DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Iz svega iznijetog može se zaključiti slijedeće: — Analizom varijance latinskog kvadrata vidljiva je velika signifikantna razlika između tretiranja, — Duncan-ov test nam pokazuje signifikantne razlike između obiju vrsta i oba načina sadnje, a može se uočiti da je tretiranje C (alepski bor u tuljcima) dalo najbolje rezultate primljenosti sadnica i visinskog prirasta. Što se tiče visinskog prirasta alpeskog i primorskog bora (tabela 2. graf.2.) uočavamo da je visinski prirast najbolji kod alepskog bora sađenog u polietilenskim cijevima. Posebno pada u oči da je u prve tri godine života očita razlika između visinskog prirasta biljaka posađenih u polietilenskim cijevima i biljaka posađenh na klasičan način, s golim žiljem. Nadalje je evidentno, da su se biljke posađene u polietilenskim cijevima brže snašle u novoj sredini te da i nakon pete vegetacije prednjače u visinskom prirastu. U našem pokusu kulminacija visinskog prirasta alepskog bora bila je u čevrtoj vegetaciji za obje tehnike rada, što je za predpostaviti vezano uz biološka svojstva ove vrste. Primorski bor zaostaje u visinskom prirastu kod obe tehnike rada u odnosu na alepski bor za prvih pet vegetacionih perioda, no međutim iz našeg pokusa proizlazi da kod ove vrste još nije nastupila kulminacija visinskog prirasta, što također dovodimo u vezu s biološkim osobinama ove vrste. I kod primorskog bora tehnika pošumljivanja u polietilenskim cijevima, kontenjerima, pokazala se je kao bolji način rada i prema postotku preživjelih sadnica i prema visinskog prirasta. Sigurno je, da će doći do izjednačenja visinskog rasta obiju vrsta u našem pokusu obzirom na tehniku sadnje, no za pionirske radove na pošumljivanju krša i uopće za pošumljivanje od velike je važnosti da baš u prvim godinama života sadnica brzo starta, jer joj to garantira i veće izglede da se održi na životu u veoma nepovoljnim klimatskim i edafskim prilikama kakove vladaju na kršu. Ako bi smo se pitali zašto je to tako, tada možemo reći da biljke sađene u polietilenskim cijevima (kontenjerima) posađene na teren ne trpe »ŠOK« i ne gube vrijeme za adaptaciju na nove uvjete sredine. Drugim riječima rast nadzemnog i podzemenog dijela biljke se ne prekida, što nije slučaj s biljkama sađenim klasičnim načinom, dakle s golim žilama. ZAKLJUČCI Prema dobivenim rezultatima na terenu, te nakon statističke obrade terenskih podataka možemo izvući i neke zaključke, a to su: — Pošumljivanja na kršu, a sigurno i na drugim terenima, poželjno je vršiti u kontenjerima, baliranim sadnicama, a izbjegavati sadnju s golim žiljnim sistemom, tz. klasičnu sadnju. — Iz naših rezultata evidentno je da je postotak preživjelih biljaka posađenih u poletilenskim cijevima i alepskog bora i primorskog bora daleko veći od sadnje s golim žilama. — I razvoj biljaka u visinu za prvih pet vegetacionih perioda nedvojbeno govori u prilog sadnje u polietilenskim cijevima. — Kako kontenjerska sadnja kod nas zauzima sve više maha, nužno je ispitati, tj. istražiti, oblik i veličinu kontenjera za područje našeg krša, jer 449 |