine, a svi drugi faktori (sjeme,
sorte, bolesti, štetnici i korov) samo sa 33%.


Autori navode podatke o prosječnoj godišnjoj potrošnji mineralnih gnojiva
za niz evropskih zemalja i o prosječnim prinosima pšenice po jedinici površine.
Tako, na primjer, Belgija troši 558 kg/ha mineralnih gnojiva (N + P + K) i postiže
prosječni prinos od 46,9 me pšenice po 1 ha ili Njemačka troši tih gnojiva
383,5 kg/ha, a postiže prosječni prinos od 45,6 me pšenice po 1 ha.


Za našu zemlju autori kažu da prosječno godišnje trošimo mineralnih gnojiva
(N + P + K) 103 kg/ha, a postižemo prosječni prinos od 32,0 me pšenice po
1 ha. Lika, međutim, troši 16 kg/ha, a prosječni prinos joj je — kako smo već
navelj — 17,4 mc/ha.


Mnoštvo ovakvih podataka iz poljoprivrede Like, Hrvatske, Jugoslavije, Evrope
i svijeta autori navode sve do poglavlja o šumarstvu Like na koje ćemo se
osvrnuti s nekoliko redaka.


3. Iako su autori Studije poljoprivredni stručnjaci, s pravom su zabrinuti za
šumarstvo Like, odnosno zajednice općina Gospić.
398