DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI GENETSKA VARIJABILNOST RODOVA PSEUDOTSUGA, PINUS, PICEA I ABIES U ZAPADNOM DIJELU SJEVERNE AMERIKE (Sastanak IUFRO—Radnih grupa, Vancouver, Kanada, 1978) Joso Gračan Šumarski Institut, Jastrebarsko UVOD Unašanje sjevernoameričkih vrsta šumskog drveća ima vrlo važnu ulogu, specijalno u evropskom šumarstvu, a naročito nakon prvog organiziranog sakupljanja sjemena koje je organizirao David Douglas 1831. godine. Od tog su vremena organizirane mnoge ekspedicije za sakupljanje sjemena. Jedno od najstudioznijdh sabiranja sjemena organizirala je Internacionalna unija šumarskih istraživačkih organizacija (I.U.F.R.O.), Sekcija 22, u sklopu koje su za posljednjih 12 godina sabrani uzorci provenijencija Pseudotsuga menziesii, Picea sitchensis, Pinus contorta i tri vrste iz roda Ables. U program proučavanja provenijencija uključeno je 45 različitih institucija iz 30 zemalja među kojima je i Jugoslavija. Rezultati dobiveni iz ranijih testova provenijencija ove kolekcije potvrđuju ranije nalaze, između ostalih da je moguće dobiti veći prirast, otpornost na bolesti, insekte i ostale štetne vanjske faktore (mraz) od određenih provenijencija u novoj okolini. Za vrijeme sastanka Radne grupe za proučavanje provenijencija zelene duglazije u Göttingenu 1973. godine pokrenuta je inicijativa, a u Oslu 1976. godine za vrijeme XVI svjetskog I.U.F.R.O. kongresa potvrđen je dogovor da se u Vancouveru (Britanska Kolumbija — Kanada) održi sastanak Radnih grupa I.U.F.R.O. pod naslovom »Genetska varijabilnost rodova Pseudotsuga, Pinus, Picea i Abies u vremenu od 20. kolovoza do 10. rujna 1978. godine. Na ovom su sastanku sudjelovali predstavnici slijedećih I.U.F.R.O. radnih grupa: S2. 02-05 — Provenijencije zelene duglazije S2. 08-06 — Provenijencije Pinus contorta S2. 02-12 — Provenijencije sitkanske smreke S2. 02-14 — Provenijencije različitih vrsta jela S2. 04-01 — Populaciona i ekološka genetika S2. 04-02 — Teorije oplemenjivanja šumskog drveća S2. 04-03 — Testiranje potomstva S2. 04-05 — Biokemijska genetika i citogenetika — Grupa sjevernoameričkog društva kvantitativnih genetičara — Društvo šumarskih genetičara zapadnog dijela Sjeverne Amerike Ciljevi ovog sastanka u Vancouveru bili su: 1. Sumirati i procijeniti rezultate unešenih (introduciranih) sjevernoameričkih vrsta šumskog drveća u druge zemlje, |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 88 <-- 88 --> PDF |
2. u glavnim crtama prikazati prikladne postupke za buduća unošenja (introdukcije) vrsta šumskog drveća, i 3. dati ocjene za razumijevanje prirodne genetske varijabilnosti vrste i njezinog prirodnog rasprostranjenja za buduća konzerviranja gena i genetska istraživanja u šumarstvu. Naše putovanje financirali su Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad u poljoprivredi i šumarstvu (SIZ-IV) i Šumarski institut, Jastrebarsko, pa se ovom prilikom zahvaljujem na pomoći. Na sastanku podnio sam referat pod naslovom: »I.U.F.R.O. Sitka Spruce International Ten-Provenance Experiment in Jugoslavia« (autori: A. Dokus i J. Gračan). Referat, kao i svi ostali održani na ovom Sastanku objavljeni su u zajedničkom izdanju Šumarskog fakulteta u Vancouveru. Program Sastanka radnih grupa sastojao se iz tri dijela: 1. Teoretskog, u vremenu od 20. do 25. kolovoza 1978. godine, koji je održan na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Vancouveru (University of British Columbia, Faculty of Forestry), 2. stručne ekskurzije po otoku Vancouver po naslovom: Prirodne sastojine i pokusi provenijencija, od 26. kolovoza do 2. rujna 1978. godine, 3. stručnih ekskurzija na otocima Kraljice Šarlote (Queen Charlotte) i u državama Washington-Oregon (SAD) od 3. do 10. rujna 1978. godine. Sudjelovao sam u radu svih radnih grupa na teorijskom dijelu, stručnim ekskurzijama na otoku Vancouver i otocima Kraljice šarlote. TEORETSKI DIO Sastanak svih radnih grupa na Šumarskom fakultetu u Vancouveru u ime organizatora je otvorio u 10 sati 21. 08. 1978. prof, dr Oskar Sziklai, a prisutne učesnike u ime Sveučilišta Britanske Kolumbije pozdravio je potpredsjednik dr Show, te dr Gardner, dekan Šumarskog fakulteta. Prvi je dan rada protekao u upoznavanju učesnika s ekološkim karakteristikama zapadnog dijela Sjeverne Amerike. Klimatske karakteristike ovog područja izložio je dr D.G. Schaefer, počevši s temperaturama, topografijom, oborinama, količinama snijega, indeksima kontinentalnosti, komparativnim usporedbama Britanske Kolumbije i SAD u temperaturama, oborinama, dužini vegetacijske periode, sunčanom zračenju, režimu vlage, evaporaciji. Ovo izlaganje, kao i sva druga, štampano je i objavljeno u zajedničkoj knjizi, pa ga preporučujemo našim stručnjacima klimatolozima. Vrlo zapaženo izlaganje o vegetaciji i ekološkim karakteristikama Britanske Kolumbije podnio je prof, dr V. J. Krajina. Smatramo za potrebno iznijeti mišljenje V. Krajine da je radi dobrog razumijevanja uvjeta okoline koji utječu na rast biljaka potrebno primijeniti kombinaciju od barem pet sinekološki cjelovitih nivoa i dva populaciona nivoa, koji nam omogućuju da prilično točno prikažemo ekološku strukturu biljke u prirodi. Prema njegovim istraživanjima u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike (sjeverno od Kalifornije) postoji 5 biogeoklimatskih formacija, a svaka od njih s jednim ili više područja, odnosno zona u području. To 494 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 89 <-- 89 --> PDF |
su slijedeće formacije: — Formacija vječnog snijega, leda i mraza (mahovine i lišajevi); — Arktička ili alpska biogeoklimatska formacija; — Mikrotermalna šumsko- biogeoklimatska formacija četinjača; — Biogeoklimatska formacija semiaridne hladne stepe, i — Mesotermalna biogeoklimatska formacija. Formacije su podijeljene na 9 područja, a područja na 24 zone. U nastavku rada prvog dana prof, dr P. G. Haddock je dao uvodno izlaganje o šumarstvu Kanade s naročitim osvrtom na uzgajanje šuma. Toga su dana održani i uvodni referati o prirodnom rasprostranjenju, šumsko-uzgojnim svojstvima i genetskoj varijabilnosti rodova Pseudotsuga (O. Sziklai, K. K. Ching i R. K. Campbell), Picea (A. S. Harris), i Abies (R. J. Steinhopf). U sklopu teoretskog dijela programa rada I.U.F.R.O. radnih grupa učesnici su obišli 22. kolovoza 1978. godine fakultetsku eksperimentalnu šumu Haney, gdje su upoznati s planom istraživanja i obukom studenata na ovom pokusnom objektu. Pregledani su pokusi provenijencija, testovi potomstva i živi arhiv klonova zelene duglazije, prirodne sastojine zelene duglazije, plus stabla duglazije i čuge, te internacionalni pokus provenijencija duglazije postavljen u sklopu I.U.F.R.O. Nakon toga je nastavljena rasprava o: opskrbi sjemenom iz Sjeverne Amerike (Barner: »Seed procurement from North America«), metodologiji osnivanja pokusa provenijencija (A. M. Fletcher: »Methodology of provenance trials«), poljskim pokusima i uspijevanju vrsta (Y. Birot: »Field experiments and performance species«). U sklopu ove problematike u toku drugog dana rada održani su referati o istraživanju fotoperioda kod duglazije (J. Wiersma) u Nizozemskoj i otpornosti duglazije na mraz (Bo Larson) u Njemačkoj. Ovi su referati također vrlo zanimljivi, ali u vrijeme izlaganja nisu bili raspoloživi za korištenje. Trećeg dana (23. kolovoza 1978) održani su referati o pokusima provenijencija zelene duglazije u sklopu Radne grupe S2. 02-05 u slijedećim zemljama: Australiji (Matheson i Griffin), Britanskoj Kolumbiji (K. Illingworth), Nizozemskoj (W. Krick), Irskoj (O´Driscoll), Škotskoj (R. Linas), Njemačkoj (J. Kleinschmit, H. Weisgerber i S. Reck) i Francuskoj (Y. Birot). Sastankom su rukovodili O. Sziklai i Y. Birot. Nakon završetka izlaganja referata o pokusima provenijencija zelene duglazije, iznošeni su rezultati o internacionalnim pokusima provenijencija Pinus contorta u sklopu I.U.F.R.O. u slijedećim zemljama: Finskoj (Von Weissenberg), Švedskoj (C. L. Killander i A. Persson), Norveškoj (T. Skroppa, S. Magnesen), Danskoj (O. Kjersgard), Njemačkoj (Stephen), Nizozemskoj (W. Kriek), Škotskoj (R. Lines), Irskoj (O´Driscoll), Kanadi (K. Illingworth) i Francuskoj (Y. Birot). Za rukovodioca ove Grupe (S2. 02-06) izabran je A. Persson iz Švedske. Referati o internacionalnim pokusima 10 provencijencija sitkanske smreke izneseni su i prodiskutirani 24. kolovoza 1978. godine u prijepodnevnom radu Grupe S2. 02-12. Sastankom su rukovodili: O´Driscoll i K. Illingworth. Podneseni su referati iz slijedećih zemalja: Norveške (S. Magnesen), Danske (Kjersgard), Njemačke (J. Kleinschmit), Nizozemske (W. Krick), Belgije (Nanson), Škotske (R. Lines), sjeverne Irske (S. Milner), Irske (O´Driscoll), Francuske (Y. Birot), Jugoslavije (J. Gračan), Kanade (M. Khalil i K. Illingworth) i Austrije (Pedderick). U nastavku su rada izneseni referati o rezultatima pokusa provenijencija goleme jele (A. grandis) u sklopu Grupe S2. 02-14. Sastanak je vodio A. Flecther. Podneseni su referati iz ovih zemalja: Irske (O´Driscoll), Škotske (R. Lines), Danske (O. Kjersgard), Njemačke (J. Kleinschmit Solarson), Belgije (Nanson), Idaho (Steinhopf) i Francuske (Y. Birot). 495 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Istoga dana održan je sastanak Grupe genetičara Sjeverne Amerike za kvantitativnu genetiku. Sastanak je vodio M. T. Conkle, održani su ovi referati: — Describing structure of multiple trait variation in natural population — problems and procedures (Opis strukture mnogostruke varijabilnosit karakteristika prirodnih populacija — problemi i postupci), R. K. Campbell, — Estimating population genetic parameters in Douglas fir-putting theory into practice (Procjena populacionih genetičkih parametara kod duglazije — primjena teorije u praksi). F. C. Yeh, — The use of random interlocking block designs in estimating cold and animal damage in Radiata pine (Upotreba slučajnih međusobno povezanih blok pokusa kod procjene šteta od hladnoće i životinja kod Pinus radiata). W. J. Libby, — Population structure of Lobloly pine and Sweetgum in Mississippi (Struktura populacija kod Pinus taeda i Liquidambar stvraciflua u Misisipiju). 0. O. Wells, — The use of disconecting factorial mating designs (Upotreba prekinutog faktorijalnog pokusa križanja). T. Skrappa, — A computer model for comparing alternative tree breeding strategies (Kompjuterski model za kompariranje alternativnih strategija kod oplemenjivanja šumskog drveća). J. W. Mood, — The genetics of self reproducing marbles (Genetika samoreprodukcionih mramora). H. C. Kang. Petog dana rada (25. kolovoza) je održan sastanak I.U.F.R.O. Grupe S2. 04-00 (Genetic Subject Group Meeting) pod rukovodstvom G. Namkoong-a. Ova se grupa dijeli na podgrupe, i to: — Populaciona i ekološka genetika (R. K. Campbell) i Testiranje potomstva (J. Kraus), — Teorije oplemenjivanja šumskog drveća (J. W. Libby), — Biokemijska genetika i citogenetika (M. T. Conkle i F. C. Yeh). U sklopu podgrupe za populacionu i ekološku genetiku obrađena su slijedeća pitanja: sastav populacija, teorija inbridinga, subpopulacije, konzervacija gena i ekološka stabilnost. Posebno se raspravljalo o izradi modela za proučavanje rasprostiranja polena (Polen flight models), neadekvatnosti genetskih modela, konzervaciji genotipova putem prirodne regeneracije radi konzervacije gena. Podgrupa za teorije oplemenjivanja i testove potomstva raspravljala je o strukturi populacija obzirom na broj populacija koje treba koristiti, broju individua u jednoj populaciji i podjeli populacija, planovima križanja i upotrebi reznica i drugih vegetativnih propagula. Posebno su istaknuta pitanja planova križanja kod umjetne hibrddizacije (Mating designs), inbridinga, narednih generacijskih selekcija i individualne selekcije stabala, te intenziteta selekcije. Raspravljene su prednosti i nedostaci dialelnog plana križanja (potpunog ili prekinutog), hijerarhijskog plana, slučajnog polilnom plana, pojedinačnog plana križanja. U okviru podgrupe za biokemijsku genetiku i citogenetdku dan je naglasak na biokemijsku tehniku mnogostrukih pokusa i procjena, te na tehniku selekcije. Naglašena je važnost analize izoencima u sjemenu, dok za sada takvih analiza nenostaje u tkivu. Baza za raspravu pojedinih pitanja u svim podgrupama bila je struktura populacija. Smatramo za potrebno istaći da je u podgrupi za teorije oplemenjivanja i testiranja potomstva vođena vrlo iscrpna rasprava oko broja populacija koji 496 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 91 <-- 91 --> PDF |
može poslužiti kao uzrok za vrstu, te broja stabala koji predstavlja populaciju. Prevladalo je mišljenje da broj populacija treba biti Sto veći, kako bi broj stabala po populaciji bio sto manji (Libby je čak iznio ideju da bi jedno stablo moglo poslužiti kao predstavnik populacije). Kod oplemenjivanja i testiranja potomstva potrebno je postavljati pokuse prema četiri osnovne strategije — namjene: 1. Kod unošenja vrsta (introdukcije egzota) treba najprije utvrditi da li se radi o važnoj ili nevažnoj vrsti drveća. Npr. ako se radi o Abies nobilis, dovoljno je izabrati za pokus 30-40 sastojina sa po 2 stabla po sastojini, odnosno 60-80 stabala ukupno (manje važna vrsta). 2. Kod pokusa, koji imaju za cilj proučavanje genetske arhitekture važne vrste, potrebno je izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla (npr. za duglaziju), dok će za neke vrste biti dovoljno i 100 sastojina sa po 2 stabla. Cilj je omogućiti što veću bazu za križanja. 3. Kod pokusa, kojima se želi eliminirati nepoželjnu populaciju ili vrstu, dovoljno je 50 stabala. 4. Kod pokusa koji se osnivaju radi konzerviranja gena, potrebno je kao uzorak za važnu vrstu izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla po sastojini. PRIRODNE SASTOJINE I POKUSI PROVENIJENCIJA NA OTOKU VANCOUVER I OTOCIMA KRALJICE ŠARLOTE Glavna je svrha ovtih stručnih ekskurzija bila da učesnicima omogući uvid u međusobnu povezanost historijskih, stanišnih i genetskih faktora koji su uzrokovali veliku raznolikost prirodnih šuma na otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote. Rukovodilac ekskurzija bio je dr Keith Illingworth, iz odjela za istraživački rad pri Ministarstvu šumarstva u Victoriji (glavni grad Britanske Kolumbije). Na ovoj ekskurziji učesnicima bilo je omogućeno proučavanje: varijabilnost stanišnih klimatskih čimbenika, fenotipsku varijabilnost starih i srednjedobnih sastojina, lokalitete na kojima je sabirano sjeme za I.U.F.R.O. kolekciju, pokuse provenijencija i programe oplemenjivanja. Otok Vancouver je u prosjeku širok 80 km, a proteže se u smjeru jugoistoksjeverozapad u dužini od 450 km. Površina je otoka 32.137 km2. To je najveći otok na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Otok se u fiziografskom smislu sastoji od dva područja: na istočnoj strani otoka prostire se usko nizinsko područje, a planinsko područje u zapadnom i srednjem dijelu koje često završava fjordovima Najviši vrhovi dosižu i do 2.200 m nadmorske visine. Površina produktivnih šuma na otoku iznosi 1,400.000 ha, od čega 34»/o otpada na zrele sastojine, 17,2% na srednjedobne sastojine, dok ostatak otpada na nekomercijalne ili nedovoljno obnovljene sastojine. Drvna zaliha zrelog drveta iznosi oko 57,000.000 m3, od čega 39,2s/« otpada na čugu, 27,8°/i« na pačempres, 16,7"/» na jele, 6,4*/a na duglaziju l,8°/o na smreke, 0,7% na Pinus contorta, 7,4*/« na ostale vrste. Od ukupne površine na državne šume otpada 50%. Na otoku postoji 69 pilana s prosječnim kapacitetom od 21.700 m´ po smjeni, 31 gater, 4 tvornice furnira i šperploča, 6 tvornica celuloze i papira. Kapacitet tvornica iznosi 2,921.000 tona celuloze i 1,146.000 tona papira, što podmiruje 40 do 46% ukupnih potreba Kanade. Prema popisu stanovništva iz 1976. godine na otoku Vancouver živi 441.400 stanovnika, od čega u glavnom gradu Victorija 281.250 stanovnika. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Nije na odmet da se ponovi poznata činjenica da je glavni cilj gospodarenja šuma proizvodnja drvne mase uz istovremeno održavanje proizvodne sposobnosti tla. Da bi se ovaj cilj ostvario, potrebno je imati šume koje su više nego šumske sastojine — šume su interakcdoni kompleksi između živih organizama i okoline koja na te organizme djeluje. Prema Krajini (1978) i K. Klinki (1977), šumski ekosistem je definiran kao dio šume koji ima uniformnu klimu, zajednički matični supstrat, fiziografiju, vegetaciju (u dinamičkom smislu), tlo, životinje i mikroorganizme. Spomenuta su dva autora razvila metodu za opis ekosistema koji se nalaze u opisanim zonama i subzonama (V. Krajina). U tom je smislu K. Klinka (1977) izradio Uputstvo na osnovi kojeg šumari u praksi opisuju ekosisteme (tipove šuma). Ovo se Uputstvo koristi za izbor odgovarajućih vrsta prilikom umjetnih pošumljivanja nakon čistih sječa. Dobar dio obnove šuma se bazira na prirodnom pomlađivanju. Uputstvo je sastavljeno na bazi 2 nivoa sinekološke klasifikacije, biogeoklimatske i funkcionalne (edafske), tj. biogeoklimatskih subzona i edafskih mrežastih matrica (matriz). Za vrijeme trajanja ove stručne ekskurzije po otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote pregledali smo velik dio karakterističnih šuma toga područja. Radi nedostatka prostora, nismo u mogućnosti detaljno opisati sve pregledane ekosisteme. Iz tog razloga navode se samo najosnovniji podaci. Opise ovih ekosistema na terenu je demonstrirao dr Karei Klinka, iz Odjeljenja za istraživački rad u Vancouveru. To su: 1. Ekosistem kanadske čuge i pacifičke srebrne jele Ovaj se ekosistem nalazi na sjeveru otoka Vancouver kod mjesta Port Hardy (aerodrom). Starost Maks. promjer Visina Vrsta god. cm m A. amabilis T. heterophylla preko 120 preko 215 100 97 45,5 45,7 2. Ekosistem srednjedobne sitkanskte ee smrek smreksmreke ee Starost god. Promjer cm Visina m P. sitchensis 56 68 45,6 Nalazi se u blizini Port Hardya kod rijeke Waukwass. 3. Ekosistem Pinus contorta, Thuja plicata i Ch. nootkatensis Vrsta irost od. Promjer cm Visina m Ch. nootkatensis 160 57 19,2 T. mertensiana 285 34 17,8 T. heterophylla 230 30 16,8 P. contorta 240 56 22,5 T. plicata 235 56 17,0 Nalazi se u središnjem dijelu otoka kod jezera Nahwitti. |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 93 <-- 93 --> PDF |
4. Ekosistem sitkanske smreke (prašuma) Starost Promjer Visina Vrsta god. cm m P. sitchensis preko 250 272 80,5 T. heterophylla 180 125 49,8 A. amabilis 185 70 42,0 Ovaj se ekosistem nalazi blizu mjesta Winter Harbour na zapadnoj strani otoka. 5. Ekološki rezervat duglazije na riječnom otoku Nimpkish U Britanskoj Kolumbiji površina rezervata iznosi 80.257 ha. Ovaj rezervat predstavlja rijetki prirodni ekosistem u kojem se obučavaju studenti i prate dinamičke promjene vegetacije i tla. Ovdje su zastupane slijedeće vrste: duglazija, golema tuja i sitkanska smreka. Duglazija se ovdje ne obnavlja prirodnim putem jer ne podnosi zasjenu. Tlo je dobar dio godine pod poplavnom vodom ali koja dugo ne stagnira. Drvna masa iznosi 1.500 m3/ha, a visine stabala se kreću od 62 m (kanadska cuga), 66 m (golema tuja), 78 m (sitkanska smreka) do 86 m (duglazija). Promjeri pojedinih stabala prelaze i 250 cm. 6. Ekosistem duglazije i goleme tuje Starost Promjer Visina god. cm m P. menziesii preko 385 185 86,4 T. plicata " 300 129 62,5 P. sitchensis 157 78,0 P. monticola 125 70,8 Ovaj se ekosistem nalazi uz rijeku Nimpkish u središnjem dijelu otoka nedaleko mjesta Gold River. Starost Promjer Visina god. cm m A. amabilis 160 113 55,3 T. heterophylla 150 69 52,1 7. Isti ekosistem sa slabije razvijenim prizemnim rašćem Starost Promjer Visina god. cm m A. amabilis 150 121 53,4 T. heterophylla 160 82 52,0 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 94 <-- 94 --> PDF |
8. Obalna zona planinske čuge Klima je definirana po Koppenu kao Dfc, tj. subalpska hurmdna s deberim snježnim pokrivačem. Glavne su vrste ovdje planinska cuga (T. mertensiana), pacifička srebrna jela (A. amabilis) i nutkanski pačempres (Ch. nootkatensis). Ova se zona prostire u području gorja Washington u blizini mjesta Comox (istočna obala). 9. Ekosistem duglazlje i čuge (Mac Millan Park) Ovaj je ekosistem vrlo star, to je zapravo park šuma. Stabla su duglazije vrlo stara. Prema obrazloženju ima stabala starih od 400 do 800 godina. U smjesi s dugalzijom nalaze se mlađa stabla čuge, goleme jele i tuje. Park šuma se zove »Chathedral Grove«, a nalazi se na području kompanije Mac Millan Bloedel Limited (istočna obala). Za vrijeme ove ekskurzije pregledane su mnoge sjemenske baze u kojima je sakupljeno sjeme različitih vrsta u sklopu I.U.F.R.O. za pokuse provenijencija i testove potomstva. Od velikog broja navodimo (uz kratki opis) samo neke najvažnije (za duglazšju, sitku, P. contorta i golemu jelu). 1. Sjemenska baza P. contorta (I.U.FJt.O. — provenijencija No. 2145) Nalazi se u neposrednoj blizini aerodroma Port Hardy (50° N; 127° 22´ W) na nadmorskoj visini od 22 m. Godišnje oborine 1.732 mm (travanj-rujan 485 mm). Srednja temperatura u siječnju 2,4°C, u srpnju 13,6°C. P. contorta zaprema u obalnom području Britanske Kolumbije površinu od 85.800 ha. Dolazi na vrlo siromašnim, skeletnim (šljunak i pijesak) i na vlažnim organskim tlima, koja su hladna i vlažna. Sastojina je raznodobna, dosta slabe kvalitete. Ovo je područje dosta podvodno. Većina stabala je grmastog oblika. Urod sjemena ove vrste je dosta slab i rijedak, te se sjeme mora sabirati s relativno velikog broja stabala da bi se sabrao hektolitar češera. 2. Sjemenska baza duglazlje (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 1025 Ova se provenijencija nalazi u dolini rijeke Nimpkish (50" 19´ N; 126° 53´ W) na nadmorskoj visini od 90 m. Srednje godišnje oborine 3.075 mm (travanj-rujan 876 mm), srednja temperatura u siječnju iznosi 3,9° C, u rujnu 13,4» C. Sjeme je sabrano s 10 dobro raspoređenih stabala, kao kod većine provenijencija duglazije. 3. Sjemenska baza goleme jele (I.U.FJl.O. — provenijencija No. 2145 Ova se provenijencija (baza) nalazi u mjestu Campbell River (istočna obala 49° 56´ N; 125" 12´ W), na nadmorskoj visini od 5 m. Srednje godišnje oborine 1.490 mm (travanj-rujan 325 mm). Srednja temperatura u siječnju 1,82°C, u srpnju 17,8" C. Baza je smještena u vlažnoj subzoni obalne duglazije. Starost 60 godina. Stabla dosežu visinu do 38 m, a prsni promjeri se kreću do 53 cm. 4. Sjemenska baza duglazije (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 1032 Ova se provenijencija nalazi u neposrednoj blizini mjesta Comox (49° 51´ N; 125" 49´ W), na nadmorskoj visini od 275 m. Srednje godišnje oborine su 1320 mm (travanj-rujan 270 mm). Srednja temperatura u siječnju iznosi 0,5"C, u srpnju 15,8»C. 500 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 95 <-- 95 --> PDF |
5. Sjemenska baza sitkanske smreke (Big Qualicum River, I.U.F.R.O. — No. 30.3062 Baza se nalazi na ušću rijeke Big Qualicum u Tihi ocean (istočna obala) u blizini indijanskog sela Big Qualicum (49a 23´ N; 124" 37´ W), na nadmorskoj visini od 0 m. Srednje oborine 1.410 mm (travanj-rujan 300 mm). Srednja temperatura u siječnju 2"C, u srpnju 18°C. 6. Sjemenska baza P. contorta (I.U.F.R.O. — provenijencija No. 2150 — Dashwood Nalazi se u neposrednoj blizini Big Qualicum River (sitke), te se ovdje neće opisivati detaljno. 7. Sjemenska baza duglazije (I.U.FÄ.O. — provenijencija No. 1037 — Franklin River Baza se nalaza u unutrašnjosti otoka na rijeci Franklin (49* 06´ N; 124° 46´ W), na nadmorskoj visini od 150 m. Oborine 3.140 mm (travanj-rujan 770 mm), temperatura siječnja 3,5°C, a srpnja 12,6°C. 8. Pokus 16 provenijencija zelene duglazije Pokus je osnovan 1959. godine s ciljem da se istraži genetska varijabilnost duglazije i utvrde geografske rase (ako postoje). Sjeme ovih 16 provenijencija je sabrano od 42° 20´ do 50" 30´ sjeverne geografske širine. Sjetva je sjemena izvršena 1957. godine. Pokus je osnovan na 9 lokaliteta, iako je bilo planirano da se osnuje na svih 16. Veličina je pokusa 2,3 ha, sa 2 ponavljanja, s 121 biljkom po provenijenciji u jednom ponavljanju. Razmak sadnje 2,44x2,44 m. 9. Test potomstva čuge Test je osnovan u blizini mjesta Gold River, nadmorska visina 335 m, površina pokusa iznosi 8,4 ha, osnovan 1972. i 1973. godine u 4 ponavljanja s 50 familija i 50 biljaka po familiji u 4 ponovljenu (ukupno 200 biljaka po familiji), razmak sadnje 3 x 2,4 m. Preživljavanje biljaka u rujnu 1973. godine iznosilo je 58°/», a kretalo se od 40-74% prosječno po familiji. Prve izmjere visina u jesen 1978. godine. 10. Test potomstva zelene duglazije (na istom mjestu kao i test čuge) Svrha je ovog testa ispitivanje ponašanja potomstva plus stabala. Test je os novan na 3 lokaliteta. Ovaj se nalazi na lokaciji Gold River, (49° 57´ N; 126°07´ W), nadmorska visina 335 m. U test je uključeno 55 full-sib familija dobivenih križanjem plus stabala, 21 half-sib familija, 15 half-sib familija od klonova i 9 familija kontrole, ukupno 100 familija. Sjetva sjemena je izvršena 1969. godine, a presadnja u poljski pokus 1971. godine. Pokus je osnovan u nekompletnom Latinskom kvadratu, jedno stablo po ponavljanju, ukupno 16 ponavljanja, razmak sadnje 3,05 x 3,05 m. Prosječna visina biljaka 1977. godine iznosila je 200 cm. Full-sib familije i half-sib familije klonova bile su 17% više od biljaka koje su pripadale kontroli. 501 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 96 <-- 96 --> PDF |
11. Program oplemenjivanja u eksperimentalnoj stanici Covichan Lake Geografske su koordinate stanice: 48° 45´ N i 124° 08´ W, a nadmorska visina se kreće od 160-240 m. Područje se ove doline naziva i »topla zemlja«, budući da se obalna zona duglazije — topla subzona proteže daleko od jezera. Iz podatka meteorološke stanice vidi se da je srednja temperatura ljetnih mjeseci najviša na otoku s nešto manje oborina. Temperaturni ekstremi se kreću od —20° do +38°C, u jednom danu može pasti i do 145 mm po 1 m2 površine. Ova eksperimentalna stanica služi za realiziranje programa oplemenjivanja zelene duglazije. Površina za pokuse iznosi 70 ha. Šef je Stanice dr Alan Orr-Erwing. Zadaci Stanice su slijedeći: a) Hibridizacijaduglazije Najstariji program oplemenjivanja hibridizacijom počeo je dr A. Orr-Erwing pomoću inbridinga, tj. križanja u srodstvu, 1952. godine. Do sada je uzgojen velik broj biljaka Si i S.» — generactije i nekoliko S3 generacije (križanje samooplodnjom). Provedena su križanja u manjem razmjeru između biljaka koje pripadaju Si i Su — generaciji. Unutarvrsna križanja duglazije započeta su 1963. godine. Ona imaju veliku perspektivu (mogućnost pojave heterozisa) obzirom na vrlo izraženu genetsku varijabilnost kod zelene duglazije, koja se prostire od 29° 10´ (Mexico) do 54° 10´ (sjeverni dio Britanske Kolumbije). Nema inkompatibilne barijere kod križanja južnih sa sjevernim rasama, iako te rase rastu u potpuno različitim ekološkim uvjetima. Ova su križanja provedena, a pokusi su osnovani na nekoliko lokaliteta. Rezultati i izmjera će biti uskoro publicirani u časopisu Silva e Genetica . Međuvrsna hibridizacija nije bila tako uspješna kao unutarvrsna. Provedena su križanja između Pseudotsuga menziesii x P. macrocarpa. Nisu uspjela križanja između američkih i azijskih duglazija. Sve 4 azijske vrste su posađene u arboretumu. Selekcionirana su stabla vegetativno razmnožena, osnovan je živi arhiv klonova i sjemenska plantaža. Naredni program ovisi o produkciji ženskih cvijetova da bi se mogao provesti plan križanja. Prva su križanja provedena 1972. godine prema uputama dr G. Namkoonga, te se provode svake godine. Iz ovih je križanja dobiveno potomstvo koje se uzgaja u kontejnerima. Do sada je križanjem dobiveno 170 familija primjenom prekinutog dialelnog plana križanja, koji omogućava pet križanja po jednom majčinskom roditelju. Ova su potomstva presađena u jesen 1978. godine u pokus na površini od 3,5 ha na 11 različitih lokaliteta. b) Problem inkompatibilnosti kod cijepljenja duglazije Problem inkompatibilnosti kod cijepljenja duglazije je normalna pojava. U živom arhivu klonova duglazije 40°/o klonova ne pokazuje nikakav znak inkompatibilnosti 10-15 godina nakon cijepljenja. Postoji vrlo velika varijabilnost između pojedinih klonova, tako da se sada za oplemenjivanje koriste klonovi koji su kompatibilni od 90 do 100%. S02 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 97 <-- 97 --> PDF |
PREGLED OBJAVLJENIH RADOVA NA SASTANKU (Proceedings of the I.U.F.R.O. joint meeting of working parties, Volume 1 and 2, Vancouver, Canada 1978) ENVIRONMENTAL CHARACTERISTICS OF WESTERN NORTH AMERICA Schaefer , D . G. : An overiew of the climates of Western North America. Krajina , V.: Vegetation of Western North America. Haddock , P. G.: Environmental characteristics of western North America with special reference to forestry. DISTRIBUTION, GENETICS AND SILVICAL CHARACTERISTICS OF: Douglas-fir Sziklai, O. and M. A. De-Vescovi: Further data on the variation of Douglas-fir. Lodgepole pine Critchfield , W. B. : The distribution, genetics and silvical characteristics of Lodgepole pine. Sitka spruce Harris , A. S. : Distribution, genetics and silvical characteristics of Sitka spruce. Abies Steinhoff , T . J. : Distribution, ecology, silvicultural characteristics, and genetics of the Abies grandis — Abies concolor complex. Franklin, J. F., F. C. Sorenson, R. K. Campbell: Summarization of the ecology and genetics of the noble and California red fir complex. SEED PROCUREMENTS FROM NORTH AMERICA Fletcher, A. M. and H. Barner: The procurement of seed for provenance research with particular reference to collections in NW America. Pollard , D . F . W. : Canadian participation in the O.E.CD. scheme for control of forest reproductive material moving in the international trade. IMPLEMENTATION OF RESULTS FROM PROVENANCE RESEARCH Barner , H . : Implementation of results from provenance research. FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES Douglas-fir Provenances L a r s e n , G . : Frost hardiness studies in Douglas-fir. Reck , S . G . : Height growth and frost resistance in Douglas-fir provenances tested in the northern part of Germany. Wicrsma , J . H. : Photoperiod and provenance in Douglas-fir and other species. Griffin, A. R. and A. C. Matheson: Early height growth of some provenances from the I.U.F.R.O. Douglas-fir collection in nine Australian field trials. Ching, K. K. and P. Hinz: Cooperative provenance study of Douglas-fir in the Pacific northwest. K r i e k , W . :Further development of Douglas-fir I.U.F.R.O. provenances in the Netherlands 1966/67 series. Magnesen , S. : Preliminary report on the international short term Douglas-fir provenance experiment in West Norway. O´Driscoll , J. : Six-year phenological study of thirty-two I.U.F.R.O. provenances of Douglas- fir. L i n e s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Douglas-fir in Scotland. Weisgerber , H. : Height growth development and damage by spring frost of the I.U.F.R.O. Douglas-fir provenance trial of 1970 in Hesse, Federal Republic of German. Kleinschmit , J.: Douglas-fir in Germany. Na n so n , A . : Belgian provenance experiment with Douglas-fir, grand fir and Sitka spruce. deVecchi , E . : I.U.F.R.O. Douglas-fir plantation in Turin, Italy. Sims e k, Y.: Ergebnisse aus dem internationalen Douglasinhcrkunftsversuch in der Türkei. Etverk , I.: Observations on cultivating some foreign tree species in Estonia. Pearce.M.L. : The I.U.F.R.O. experiments with Douglas-fir in England and Wales. Zavadil, Z. and A. Sika: Introduction of Douglas-fir in the ČSSR. B i r o t , Y . : A project of data banking system for the Douglas-fir I.U.F.R.O. provenances. Campbell , R . K. Topoclinical genetic variation in Douglas-fir (Pseudotsuga menzlesli var. menziesii). |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 98 <-- 98 --> PDF |
lllingworth , K . : Douglas-fir provenance trials in coastal British Columbia — Results to six years after planting. FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES Lodgepole pine Provenances vo n Weissenberg , K. : Seventy year´s experience of lodgepole pine in Finland. H a g m a n . M . : Development of some northern lodgepole pine provenances in Northern Finland. Kiellander , C . L . : Pinus contorts in some South-Swedish test plantations and in Swedish nature. P e r s s o n , A . : Volume yield in young Pinus contorta provenance trials in Sweden. Skroppa, T. and .1. Dietrichson: Survival and early growth of Pinus contorta provenances in interior Eastern Norway. K o h n , F . : Survival and early growth of Pinus contorta in the Norwegian I.U.F.R.O. trials of 197071973. Magnesen , S . : A short note on Pinus contorta in West Norway. Stephan , B . R. : Results from I.U.F.R.O. Pinus eontorta provenance trials in the Federal Republic of Germany. Krie t , W . : I.U.F.R.O. provenances of Pinus contorta in the Netherlands. Kranenborg, K . G . and W . K. r i e k : Growth and shape of Pinus contorta in the Netherlands. Lines , R. : The I.U.F.R.O. experiments with Pinus contorta in Britain — results after six years in the forest. O´Driscoll.J.: Pinus contorta in Ireland. Martinsson , O. : Stem rusts in lodgepole pine provenance trials — a preliminary report. I 11 i n gw o r t h , K . : Study of lodgepole pine genotype-environment interaction in British Columbia. riELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES Sitka spruce M a g n e s c n, S. : Sitka spruce in West Norway. B a u g e r , E . On the growth of some Sitka spruce provenances in the West Norway and North Norway. Kleinschmit, J. : Sitka spruce in Germany. Kranen borg, K. G. and W. Kriek: Sitka spruce provenances in the Netherlands — early results. Line s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Sitka spruce in Great Britain. Savili, P. S. and S. Milne r : Sitka spruce provenance trials in Northern Ireland. O´Driscoll , J. : Sitka spruce international ten provinance experiment — three year progress report of forest stage. Birot. Y. and J. Le Co u vier: I.U.F.R.O. Sitka spruce international 10 provenance experiment — nursery stage results (4 years). Dokus, A. and J. Gracan: I.U.F.R.O. Sitka spruce international ten-provenance experiment in Yugoslavia. Khalil.M.A.K. : Sitka spruce provenance tests in Newfoundland. Pederick , L . A. : Sitka spruce provenance trial in Victoria, Australia. lllingworth , K . : Sitka spruce provenance trials three years after planting in British Columbia. FIELD EXPERIMENTS AND PERFORMANCE OF SPECIES: Abies O´Driscoll.J. : I.U.F.R.O. Abies grandis provenances in Ireland Line s , R . : The I.U.F.R.O. experiments with Abies grandis in Britain — nursery stage. Kjersgard.O.: Abies grandis in Denmark: a summary. Scholz , F. : Early results of a nursery study with the I.U.F.R.O. seed collection of Abies grandis. Steinhoff , R. J. : Early growth of grand fir seedlings in Northern Idaho. Hermann, R. K. and Y. Birot: Geographic variation of morphological and anatomic characteristics of grand fir. Daniels,! . D. : Hybridity of southern Oregon white fir populations. Kleinschmit , J. : Grand Fir (Abies grandis Lindl.) in Germany. |