DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 91 <-- 91 --> PDF |
može poslužiti kao uzrok za vrstu, te broja stabala koji predstavlja populaciju. Prevladalo je mišljenje da broj populacija treba biti Sto veći, kako bi broj stabala po populaciji bio sto manji (Libby je čak iznio ideju da bi jedno stablo moglo poslužiti kao predstavnik populacije). Kod oplemenjivanja i testiranja potomstva potrebno je postavljati pokuse prema četiri osnovne strategije — namjene: 1. Kod unošenja vrsta (introdukcije egzota) treba najprije utvrditi da li se radi o važnoj ili nevažnoj vrsti drveća. Npr. ako se radi o Abies nobilis, dovoljno je izabrati za pokus 30-40 sastojina sa po 2 stabla po sastojini, odnosno 60-80 stabala ukupno (manje važna vrsta). 2. Kod pokusa, koji imaju za cilj proučavanje genetske arhitekture važne vrste, potrebno je izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla (npr. za duglaziju), dok će za neke vrste biti dovoljno i 100 sastojina sa po 2 stabla. Cilj je omogućiti što veću bazu za križanja. 3. Kod pokusa, kojima se želi eliminirati nepoželjnu populaciju ili vrstu, dovoljno je 50 stabala. 4. Kod pokusa koji se osnivaju radi konzerviranja gena, potrebno je kao uzorak za važnu vrstu izabrati do 500 sastojina sa po 2 stabla po sastojini. PRIRODNE SASTOJINE I POKUSI PROVENIJENCIJA NA OTOKU VANCOUVER I OTOCIMA KRALJICE ŠARLOTE Glavna je svrha ovtih stručnih ekskurzija bila da učesnicima omogući uvid u međusobnu povezanost historijskih, stanišnih i genetskih faktora koji su uzrokovali veliku raznolikost prirodnih šuma na otoku Vancouver i otocima Kraljice Šarlote. Rukovodilac ekskurzija bio je dr Keith Illingworth, iz odjela za istraživački rad pri Ministarstvu šumarstva u Victoriji (glavni grad Britanske Kolumbije). Na ovoj ekskurziji učesnicima bilo je omogućeno proučavanje: varijabilnost stanišnih klimatskih čimbenika, fenotipsku varijabilnost starih i srednjedobnih sastojina, lokalitete na kojima je sabirano sjeme za I.U.F.R.O. kolekciju, pokuse provenijencija i programe oplemenjivanja. Otok Vancouver je u prosjeku širok 80 km, a proteže se u smjeru jugoistoksjeverozapad u dužini od 450 km. Površina je otoka 32.137 km2. To je najveći otok na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Otok se u fiziografskom smislu sastoji od dva područja: na istočnoj strani otoka prostire se usko nizinsko područje, a planinsko područje u zapadnom i srednjem dijelu koje često završava fjordovima Najviši vrhovi dosižu i do 2.200 m nadmorske visine. Površina produktivnih šuma na otoku iznosi 1,400.000 ha, od čega 34»/o otpada na zrele sastojine, 17,2% na srednjedobne sastojine, dok ostatak otpada na nekomercijalne ili nedovoljno obnovljene sastojine. Drvna zaliha zrelog drveta iznosi oko 57,000.000 m3, od čega 39,2s/« otpada na čugu, 27,8°/i« na pačempres, 16,7"/» na jele, 6,4*/a na duglaziju l,8°/o na smreke, 0,7% na Pinus contorta, 7,4*/« na ostale vrste. Od ukupne površine na državne šume otpada 50%. Na otoku postoji 69 pilana s prosječnim kapacitetom od 21.700 m´ po smjeni, 31 gater, 4 tvornice furnira i šperploča, 6 tvornica celuloze i papira. Kapacitet tvornica iznosi 2,921.000 tona celuloze i 1,146.000 tona papira, što podmiruje 40 do 46% ukupnih potreba Kanade. Prema popisu stanovništva iz 1976. godine na otoku Vancouver živi 441.400 stanovnika, od čega u glavnom gradu Victorija 281.250 stanovnika. |