DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Pedološki uvjeti Rezultati pedoloških istraživanja u mladim kulturama smreke na području Šumskog gospodarstva Delnice pokazuju široki raspon pedosistematskih jedinica različitih fiziografskih i fiziološko-ekoloških osobina. Biološki potencijal smreke u okviru postojećih ekoloških uvjeta limitiran je nejednakom opskrbom glavnim edafskim vegetacijskim činiocima (voda, hraniva, zrak i toplina) što rezultira različitim rastom i prirastom. U grafičko-tabelarnom prikazu (si. 1.) dati su osnovni pedoekološki pokazatelji u istraživanim kulturama obične smreke u Gorskom Kotaru. Rekordan srednji visinski prirast utvrđen je na plohi Klana 7, u kulturi s najnižom nadmorskom visinom od cea 300 m s eutričnim smeđim tlom na rastresitom skeletoidnom potočnom koluviju. Tlo karakterizira velika dubina soluma slabo kisela reakcija, bogatstvo organske tvari s blagom formom humusa te pokretna bočna i podzemna voda koja uvjetuje aerobne procese. Uz vrlo povoljnu konstelaciju edafskih vegetacijskih činioca na prirast smreke pozitivno je utjecalo mezoklimatska inverzija (uvala) uz dugo vegetacijsko razdoblje. Na strmim padinama 50 do 100 m iznad plohe Klana 7 nalaze se plohe Klana 6 i Klana 8. Na pješčenjačkoj matičnoj stijeni formirala su se distrična smeđa i distrična smeđa lesivirana srednje duboka tla izložena jakom isušivanju vjetrom uz povišene temperature zraka zbog utjecaja submediterana. Nepovoljni vanjski klimatski utjecaji, veći nagib terena, propusno skeletoidno tlo uz relativno malu fiziološki aktivnu dubinu uvjetuju brzi gubitak aktivne vlage i suhu i toplu pedoklimu, koja ne odgovara biološkim zahtjevima smreke. Stoga je i rast ovih kultura najsporiji. Iza najnaprednije kulture Klana 7 slijedi grupa kultura na silikatima Skrad 12, Fužine 5 i Crni Lug 9 u rasponu nadmorskih visina od 750 do 800 m. Na sitnozrnim i krupnozrnim pješčenjacima i aluvijalnim pjeskovito ilovastim skeletoidnim nanosima morenskog porijekla formirala su se distrična smeđa i smeđa podzolasta tla. Uzevši u obzir da najnaprednija kultura Klana 7 reprezentira vrlo male površine to proizlazi da su plohe 5, 7 i 12 reprezentanti površina sa silikatnom podlogom u Gorskom Kotaru, koje zauzimaju vodeće mjesto po produktivnosti s obzirom na smreku. Ova konstatacija je u skladu s dosadašnjim spoznajama. Iznimku predstavlja podzol na kvartarnim silikatnim akumulacijama Matić poljane (ploha Mrkopalj 1) na 1055 m nadmorske visine gdje smreka relativno sporo raste prvenstveno zbog kratke vegetacijske sezone. Slijede tla na vapnencima. Za smreku se pokazalo najproduktivnije lesivirano tlo u vrtači i smeđe tlo na 930 m n. v. (plohe Mrkopalj 2 i 3) za razliku od lesiviranih i smeđih tala na nižim nadmorskim visinama između 700 i 850 m (plohe Fužine 4, Crni Lug 10, Skrad 13). Tumačenje ovih razlika valja prvenstveno tražiti u količini oborina koje u višim predjelima kompenziraju silazni gubitak vode iz tla kroz propusnu stijenu. Osobitost u pedosistematskom pogledu predstavlja izlužena duboka rendzina na plohi Gerovo 11. Visoki sadržaj CaC03 uz jako alkalnu reakciju predstavlja značajan limitirajući činioc uspijevanja smreke. Posebno slabo uspijevanje pokazuju mlade kulture smreke na dolomitnoj rendzini. Zbog pomanjkanja reprezentativne plohe nije bilo moguće uključiti ovaj tip tla u predmetna istraživanja. |