DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 67 <-- 67 --> PDF |
tlima, a može da se prilagodi i niskim oborinama 300 — 400 mm godišnje i C. cunninghamiana Miq., koja se koristi za pošumljavanje i melioracije u aridnim područjima. Otporna je na visoke temperature, suhi zrak i minimalne količine oborina. Obje imaju razgranati korjenov sistem te učvršćuju zemljište, a pomoću bakterije uzimaju dušik iz zraka, te obogaćuju tlo, otporne su na sol u tlu; Lagestroemija indica Linn. — lagersteremia, raste kao grm ili drvo do 7 m, a uzgaja se zbog lijepih cvjetova; Pirus communis L. — divlja kruška, vis. do 15 m, dosta je otporna prema visokim i niskim temperaturama i prema suši, ima veliki žilni sistem te služi protiv erozije; Ricinus communis L. — skočac najbolje uspjeva na aluvijalnim tlima, ne podnosi jake vjetrove i gradske uslove; Tamarix parvifolia D. C. i T. pentandra T. p. var. tigrensis — tamarike, dobro podnose zaslanjena zemljišta koja štite od odronjavanja i učvršćuju tlo. Ad5. na vlažnim i mokrim tlima rastu: Bauhinia purpurea Ar. i B. variegata Linn., dekorativne biljke; Eucalyptus camaldulensis Dehnhardt. i E. globulus Labil. — eukalipti, dobro rastu na alkalofilnoj podlozi, pjeskovitom tlu, a podnose mrazeve i visoke temperature (— 10° C do + 50» C); Lantana camara L., grm 2 — 3 m, ima 5 varijeteta, različitih boja cvjetova, otporna prema svim ekološkim uvjetima; Nerium oleander L. — oleander, grm do 5 m podnosi temperature do —7° C, najviše se javlja kraj rijeka i potoka; Populus euphratica Oliv. — eufratska topola, endemijska vrsta Iraka i Sirije raste vrlo brzo i lahko se razmnožava; Salix acmophylla Boiss., S. alba L. — bijela vrba, S. babylonica L. — žalosna vrba, S. purpurea L. najbolje uspjevaju na mokrim, svježim i humozno pjcskovitim tlima; Thuja occidentalis L. — zapadna tuja dobro podnosi i zasjenu i obrezivanje grana. 2. u Poglavlju o »razvoj u zelenih površina Bagdada« autor je dao klasifikaciju zelenila na: A) zelene površine unutar naselja (gradsko zelenilo) i B) zelene površine izvan naselja (izvangradsko zelenilo). Gradsko zelenilo dalje je podijelio na: I — parkove, centralne i rajonske, II — zelene površine između blokova zgrada (gradski park, skver), III — zelene površine unutar jednog bloka zgrada, IV — zelene površine duž saobraćajnica i naselja, V — zelene površine specijalnog karaktera kao uz industrijska postroje nja, škole, dječje vrtiće, groblja, zdravstvene ustanove, sportsko-rekreacione centre te botanički i zoološki vrt, VI — zelene površine zaštitnog karaktera u naselju, i VII — zelene površine na privatnim okućnicama i oko vikendica. U uvjetima aridne klime, kakva vlada na Bliskom istoku i u Bagdadu, razvio se posebni parkovni stil koji je poznat kao arapsk i park , a karakte |