DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Sum list 106:21 HORTIKULTURNO OBLIKOVANJE EKONOMSKIH DVORIŠTA I REKREACIJSKIH POVRŠINA RO »RATARSTVO OSIJEK« — IPK OSIJEK Rade MANOJLOVIĆ, dipl. ing. šum. na hortikulturu RZ »Ratarstvo Osijek«, IPK Osijek SAŽETAK: Iz oblasti projektiranja parkovnih površina u RO »Ratarstvo Osijek« iznose se osnovno polazište i pravci naših nastojanja: biološka osnova, arhitektonska analiza, likovnost izraza, te pojedini elementi (detalji) nekih naših projekata. I UVOD Hortikulturni projekt (oblikovno pejzažno rješenje) mora imati biološku utemeljcnost, smisao arhitektonskog djela i vrijednost likovnog izraza. U hortikulturnom projektovanju ovi elementi su primjenjivi u svakom postupku rješenja. Ovdje se iznose: osnovno polazište projektiranja i pravci naših nastojanja i neki elementi (skup detalja) projekata ozelenjavanja nekih ekonomskih dvorišta RO »Ratarstva« sa ciljem da se ilustrira problematika (sadržaj) hortikulturnog projektiranja u uslovima ratarskih OOUR-a RO »Ratarstvo Osijek«. Tekstovni dio ovih projekata za projektanta i izvođača ima svoju biološku i arhitektonsku obrazloženost u analizi postojećeg stanja i prijedloga rješenja sa svim potrebnim tehničkim detaljima izvedbe. II BIOLOŠKA OSNOVA Prvo i temeljno polazište u projektiranju parkova je pronalaženje biološke osnove na kome gradimo našu cjelokupnu hortikulturno-projektantsku (i uopće hortikulturnu) aktivnost. U tom smislu određujemo prirodne karakteristike. Njih smo odredili radi iznalaženja najboljeg biljnog materijala, odnosno definiranja fitocenološke i fitoekofiziološke situacije. Izborom vrsta pratimo fitocenološku situaciju lokalnog podneblja, shvaćajući pri tom nastajanje fitocenoza kao dinamičan proces međusobnih utjecaja biljaka i ekotopa. U tom smislu je naša orijentacija na vrste, edifikatore fitocenoza kao osnovnog materijala, a zatim na vrste iz sličnih fitocenoloških situacija i vrste sa kojima se računa na određenu adaptibilnost ili na prisustvo odgovarajućih mjera njege. 21 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ova promatranja prirodnih uslova posebno su značajna, jer je biogeocenoza dinamična ravnoteža i proces, te su potrebna predviđanja, stalno praćenje i svjestan uticaj na razvoj parkovnog rješenja. Mnoge osnovne zakonitosti razvitka šumskih fitocenoza daju nam podaci istraživanja strukture i funkcioniranja prašumskih oblika (PRPIĆ), te nas s te osnove i usmjeravaju. U postupku određivanja prirodnih karakteristika osnovu i orijentaciju nam pružaju podaci istraživanja iz ovih oblasti za određena područja, a konačne podatke utvrđujemo na terenu, imajući u vidu svu složenost utjecaja klimatskih, geografskih, litoloških i pedoloških, bioloških i drugih faktora na osobine područja na kome podižemo i održavamo parkovne površine. Poznato je, npr., da izmjenjivanje gotovo neprimjetnih uzvisina (greda — prema DEKANICU blago uzdignuta mjesta koja su redovito izvan uticaja poplavnih voda) i udubina (niza) uzrokuje promjene hidroloških prilika, koje uslovljavaju drukčije pedološke prilike, a time i različite tipove šumske vegetacije. Problemi koje moramo riješiti su i biološka konzervacija tla i rekultivacija, problemi zaštite prirode i pitanje njenog iskorišćivanja. Prirodne karakteristike nemaju samo značaj u određivanju biološke osnove. One imaju svoj značaj i gledano iz ugla arhitekture. Tako npr. značajan je odnos pošumljenih i travnih površina, tj. odnosa zasjenčenih i osunčanih površina. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~Or\ D Drvenaste forme Zgrada iVfuO žfcunaBte forme Površine pod ružama __—- Živice u jednoj boji III ARHITEKTONSKA ANALIZA U osnovnoj organizaciji korisne — upotrebljive površine osnovna ideja je izbalansiran odnos jednoprostorne i višeprostorne organizacije, adekvatne shvaćanju užeg ambijentalnog prostora i šireg prostora cjeline i njihove usklađenosti sa čovjekovim motivom da se zadrži i da se kreće (riječi jednoprostorne i više prostorne organizacije u pejsažnoj arhitekturu su uslovne). Adekvatno ovom shvaćanju uspostavlja se i odnos užeg ambijentalnog prostora cjeline, sastavljene od ambijentalnih prostora u smjeni i razlici utisaka, dijelom sagledivog u cjelini, a dijelom zatvorenog u ambijentalnoj jedinici. Ovi odnosi između različitih stepena sredine i između veličina koje omo gućavaju osnovnu upotrebljivost prostora, leže u osnovi projektantskog po stupka. Iako težimo ka cjelini i dedukciji, dominantan dio prostora je onaj ambijent koji neposredno čovjeka okružuje (stoji mu na raspolaganju). Izmjenljivost sagledivosti prostora (sukob jedne površine prema drugoj) od bliskih komponenti (drveća, žbunja, cvijeća) do dubokih prodora u du |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 26 <-- 26 --> PDF |
binu prostora, obzirom na svoju jasnoću i slijed kompozicione (likovne) vrijednosti u svakom gledanom trenutku opažene slike, svrsishodnost (upotrebljivost — praktičnost) prostora kroz koji se prolazi, ukazuju na stepen uspjelosti hortikulturnog projekta. KARTF. IDEJNOG USMJERENJA PROSTORNO FUNKCIONALNOG I PEJZAŽNOG OBLIKOVANJA PARKA "VRBIK" DETALJ 2 0 25 m Klupe Elementi iz trupca stabala. sf s Klackalice - Ljuljačke O O Nadstreš nica od drv.mater. Platoi od kamena Platoi od betona Živica Različiti atepeni sred. \ 1 Pristup 2 Uvođenje T Novi pro«tor SM Sumoliki masivi \ \ S Bazen ST Stolni tenis PJežčanik \ \ |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 27 <-- 27 --> PDF |
"PARK OVČARA" DIO PREGLEDNE KARTE PRIJEDLOGA ZA BEKONS. II RAZRADA -— A- Četinarsko drvo Lišćarsko drvo Žbunaste formacije Cvijeće St axe Klupa Upravna zgrada Bazen :.V Pregledni tok efekata i njihovih kombinacija npr. dijagram efekata mlazova fontane, koje je izradio Halprin uspoređujući ih sa notama ili dijagramom efekata izmjenjivosti sagledivosti prostora u hodu, otkriva povezanost raznih oblika ljudske djelatnosti i govori o stepenu uspjelosti njihovih ostvarenja. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 28 <-- 28 --> PDF |
U praktičnom smislu element kompozicije u promatranjima iz bliza je jedno drvo, grupa cvijeća, a u daljini grupe drveća i šumoliki masivi; njihov položaj određen je općim principima, da jedna površina ne živi svoj posebno odvojeni život te da svojim opstankom i odlikama uslovljava opstanak i odlike drugih. Promatrajući sve ovo kroz 3 osnovna principa (upozorenja) arhitektima koje je uputi Le Courbisier u svojoj diskusiji »Ka pravoj arhitekturi«: oblik, površina i plan, dolazimo do slijedećih saznanja: Oblik : »Arhitektura je znalačka, pravilna i raskošna igra oblika okupljenih na svjetlosti«. ta JASSiH laoatjwoflK SAHHOTOSTI PROSTORA U HOBO OD 1AČKE A DO TAČKE B Sjenke i svjetla mjesta otkrivaju pravilne forme cvijeta, stabla, grupe stabala sa žbunjem i cvijećem, jasne obrise udaljenih šumolikih masiva. Loše njegovana stabla šablonski okresivana i orezivana narušavaju osnovne, jasne forme i zbog svoje nejasnoće izazivaju težak utisak (podudara se sa biološkom upropašćenošću). U slučaju okresivanja, samostalno održavane forme (kocke, kupe, lopte), mogu da zadrže jasnoću, a time i ljepotu. Uživajući u prvobitnoj ljepoti zelenila naše je opredjeljenje da u ograničenoj mjeri koristimo šišanjem umjetno oblikovanih formi sa ciljem očuvanja one ekološke ravnoteže koja nam je biološki toliko potrebna. Površina : »Oblik je obavijen površinom, koja je podijeljena prema direktrisama i generatrisama površine, koje ističu individualnost tog oblika«. Osnovni zadatak u parkovnom rješenju je oživljavanje površine obraslih nasadima cvijeća, drveća, šumolikih masiva, parkovnih elemenata i zgradama te da se nađu generatrise koje ističu formu. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Prostori između lišća u krošnji, između stabala, između grupe stabala, između šumolikih masiva, trebaju biti dimenzionirani u elemente koji ističu formu. «KftMtttfflJ Optimalni prirodni raspored grana, napor da se ukomponiraju u pravi odnos grupe stabala i šumolikih masiva u inače nametnutoj podjeli površine, znače isticanje oblika u površini. Zakoni geometrije (zlatni rez) ovdje nalaze svoje puno značenje. I sam odnos veličina koje nose dimenziju ploda, lista, prirodnog habitusa uređen je na principima zlatnog reza, kako ističe Halprin. SI. 1. Sirenjem i približavanjem staza omogućava se dolaženje najbližim puteni do tačke interesa i ostvarenja jedinstva cjeline. Ovi prostori bit će obogaćeni perenskim cvijećem i žbunastim formama. Plan : »Plan je začetnik« složenim oblicima u jasnom ritmu (ne nekontrolirano nagomilavanje), izdizanje cijele strukture iz osnove na tlu, njeno razvijanje u skladu sa pravilima na tlu; jasnoća oblika: izmjenjivost i raznovrsnost formi, osnovno je polazište u pejzažnoj arhitekturi. Prvo polazište je određeno sadržajem i pravcima kretanja. Čovjek nastoji da najbližim putem dođe do tačke interesa. Zato staze koje ga vode do tog mjesta moraju biti najbliži put. Na tom putu on (čovjek) se zaustavlja da se odmori (klupe), da se zadrži (platoi), da se s nekim susretne, da doživljava utiske (cvijeće, grupe stabala). Tu se postavlja zadatak projektantu da udovolji rafiniranoj čovjekovoj potrebi, ali da se ne zaboravi na širi spektar potreba koje ostvaruje zelenilo. Staze se prilagođavaju uslovima terena i prirodnih prepreka te u tom smislu odstupaju od njihovog inače pravolinijskog toka. Staze vode od nečega nečemu. 27 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ukrštanjem staza rješavamo platoima kao sredotežni prostor na zakonitostima kruga (težište, proporcijski odnos udaljenosti tačaka od središta). Spletom staza od centra ostvarujemo udaljavanjem i približavanjem staza, premošćivanjem fizičkih pregrada (mostići na kanalima) i ostvarujemo jedinstvo cjeline u korištenju prostora parkovne površine. Na stazi (u kretanju) razvija se ideja do krajne tačke vidljivosti. Ovdje se ispoljava razvijanje osnovne ideje u dužinu, širinu, visinu, a njena uspjelost ovisi od istančanosti arhitekturalnog osjećaja. Treba se podsjetiti i na proporcijski dijagram. Njegov izbor i način njegovog izražavanja čine sastavni dio arhitektonskog stvaralaštva. SI. 2. Platoi sa klupama, sredotežni prostor. Kamene površine u vertikali i horizontali ističu oblike koji su ispunjeni drugim materijalima sa osjećajem mjere (obzirom da kamen nije karakterističan materijal za ovo podneblje). IV LIKOVNOST IZRAZA Međusobni odnos likovnih elemenata: forme, boje, tamnog-svjetlog, valera u cjelini posmatrane slike vidljive u prolazu kroz parkovnu površinu, značajno je pitanje za parkovnog arhitekta. Njihov raspored (nadovezujući se na utvrđena saznanja arhitektonske analize i biološke osnove) utječe u krajnjoj liniji na uspjeh djela. Taj posao spada u problem komponiranja. Muzička i likovna djela i prirodne znanosti našla su svoju inspiraciju u prirodnim pojavama te i ova veza ukazuje na nesumnjivo značajno mjesto koje oblikovanju pejzaža predstoji u aktivnosti ljudi, misleći posebno na prisustvo nekih od osnovnih odnosa naučenih iz prašumskih fitocenoza te se ti odnosi postavljaju kao suštinski elementi, kako sa biološko-ekološkog tako i sa estetskog aspekta. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U nastojanju razumijevanja ovih polazišta, biološkog, arhitektonskog i likovnog naša projektna rješenja obrađivali smo opisom i analizom postojećeg stanja a u prijedlogu rješenja uzeli u obzir prirodne karakteristike položaja (klima, tlo, orografija, stanište i zelenilo), te zastupljenost struktura zelenila, koncepcija zelenila, drvenaste vrste, džbunaste vrste, travnjak, cvijeće, zdravstveno stanje biljnog materijala, visina stabala, starost stabala, vitalnost (opći izgled fenotipa), dekorativnost, arhitektonski objekti, kao i tehnologiju podizanja, metodološki pristup, mjere njege i zaštite zelenila. SI. 3. Osvjetljeni prostor u dubini nagovještava novu širinu (mami šetača). Ovakvi putevi korišteni su za trim stazu. VI ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Hortikulturni projekt (oblikovno pejzažno rješenje) mora imati biološku utemeljenost, smisao arhitektonskog djela i vrijednost likovnog izraza. Prvo i temeljno polazište u projektiranju parkova je nalaženje biološke osnove na kojoj gradimo našu cjelokupnu hortikulturno-projektantsku (i uopće hortikulturnu) aktivnost. Izborom vrsta pratimo fitocenološku situaciju lokalnog podneblja, shvatajući pri tom nastajanje fitocenoza kao dinamičan proces međusobnih uticaja biljaka i biljaka i ekotopa. U tom smislu je naša orijentacija na vrste, |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 32 <-- 32 --> PDF |
edifikatore fitocenoza kao osnovnog materijala, a zatim na vrste iz sličnih fitocenoloških situacija i vrsta sa kojima se računa na određenu adaptibilnost ili na prisustvo odgovarajućih mjera njege. Ova promatranja prirodnih uslova posebno su značajna, jer je biogeocenoza dinamična ravnoteža, proces, te su potrebna predviđanja stalno praćenje i svjestan utjecaj na razvoj parkovskog rješenja. SI. 4. Prelomili moment uvođenja u drugi prostor. Igra svjetlosti i sjenke. Jutarnji aspekt. Prirodne karakteristike nemaju samo značaj u određivanju biološke osnove. One imaju svoj značaj i gledano iz ugla arhitekte. Tako napr. značajan odnos pošumljenih i travnih površina, ako se posmatra kroz odnos ob- lačnosti i obrasle površine, ili odnos zasjenčene i osunčane površine. U osnovnoj organizaciji korisne — upotrebljive površine osnovna ideja je izbalansiran odnos jednoprostorne i višeprostorne organizacije, adekvatne shvaćanju užeg ambijentalnog prostora i šireg prostora cjeline i njihove usklađenosti sa čovjekovim motivom da se zadrži i da se kreće (riječ jednoprostorne i višeprostorne organizacije u pejzažnoj arhitekturi je uslovna). Izmjenjljivost sagledivosti prostora (sukob jedne površine prema drugoj) od bliskih komponenti (drveća, džbunja, cvijeća) do dubokih prodora u dubinu prostora, obzirom na svoju jasnoću i slijed kompozicione (likovne) vrijednosti u svakom gledanom trenutku opažene slike, svrsishodnost (upotrebljivost — praktičnost) prostora kroz koji se prolazi, ukazuju na stepen uspjelosti hortikulturnog projekta. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 33 <-- 33 --> PDF |
LITERATURA 1. Batić , F. i dr. (1979: Epifitska flora in onesnaževanje zraka na področju mesta Ljubljane. II Kongres ekologa Jugoslavije, knjiga I. 2. Bertović , S. (1963): Šumarska enciklopedija 2. Reljef, Zagreb. 3. Bertović , S. (1975): Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj. Acta Biologica, VII/2; Prirodoslovna istraživanja JAZU, 41, Zagreb. 4. Bertović , S. (1980): Šumarska enciklopedija 1. Fitocenologija, Zagreb. 5. Bunuševac , T. (1964): Podizanje i gajenje zelenih površina, Beograd. 6. Halprin , L. (1974): Gradovi (Prevod), Beograd. 7. Horvat , I. (1963): šumske zajednice Jugoslavije, šumarska enciklopedija 2, Zagreb. 8. Jovanović , B. (1971): Dendrologija sa osnovama fitocenologije, Beograd. 9. Matdć, S. i dr. (1979): Rezervati šumske vegetacije Prašnik i Muški bunar, Nova Gradiška. 10. Le Korbizje (1977): Ka pravoj arhitekturi (Prevod), Beograd. 11. Kult er man, U. (1979): Savremena arhitektura, Novi Sad. 12. Milenković , B. (1978): Uvod u arhitektonsku analizu, Beograd. 13. Prpić , B. (1979): Ekološke značajke nizinskih šumskih ekosistema u svjetlu regulacije rijeke Save, II Kongres ekologa Jugoslavija, knjiga I. 14. Prpić , B. (1979): Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti^ Fagetum illyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske, II Kongres ekologa Jugoslavije, Knjiga I. 15. Ra uš, Đ. (1975): Vegetacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva. Glasnik za šumske pokuse, 18, Zagreb. 16. Simić , N. (1970): Istorija umetnosti i hortikulture, Beograd. 17. šafar , J. (1963): Ekonomski i biološki temelji za uzgajanje šuma, Zagreb. 18. T vo r s k i, M. (1963): Sunce u arhitekturi (Prevod), Beograd. 19. Vasić , P. (1968): Uvod u likovne umjetnosti, Beograd. Gartenbauliche Gestaltung der Hofplätze und Rekreationsflächen der Arbeitsorganisation »Ratarstvo Osijek«, IPK Osijek Zusammenfassung Der Autor hat die Projekte der gartenbaulichen Gestaltung von Flächen um die Wirtschaftsgebäude herum (Hofplätze) der Rekreationsflächen dargestellt, die auf Landgut »IPK Osijek — RO Ratarstvo Osijek« entworfen und realisiert wurden. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 34 <-- 34 --> PDF |
V SI. 5. Prostori između lišća u krošnji i između stabala i grupa stabala dimenzioniraju se u elemente koji ističu formu (ilustrativan primjer). Ilustrativan primjer i za odnos između različitih stepena sredine. Foto: R. Manojlivlc |