DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 14 <-- 14 --> PDF |
AKADEMIK Dr MIRKO VIDAKOVIC redovni profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu (Povodom dodjele Nagrade za životno djelo i izbora za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti) Dr Mirku Vidakoviću, redovnom profesoru Šumarskog fakulteta u Zagrebu, uručena je dne 7. VI 1981. godine Republička nagrada za životno djelo, za njegovu značajnu znanstvenu i stručnu djelatnost na području genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, a na prijedlog Razreda za prirodne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti na posebnom redovnom zasjedanju Skupštine JAZU dne 4. VI 1981. godine, izabrala je Prof. dr Mirka Vidakoviča za svog redovnog člana. Željeli bi tim povodom, da putem glasila Saveza ITŠIDH-e, informiramo članstvo o znanstvenom, stručnom i nastavnom djelu uvaženog člana našeg Saveza, Akademika Mirka Vidakoviča. Mirko Vidaković roden je u Svetozar Miletiču 29. 10. 1924. Gimnaziju je pohađao u Somboru, gdje je i maturirao. Za vrijeme okupacije u 1944. godinidva mjeseca je bio u koncentracionom logoru u Transilvaniji. Nakon toga stupa u Narodnooslobodilačku vojsku, gdje ostaje do jeseni 1945. Zatim studira šumarstvo i diplomira 1949. godine na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Po svršetku studija postavljen je za asistenta pripravnika u Zavodu za Botaniku Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1950. unapređen je za asistenta. Na istom fakultetu doktorirao je 1953., a habilitirao 1956. godine. Za docenta je imenovan 1957. godine. Od 1958. godine predaje predmet Šumarska genetika. Dne 1. 1. 1960. imenovan je predstojnikom novoosnovanog Zavoda, a sada Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Od 1. 1. 1960. do kraja škol. godine 1959/60. pročelnik je Šumsko- gospodarskog odsjeka. Godine 1961. izabran je za izvanrednog profesora iz predmeta Dendrologija i Šumarska genetika. Od I. 7. 1966. do 1. 7. 1969. godine radi kao ekspert FAO u Pakistanu. Od I960, do 1974., sa prekidom za 420 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 15 <-- 15 --> PDF |
vrijeme boravka u Pakistanu, rukovodi Odsjekom za genetiku u Jugoslavenskom institutu za četinjače, Jastrebarsko. Godine 1969. izabran je za izvanrednog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U 1971. godini izabran je za redovnog profesora na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Školske godine 1972/73. i 1973 74. prodekan je Šumarskog fakulteta. Čitavo vrijeme nakon stupanja u službu surađuje u raznim društvenim i stručnim organizacijama. U 1980. godini Prof Vidaković je bio predsjednik Hrvatskog genetičarskog društva. Odlikovan je ordenom rada sa zlatnim vijencem. Prof. dr´ MirkuVidakoviću je 1977. godine dodijeljena Republička nagrada »Ruđer Boškovič« za njegova znanstvena dostignuća iz područja prirodnih znanosti, a 1979. godine počasni doktorat (Doctor honoris carsa) Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Sopronu, Mađarska. U školskoj godini 1955/56. bio je 10 mjeseci na specijalizaciji iz genetike i oplemenjivanje šumskog drveća u Danskoj i Švedskoj. Na studijskim putovanjima bio je u SAD, Kanadi, Francuskoj, Engleskoj, Turskoj i Grčkoj. Prof. dr M. Vidaković je tri godine proboravio u Peshaweru (Pakistan) u Institutu za šumarstvo i na Šumarskom koleđu. Njegova funkcija je bila da u okviru jednog projekta organizira i započne s istraživanjima iz područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća kao i da organizira i započne s predavanjima iz tih predmeta na Šumarskom koleđu. Prof. Vidaković je s uspjehom obavio tu baš ne malu i laganu dužnost. Na prvom mjestu izradio je srednjoročne projekte istraživanja po kojima su istraživanja započeta. Za vrijeme njegovog boravaka u Pakistanu napisao je sam i u koautorstvu 7 radova. Napisao je i skripta na engleskom jeziku. Kao Su-direktor FAO Trening centra iz oplemenjivanja šumskog drveća koji je održan na Šumarskom fakultetu u Sopronu (Mađarska) drži predavanja i rukovodi seminarom, koji je 1971. godine trajao 6 tjedana, a učesnici su bili iz 15 zemalja Evrope, Azije, Afrike, Srednje i Južne Amerike. Tijekom 1979, i 1980. godine Prof. Vidaković u dva navrata boravi kao ekspert FAO u NR Vijetnamu u ukupnom trajanju od tri mjeseca. Njegova je dužnost bila, da u okviru jednog projekta, kojeg financiraju Ujedinjene nacije iz programa za razvoj, bude konsultant po pitanju opremanja laboratorija za znanstvena istraživanja u šumarstvu kao i konzultant na izradi programa istraživanja. Profesor M. Vidaković je učestvovao sa svojim referatima na mnogim međunarodnim znanstvenim skupovima, simpozijima i kongresima i to: Engleska 1957, Švedska 1963, Njemačka Demokratska Republika 1963, Jugoslavija 1965, SAD 1969, Finska 1970, Rumunjska 1971, Poljska 1973, Norveška 1976, Španjolska 1977, Indonezija 1978, Italija 1980. Od tih skupova prof. Vidaković je bio 1965. god. organizator IUFRO (Međunarodna unija istraživalačkih organizacija u šumarstvu), sastanka, koji je održan u Zagrebu, a domaćin je bio Šumarski fakultet i Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko. Na drugom svjetskom kongresu iz oplemenjivanja šumskog drveća, koji je održan u Washingtonu 1969. godine povjereno mu je rukovođenje jednim plenarnim sastankom. Isto tako rukovodi jednom sjednicom na savjetova |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 16 <-- 16 --> PDF |
nju IUFRO grupe o problemima reprodukcije kod šumskog drveća, koji je održan u Varparanti (Finska) 1970. godine. Na kongresima održanim u Inoneziji i Italiji istupio je sa pozvanim referatima na plenarnim sjednicama. Osim međunarodnih skupova prof. Vidaković sudjeluje aktivno i na mnogim skupovima održanim u Jugoslaviji. Spomenut ćemo da je bio predsjednik organizacijskog odbora Simpozija 100 godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije, održanom u SI. Brodu i Vinkovcima 1974. Sudjeluje u svojstvu tajnika organizacijskog odbora na organizaciji Simpozija »Ekološko valoriziranje primorskog krša« koji je održan u Splitu od 18—20. listopada 1976. Isto tako prof. Vidaković je veoma aktivan u organiziranju I Kongresa genetičara Jugoslavije, koji je održan od 7—11. 11. 1976. godine u Dubrovniku. Prof. dr M. Vidaković je bio predsjednik organizacijskog odbora tog Kongresa. Seminar iz Genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, kojeg je Prof. Vidaković organizirao 1977. godine za šumarsku operativu, a koji je održan na Šumarskom fakultentu u Zagrebu u trajanju od 4 dana, imao je veliki odaziv ne samo među stručnjacima iz SR Hrvatske već i iz drugih republika. Profesor Mirko Vidaković održao je 1973. godine jedno predavanje na mađarskom jeziku u Šumarskom društvu u Sopronu. Predavanje je bilo pod naslovom: »Uloga oplemenjivanja drveća u zaštiti čovjekove okoline na kršu južne Evrope«. Za vrijeme studijskog boravka u SAD i Kanadi 1975. godine održao je predavanje na Poljoprivredno-šumarskom institutu u Wooster-u (Ohio) pod naslovom: »The problem of incompatibility in interspecific crossings of Austrian and Scots pines«. Na Šumarskom fakultetu u Torontu naslov Vidakovićeva predavanja je glasio: »Forestry education and forest improvement research in Yugoslavia«. Na šumarskom fakultetu Sveučilišta u Michiganu održao je M. Vidaković studentima kraće predavanje o izvođenju nastave iz Dendrologije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Prigodom studijskog boravka u Turskoj i Grčkoj M. Vidaković je održao predavanja na Šumarskom institutu u Ankari i na Šumarskim fakultetima u Solunu i Instanbulu, o dostignućima na oplemenjivanju šumskog drveća u Jugoslaviji. Povodom dodjele počasnog doktorata na Šumarskom fakultetu u Sopronu prof. Vidaković je održao predavanje na mađarskom jeziku pod naslovom: »Uloga genetike u proizvodnji šuma«. Dosad je prof. Vidaković napisao 90 radova od kojih su 50 znanstveni. Njegovu znanstvenu djelatnost možemo podijeliti u 5 tematskih područja iz oblasti genetike i oplemenjivanja šumskog drveća i to: Izučavanje taksonomske pripadnosti, primjena radioaktivnog zračenja za stimulaciju rasta i dobivanje mutacija, nasljeđivanje i oplemenjivanja pojedinih svojstava kod šumskog drveća, međuvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti i izučavanje problema sjemenarstva. 1. Izučavanje taksonomske pripadnosti Prof Vidaković je svoju istraživalačku djelatnost započeo s komparativnim istraživanjima anatomske građe iglica kod borova. Iz tog područ 422 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ja njegov najopsežniji rad je o oblicima crnog bora u Jugoslaviji. Na osnovi toga rada autor je uspio dokazati postojanje više svojti crnog bora u Jugoslaviji. Taj rad danas predstavlja veoma vrijedan znanstveni prilog izučavanju svojti crnog bora na cijelom području pridolaska ove vrste. Naime, autor je uspio dokazati da se uz pomoć anatomske građe iglica mogu sigurnije odrediti svojte toga bora. Rad je citiran u mnogim inozemnim publikacijama. Na osnovi rezultata iz toga rada autor je pokušao koristeći neke karakteristike češera, sjemenki i njihovih klica odrediti provenijencije crnog bora i ustanoviti vrijednost tih karakteristika u taksonomiji. Tim radom je utvrđeno, da se samo djelomično provenijencije mogu tom metodom utvrditi, a da se ta svojstva mogu koristiti u taksonomske svrhe samo u slučajevima kada se i druga svojstva uzmu u obzir. 2. Primjena radioaktivnog zračenja za stimulaciju rasta i dobivanje mutacija Autor je iz ovog područja objavio više radova. Izučavajući utjecaj zračenja na klijavost sjemena i rast biljaka nekih četinjača Vidaković je ustanovio, da se pomoću malih doza gama zračenja može povećati energija klijavosti i stimulirati rast biljaka u prvim godinama razvoja. Značajno je i to, da se kod starog sjemena ovim putem može povećati energija klijavosti, te se na taj način vijek korištenja sjemena može produžiti. U koautorstvu s B. Bevilacqua, Vidaković je napisao rad o utjecaju gama zračenja na kromosome kod somatskih stanica Picea abies. Prikazane su razne abnormalnosti, koje kod toga nastaju. Međutim, najinteresantniji zaključak je da se sveukupna duljina kromosoma u stanici ne mijenja uslijed zračenja u komparaciji s kontrolom. Vidaković je dobio veoma interesantne rezultate iz unutarvrsne hibridizacije borova, kada je polen koji je korišćen za oprašivanje prvotno bio zračen. Potomstvo je od takvog križanja imalo bujniji rast od kontrole. Objašnjenje te pojave je prema autoru u većoj heterozigotnosti potomstva budući da je genetska konstitucija muškog roditelja promijenjena. Osim toga ova istraživanja su pokazala da je ovom metodom oplemenjivanja moguće povećati genetsku varijabilnost. Ova istraživanja su zapažena i često citirana u svjetskoj literaturi. 3. Nasljeđivanja i oplemenjivanje pojedinih svojstava kod šumskog drveća Iz ovog područja M. Vidaković je objavio četiri rada, koji se odnose na njegovu istraživačku djelatnost u Pakistanu. Sa svojim suradnicima Vidaković je izučavao nasljeđivanje visinskog i debljinskog prirašćivanja te pravnost debla kod Dalbergia sissoo Roxb.. Ova vrsta drveta je veoma važna u podizanju irigacionih plantaža i nasada u Pakistanu, Egiptu i Sudanu. Istraživanja su pokazala, da je nasljednost visinskog i debljinskog prirašćivanja utjecana dobrim dijelom okolinom, a vrlo malo genetskim faktorima, dok je pravnost debla u visokom stupnju nasljedno svojstvo. Ova konstatacija je veoma značajna, kada se ima u vidu, da ova vrsta ima veoma krivudavo deblo. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Prema tome, moguće je putem selekcije i oplemenjivanja dobiti tipove pravnoga debla. 4. Međuvrsna hibridizacija i problem inkompatibilnosti Ovoj problematici prof. Vidaković je posvetio mnogo vremena za svoja istraživanja, a što se vidi po objavljenim radovima. Njegova istraživanja kod roda Larix i Picea su pokazala, da neke kombinacije međuvrsnog križanja daju potomstva veoma bujnog rasta. Hibridne familije nastale križanjem evropskog i japanskog ariša imaju bujniji rast od kontrole tj. čistog evropskog ariša i kod starosti od 8 godina, a taj trend se nastavlja još i kod starosti od 20 godina. Međuvrsni hibridi, koje je autor proizveo križanjem Pančićeve omorike sa sitkanskom smrčom, imaju bolji visinski rast od čiste omorike. Veoma perspektivne međuvrsne hibride autor je proizveo križajući Pinus nigra s Pinus densiflora. U njegovim radovima ukazuje se i na postojanje spontanih hibrida između Pinus nigra i Pinus Heldreichii var. leucodermis, te imeđu Pinus brutia i Pinus halepensis. Hibridi između brucijskog i alepskog bora perspektivni su za uzgoj na području eumediterana. Vidaković se intenzivno bavi problemom inkompatibilnosti kod međuvrsnog križanja Pinus nigra i Pinus silvestris. Iz te problematike objavio je sam i koautorstvu veoma vrijedne priloge, koji se citiraju od mnogih stranih autora. Potrebno je naglasiti da se ovom problematikom kod borova, a i općenito kod šumskog drveća u svijetu, bavi veoma mali broj istraživača i da prof. Vidaković sa svojim suradnicima predstavlja jednu od najpoznatijih grupa koje obrađuju taj problem. Istraživanja prof. Vidakovića o toj problematici datiraju unatrag 20 godina. Sistematskim i veoma smišljenim metodskim radom uspio je ustanoviti pojedine faktore inkompatibilnosti, te pronaći metode da se ona savlada. Kod toga su vršena embriološka istraživanja razvoja sjemenih zametaka, kemizma polena, i primjene mentor polena kod hibridizacije. Prvo je ustanovljeno, da degradacije ženskog gametofita nastupa prije oplodnje. Korištenjem zračenog polena dolazi do promjene kvantitativnog sadržaja šećera u polenu. Za uspjeh križanja veoma je važna i kombinacijska sposobnost roditeljskih parova. Kao praktičan rezultat ovih dugogodišnjih istraživanja je i u tome što je autor uspio proizvesti hibride između ove dvije vrste borova, a koji imaju bolji rast od čistog crnog bora, te postoji mogućnost da se oni ili njihovi povratni križanci uzgajaju uspješno na našem krškom području. 5. Izučavanje problema sjemenarstva Profesor Vidaković je obrađivao dva problema, a to je vegetativno razmnažanje putem cijepljenja i reznica i podizanje sjemenskih plantaža. Autor je dz ove problematike napisao i veći broj stručnih radova. Profesor Vidaković je prvi u Jugoslaviji započeo izučavanjem problema sjemenskih plantaža, a isto tako bio je aktivan i na popularizaciju, kao i radovima oko njihovog podizanja. Danas u SRH imamo oko 25 h sjemenskih plantaža, koje su sve podignute pod rukovodstvom i uz sudjelovanje Prof. Vidakovića. Istraživanje metoda cijepljenja evropskog ariša su primijenjenog karaktera, ali ti rezultati su poslužili kod daljnjih radova na podizanju klonskih sjemen |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 19 <-- 19 --> PDF |
skin plantaža u nas. Što se tiče ideje o stimulaciji cvatnje u sjemenskim plantažama autor je u svom radu, koji je tiskan i na njemačkom, prikazao tu mogućnost ako se one podižu južnije od prirodnog područja rasprostranjen]a vrste. Količina i intenzitet sunčanog osvjetljenja utječu na povećanje cvatnje i plodonošenja. Ispravnost ove ideje se potvrdila i time što su Danci kasnije podigli eksperimentalnu sjemensku plantažu u Africi, a Šveđani u Francuskoj. Profesor Vidaković objavljuje svoje radove u domaćim časopisima: Glasnik za šumske pokuse, šumarski list, Šumarstvo, Acta Biologica, Acta Pharma!. Jugoslavica, Topola, Genetika, Anali za šumarstvo i dr. Rasprave koje su imale šire značenje publicirao je u vodećim časopisima u inozemstvu. Tako je u Silvae Genetica objavio 4 rada, u Radiation Botany jedan rad, u Experientia jedan rad, Soz. Forswirtschaft jedan rad. U zbornicima od međunarodnih skupova, simpozija i kongresa publicirano je 6 Vidakovićevih radova, a u izdanju FAO publikacija 7 radova. Profesor M. Vidaković je od 1970. godine urednik časopisa »Anali za šumarstvo«, koji izdaje JAZU. Kao urednik uspio je okupiti za suradnike u časopisu najeminentnije stručnjake iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća iz mnogih država Evrope i Amerike. U okviru te djelatnosti posebno su vrijedne monografije o genetici važnijih evropskih vrsta šumskog drveća. Za publiciranje monografija prof. Vidaković je zadužen od strane IUFRO. Profesor Vidaković je veoma aktivan u Međunarodnoj uniji istraživalačkih organizacija u šumarstvu (IUFRO). Već 1965. godine organizira u Zagrebu u okviru ove organizacije jedan sastanak u kojemu sudjeluje 35 inozemnih učesnika iz 18 zemalja Evrope i Sjeverne Amerike. U okviru bilateralne suradnje na znanstvenom polju između Jugoslavije i SAD, M. Vidaković je bio rukovodilac dva projekta, koji su trajali od 1968 — 72 i 1974 — 78, a koji su nakon donošenja završnog izvještaja (78), ocijenjeni od američkih recenzenata kao uspješni. Nakon završenog prvog i drugog istraživalačkog projekta prof. Vidaković sada rukovodi trećim projektom. Projekti su vezani za istraživanje problema inkompatibilnosti kod križanja nekih dvogličavih borova, te za problem masovne reprodukcije proizvedenih hibrida. Od ove faze istraživanja po toj problematici možemo očekivati i značajne praktične rezultate. Nakon završene specijalizacije u Danskoj i švedskoj 1956. godine M. Vidaković je uporno radio ne samo na istraživanjima iz područja genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, već i na uvođenju tih disciplina u redovnu nastavu na šumarskom fakultetu u Zagrebu. To je učinjeno 1958. godine i od tada se te discipline predaju na Fakultetu u formi jednog predmeta pod naslovom Šumarska genetika, a po novom nastavnom programu od 1976. godine pod naslovom Genetika za oplemenjivanje drveća. Zahvaljujući prof. Vidakoviću Šumarski fakultet u Zagrebu je bio prvi u zemlji, koji je uveo u nastavu ove discipline u ovakvom obliku. Danas postoji i nastava III stupnja iz područja Oplemenjivanja šumskog drveća. Dosada su 5-ica kandidata magistrirala. Kod uzdizanja kadrova potrebno je napomenuti da je prof. Vidaković od osnutka Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju na Šumarskom fakultetu 1960. godine do danas uspio osposobiti dovoljan broj nastavnog i istra |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 20 <-- 20 --> PDF |
živačkog kadra na Fakultetu i u Šumarskom institutu Jastrebarsko. Od stručnjaka izvan Zagreba kod prof. Vidakovića su doktorirala dva kandidata, dok je jedan doktorant pri završetku svojih teza. Prof. Vidaković je na zamolbu Šumarskog fakulteta u Sopronu (Mađarska) učestovao u ocjeni jedne disertacione radnje iz područja oplemenjivanje šumskog drveća. Radi unapređenja istraživanja iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća na inicijativu M. Vidakovića osnovana je Sekcija za genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća pri Zajednici istraživalačkih organizacja u oblasti šumarstva i drvne industrije Jugoslavije. Prof. Vidaković je bio i prvi predsjednik Sekcije od 1961 — 1970. Njegovom inicijativom organizirani su mnogi tuzemni stručni sastanci i ekskurzije. Za ova značajna i zaslužena znanstvena, stručna i društvena priznanja, naša iskrene čestitke Akademiku Mirku Vidakoviću! Prof. dr Ante Krstinić Na području između Kraljevice i Novog crni bor se iz kultura širi ne samo u grabovo-hrastove šume i napuštene livade nego i na goli kamenjar. Foto: O. Piškorić, 1976. |