DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 38     <-- 38 -->        PDF

U NEKOLIKO REDAKA


1. Prof. dr Dimitrios Ko to ni as u časopisu »SCIENTIFIC ANNALS of the
Scool of Agriculture and Forestry Section of Forestry, Tessaloniki, 1978. (str. 183 —
207) saopćio je »Prilog za novu definiciju bujičnih vodotoka«.
Prema Kotonlas-u »bujični vodotoci su mali prirodni vodotoci sa slivnim područjem
od 20 do 50, najviše do 150 km2, često su pritoci većih vodotoka ali i
samostalne cjeline hidrografske mreže, neredoviti i za potrebe čovjeka neracionalni
(jer se masa vode ne može kontrolirati). Bujice mogu sa svog izvorišta pokretati
i prenositi sedimente, koje odlažu u ravnici.


Razlikujemo slijedeće bujične tokove:


— bujice odnosno divlje vodne tokove, s mnoštvom materijala kao osnovnom
značajkom. Ove bujice nastaju u visokom i sredogorju, ali i u brežuljkastim područjima
s osobito osjetljivom geološkom podlogom;
— lavinaste bujice tj. oni bujični vodotoci, koji čvrsti materijal prenose poput
lavine. Ove bujice redovno nastaju u visokogorju, rjeđe u sredogorju, dakle u područjima
s jakim nagibima i vrlo jakom rastrožbom kamenog materijala;
— bujice s vrlo malo materijala ili bez njega, ali s neujednačenim i za čovjeka
neracionalnim tokom vode. Ove bujice nastaju pretežno u brežuljkastim područjima
ili u sredogorju s čvrstom geološkom podlogom a u drugim područjima s
relativnom osjetljivom geološkom podlogom, ali na kojoj se nalazi dobar vegetacijski,
pretežno šumski pokrov!«
Terminološki u njemačkom jeziku to su: die Wildbäche, die Murwildbäche i
die Giessbäche.


Usporedimo li ovu klasifikaciju s onima prikazanim u »Šumarskoj enciklopediji
« (II izdanje, I sv. str. 206) to bi Kotonlasov prvi tip odgovorao vodo-kamenom
tipu (3. t. klasifikacije), drugi blatno-kamenom a treći blatnom tipu.


2. Ovogodišnji »Svjetski dan čovjekovog okoliša«, koji se obilježava 5. lipnja,
u Italiji bit će posvećen temi »STABLO, DRVO I ČOVJEK«. »Peti lipnja je, posebno
ove godine, kasno da se sade nova stabla, ali nije da se razmotri zaštita postojećih
stabala, da ih poštujemo i da osiguramo političke uslove za opstanak šuma« napisao
je Alessandrini u uvodniku časopisa »LTtalia forestale e montana« br. 2/1982.
pod naslovom »Trinom ´Stablo, drvo i život čovjeka´ ima značajan
udio u povijesti čovječanstva«.
3. Prema časopisu »Forets de France« (Nr special 1982) površin a šum a
u Francuskoj iznosi 14 milijuna ha, od čega 9 mil. proizvodnih ili će biti proizvodne.
Po vlasništvu 1,7 mio ha su državne, 2,5 mio ha vlasnici su 11.000 lokalnih
kolektiva (općina i si.) a 9,8 mio ha podijeljeno je na oko 33 milijuna privatnika
od čega 1/3 površine vlasnost je 33 000 posjednika od kojih svaki ima više od
25 ha. Godišnja sječa iznosi 37 mio m3, od čega 7 mio m3 za neposredne vlastite
potrebe, ili 4,1 m3(ha) god. — U prekomorskom posjedu Guyane — a površina
šuma iznosio 8 mio ha, a godišnje sječa svega 120 000 m3.
O. P.