DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 75 <-- 75 --> PDF |
OBLJETNICE STOGODIŠNJICA PRVOG UDŽBENIKA IZ UZGAJANJA ŠUMA (1881 — 1981) »Svaki hrvatskih šumara, osjeća manje više nevolju mal ne posvemašnog pomanjkanja hrvatskih šumarskih knjiga, ponajpače pako slušatelji kr. nam šumarskog učilišta, pošto nam prema individualnim šumarsko-gospodarskim odnošajem domovine naše u obće težko, i iste njemačko-austrijske šumarske autore usvajati, za učevna pomagala predavanja« piše F. X. Kesterčane k u Predgovoru svoje »Dendrometrije«. A Fr. Čordašić , također u Predgovoru svoje »Nauke o sađenju i gojenju šumah« koju naliku označuje kao »prvi i ponajglavniji dio šumarske znanosti«, piše, da je potaknut na pisanje što »za umno šumarenje treba nam nauke i znanja, — treba da poznamo vriednost i narav šume, kako da se iz nje što veća korist izvadi... pa i želja, da koliko toliko olakšam učenikom na gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koji, neimajući skoro nikakvih šumarskih knjiigah, puno vremena i truda troše pisanjem učevnih predmeta«. Pisanju udžbenika u ono vrijeme na putu se prepriječila stručna terminologija, jer je, piše Kesterčanek u navedenom Predgovoru, »dosada uobće, hrvatsko šumarsko nazivlje, još slabo obrađeno i nepoznato polje« pa stoga »moli«, da mu »veleštovani čitaoci neupišu u grieh što sam ba bilo i protiv volji osvedočenju pridržavao i u toj knjizi, njeke jur po našim šumarih usvojene nazive, ma isti i ne odgovarali duhu hrvatskog jezika«. »Nauka o sađenju i gojenju šumah« Franje Čordašića, šumarskog izvjestielja Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, izložena je na 203 stranice teksta. Ilustracija nema, a sadrži: Predgovor, Uvod u šumarstvo, str. 1—7; I odsjek: Naravno pomlađivanje šumah, 11—100; II (odsjek): Ručno pomlađivanje šumah, 103—167; i Dodatak, str. 168—203. U Uvodu Čordašić najprije definira šumu kao »svaki oveći, drvećem obrasli prostor«, ali »ako se šuma po pravilih šumarstva goji, ili gaji, zove se gaj«. Dalje definira šumarsku znanost kao »nauke i načela, koja nam valja znati, da možemo sa sumarni svrsishodno postupati, ter ih što bolje upotrebljavati i unovčiti« a »uporabu te znanosti za šumarske poslove zove se šumsko gospodarstvo, iliti šumarenje« te »sve što na nauku i uporabu spada, zove se šumarstvo«. »Neizmjerna važnost šumah«, piše Čordašić, ne sastoji se samo u korišćenju drva i paužitaka (sporednih šumskih proizvoda), nego i u njihovoj ekološkoj važnosti, jer »šume djeluju na uzdržavanje stalna podneblja, uzdržavaju i umna |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 76 <-- 76 --> PDF |
žaju redovitost zemlje, brane od elementarnih nezgodan, svojim liepim zelenilom i raznolikom dražesti poljepšavaju okolicu, čiste zrak i tim čovjeku i životinjama zdravlje uzdržavaju«. Prema tome šumari su već pred više od jednog stoljeće (Čordašić je bio i prvi nastavnik ovog predmeta na križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu tj. od 1860. god.) obrazovani i kao ekolozi odnosno zaštitničari životnog okoliša čovjeka. Budući šumarski stručnjaci bili su upućeni (str. 2.), da »čisto financijalno« gospodarenje šumama tj. da se »iz šume što veći novčani prihod vaditi kani... može valjati samo za gospodare malena posjeda«. Međutim država, a vjerojatno Čordašić pod tim razumijeva ne samo državne šume nego i zajedničke (tada imovnih općina, zemljišnih zajednica), gdjekada mora »od neposrednoga novčanoga dohodak iz šumah nešto i žrtvovati, ako se tim veća korist za obći boljitak države postići može« (države kao društvene zajednice). U daljnjem toku Uvoda Čordašić je prikazao zapravo program školovanja šumara obrazlagajući zašto su pojedini »predmeti« nužni, kao matematika, rudoslovje, graditeljstvo itd. ili što obrađuju, kao npr. uređivanje šuma, procjena šuma i dr. Materija I odsjeka tj. o naravnom pomlađivanju šuma (i prorijeđivanja) obrađuje: Prikaz raznih vrsta uzgoja: visoke, sitne tj. niske i srednje šume kao one koje pretežu te »podređenih, obično samo na stanovite mjestne odnošaje ograničenih vrsta uzgoja« odnosno »granjsko gospodarenje« tj. sijekom »u glavu«, okresno tj. one u kojima se na stablima sijeku postrane grane (za krmljenje stoke) a vrhovi ostaju i preborno šumarenje; zatim tumačenje šumarsko-znanstvenih izraza (sječina, sastojina, doraslost sastojine za iskorišćivanje, uporabno doba itd.) te opća pravila za prirodno pomlađivanje šuma. Vrijedno je napomenuti da Čordašić razlikuje tri »doraslosti« tj. zrelosti za sječu: ekonomsku ili čisto šumarsku odnosno onu u kojoj se poprečni godišnji prirast izjednačuje s faktičkim, fizičku ili doba kada šuma zbog svoje starosti zaostaje u rastu i drveće se počne sušiti te tehničku odnosno onu, kada stabla doraslu za namjenjenu svrhu, dakle od najtanjih do pilanskih sortimenata. U »posebnim pravilima naravnog pomlađivanja šuma« prikazana je tehnika pomlađivanje visokih šuma ophlodnom sječom, čistom sječom i prijebornim sijekom kao i pomlađivanje ostalih uzgojnih oblika. Opisani su i načini pomlađivanja pojedinih vrsta ophodnom sječom i to hrastova (lužnjaka, kitnjaka i cera, u čistim sastojinama te mješovitih bukovo-hrastovih, bukovo-jelovih, bukovo-omorikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika = smreka), rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika — smreka). Pomlađivanje čistom sječom može se ili, što više, mora primijeniti kod vrsta koje »za svoje mladosti ne podnose sjenu, ili barem bezuvjetno nezahtijevaju«. To su: smreka, ariš, obični i crni bor te breza. Obrađeno je i pretvaranje uzgojnih oblika jednog u drugog, čak i visoku u nisku tj. panjaču. Prorjeđivanje sastojina obrađeno je na deset stranica. Korisnost, možemo reći i nužnost, prorjeđivanja sastojina Čordašić navodi u 9 točaka. Na prvom mjestu naglašava, da »prorjeđene šume daju kod jednake porabne dobi i jedna |