DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 84 <-- 84 --> PDF |
sastojine i što većeg prirasta. Ovaj uzgojni zahvat, prorjeđivanje sastojina, provodio se u daljoj prošlosti, kako to svjedoče rasprave u Šumarskom listu (sintetski prikazane u »Povijesti šumarstva...«, lit. 1). Gospodarske osnove sadržavale su i osnove prorjeđivanja, pa i one najstarije kao npr. ona za šume Križevačke imovne općine iz 1889. godine. U toj Osnovi, na str. 6, čitamo i ovo: »Šume drugog dobnog razreda potičući iz dobe krajiške uprave, kad je šumu čuvala i sadila sablja i batina, nalaze se sa malom iznimkom u normalnom stanju tako, da sada imovna općina iz tih šuma proredivanjem velike međutimne užitke crpi«. Ovaj citat nadalje dokazuje da se i u vrijeme Vojne Krajine šuma pomlađivala i čuvala, dakle vodilo se računa o tome, da se šume ne devastiraju. Što reći o pošumljavanju? Tu postoji nesporazum: u statistike se unose samo podaci o pošumljenim površinama tj. o površinama na kojima je po čovjeku izvršena sadnja ili sjetva šumskog sjemena a ne i o prirodno pomlađenim. Pod pošumljavanjem razumijevamo zapravo sadnju biljaka ili sjetvu sjemena na površinama koje su, bar makar i u bližoj prošlosti bile bez šume, a pod pomlađivanjem osiguranje mlade šume na površinama nakon sječe stare. A šume se pomlađuju tehnikom preborne ili oplodne sječe uz eventualna popunjavanja ručnim putem. U prošlosti ne samo da se vodilo računa o pomlađivanju posječenih površina (prosta reprodukcija) nego se u mnogo slučajeva i poboljšavao sastav buduće šume po vrstama drveća unošenjem (sadnjom) vrednijih vrsta drveća (što bi već odgovaralo proširenoj reprodukciji). Tako npr. čitamo u »Povijesti šumarstva...« (1, str. 69), da je u razdoblju od 1873. do 1877. godine na području Lekenika (Siska) kraj sela Poljane podignuto »umjetnim putem 550 ha a prirodnim putem 3300 ha uglavnom hrastovih šuma«. U »Sto godina šumarstva...« (2, str. 91) čitamo, da je u brdskim šumama virovitičkog vlastelinstva na prelomu 19/20 stoljeća nakon sječa čistih bukovih šuma sađen žir hrasta te se ne samo unijela ekonomski vrednija vrst (posebno za ono doba) nego su mjesto čistih uzgojene mješovite sastojine. Ili primjer od prije pedesetak godina u šumi Garjevici u eksploatacionom području poduzeća »NAŠIČKA« d. d. iz Zagreba koja je bila obavezna na sječine čistih ili skoro čistih bukovih sastojina saditi žir, a koja je obaveza bila i izvršavana s vagonskim količinama tog sjemena. ltd., ltd., itd. Netočna je, pa i proizvoljna, konstatacija, da se na uređivanju šuma »vrlo malo radilo«. Naprijed je već navedena gospodarska osnova za šume b. I. Križevačke iz 1889. godine, ali ih ima i starijih kao npr. za šumu grada Petrinje »KOTAR« iz 1853. godine (1, str. 146). Izrada gospodarskih osnova za šume, a za površine do 100 kat. jutara, bila je i zakonska obaveza po Zakonu o šumama iz 1852. godine, a dakako i onog iz 1929. Kako bi taj rad bio olakšan i što potpunije izveden izdan je 1903. godine i poseban NAPUTAK (1, str. 149). Štoviše, već osamdesetih godina prošlog stoljeća uređivanje šuma obavljano je po »vlastitoj tehnologiji«. To je TOMIĆEVA metoda uređivanja šuma, koju Šumarska enciklopedija (3, str. 687) ocjenjuje kao »racionalnu... primjenjivanu u šumama bivše Vojne Krajine«. Pa ni za Kraško područje ne može se prihvatiti ocjena, da se »vrlo malo pažnje posvećivalo pošumljavanju«. O suprotnome možemo se uvjeriti u Šumarskom listu (1, str. 181). Da nije bilo Prvog i Drugog svjetskog rata u Istri bi bio već poodavno pošumljen sav goli krš (posebno na Učki i njezinom produžetku Kamenjaku i dr.) ali i drugdje kao npr. u okolici Splita (na Kozjaku, pojedini dijelovi Mosora i dr.), što je autoru poznato na osnovu rada na odnosnim područjima. A zar se može u povijesnom prikazu šumarstva Hrvatske mimoići osnivanje Nadzorništva za pošumljenje primorskog krasa u Senju 1878. godine, a za čiji je rad do |