DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 39     <-- 39 -->        PDF

UDC: 633.88 + 518.19 Sum. list 106:125


MOGUĆNOSTI KORIŠČENJA LJEKOVITOG BILJA
S NAŠEG KRŠA


Mr Ante TOMAŠEVIĆ, dipl. inž. šum.
Šumarski fakultet Zagreb


SAŽETAK. Suvremena medicina ponovo u većoj mjeri koristi
Ijekove biljnog porijekla. Na Kraškom području raste niz biljakakoje se mogu koristiti ili neposredno Hi kao sirovina za proizvodnju
lijekova. U ovom članku opisane su vrste ljekovitog bilja kojebi se u većoj mjeri racionalno mogle iskorišćivati na Kraškom području.
Autor očekuje opsežniju raspravu o toj grani privredne djelatnosti
značajne i za kraška šumska gospodarstva, (op)


UVOD


Biljka kao živo biće, tj. biljni svijet na Zemlji, nalazi se svugdje oko nas.
Ljudski je rod, od najstarijih vremena pa do danas, bio ovisan o tom biljnom
svijetu. Najprije je čovjek instinktivno a kasnije i svojim iskustvom koristio
biljke za svoj život, sve ih je više upoznavao i tako je spoznao njihovu
ljekovitost. Najstariji pisani dokumenti ljudske civilizacije govore o ljekovitosti
pojedinih vrsta biljnog carstva, pa je s razvojem ljudskog društva
i s njegovim kulturnim uzdizanjem, sve više rasla spoznaja o ljekovitom
bilju.


Koristeći biljni svijet kao dio svoje ishrane, čovjek je spoznao da određene
biljne vrste sadrže i takve tvari koje ga održavaju zdravim. U borbi
za vlastiti opstanak sve je više koristio biljke ne samo za ishranu, već i za
liječenje određenih bolesti. S razvojem prirodnih znanosti, a posebno kemije,
čovjek uspijeva sintetskim putem proizvesti iste ili slične tvari koje koristi
za liječenje i održavanje svog zdravlja.


Tako je moderna medicina, koristeći razne sintetne Ijekove zanemarila
ljekovitu vrijednost mnogih biljaka, što nije uvijek najbolje rješenje. Danas
se sve više teži za ljekovima biljnog porijekla koji bi se upotrebljavali
za liječenje raznih bolesti, jer se oni ne mogu zamijeniti u potpunosti
sintetskim proizvodima kemijskih spojeva. Suvremeni čovjek sve više teži
za ponovnim vraćanjem prirodnim izvorima, kako bi sačuvao zdravlje, pa
je razumljivo i nastojanje da mu se što više približi ljekovito bilje kao izvor
njegove snage i zdravlja, a koje mu je nadohvat ruke svugdje u prirodi.
Biljni je svijet imao u prošlosti´ a sigurno će imati i u budućnosti, veliku
važnost u održavanju života i njegovanju zdravlja čovjeka, naročito za vrijeme
prirodnih katastrofa, u ratu i drugim nedaćama.


125




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 40     <-- 40 -->        PDF

S obzirom na staništa na kojima raste ljekovito bilje, možemo ga podijeliti
u dvije grupe:


— samoniklo ljekovito bilje tj. ono u slobodnoj prirodi i
— uzgajano ljekovito bilje na poljoprivrednim površinama.
Na bilje prve grupe čovjek ne vrši gotovo nikakav utjecaj, ni na rast,
ni na razvoj ljekovitog bilja, osim što u nekim slučajevima svjesno ili nesvjesno
iskorjenjuje neke vrste kao npr božikovinu (Ilex aquifolium L.), srčanik
(Gentiana lutea L.), velebilje (Atropa beladonna L.) itd.


Na bilje druge grupe čovjek utječe, od njegovog nicanja do razvoja i
žetve, jer o radu čovjeka ovisi uspjeh kulture.


Po broju vrsta, samoniklo ljekovito bilje mnogobrojnije je od ljekovitog
bilja uzgajanog na poljoprivrednim površinama. S poljoprivrednog aspekta,
mnoge vrste samoniklog ljekovitog bilja tretiraju se kao korov, te se
kao štetne i nepoželjne vrste nastoje ukloniti sa svog staništa.


Intenzivna poljoprivredna proizvodnja zahtijeva i primjenu suvremenih
agrotehničkih mjera´ te će mnoge vrste ljekovitog bilja, koje poljoprivreda
tretira kao korov, nestati s poljoprivrednog zemljišta ili će ga biti sve
manje.


Poljoprivredne površine se sve više koriste za proizvodnju hrane, pa
one površine koje se ne mogu iskoristiti za proizvodnju hrane treba koristiti
za proizvodnju ljekovitog bilja i drugog raslinja. Na našem kršu takvih površina
ima dosta. Privođenjem tih površina biljnoj proizvodnji iskoristio bi
se njihov prirodni potencijal za opću korist.


Za dobivanje droge iz bilja vrlo rijetko koristimo cijelu biljku već najčešće
pojedine njezine dijelove. To su (u zagradi je naziv koji se upotrebljava
u farmakologiji):


cvijet (Flos) i cvjetovi (Flores)
list (Folium) i listovi (Folia),
zelen (Herba) — nadzemni dio ubran u zeljastom stanju, u doba cvatnje,
kora (Cortex),
korijen (Radix),
gomolj (Tuber),
lukovica (Bulus),
plod (Fructus),
sjeme (Semen),
podanak (Rhizoma).


Različite vrste ljekovitog bilja sadrže i različite kemijske spojeve koje
najjače utječu na ljudski ili životinjski organizam te se, kao droge, koriste
za liječenje. To su:


— A 1 k a 1 o i d i, kao npr. u listu velebilja (Folium Beladonnae), listu
bunike (Folium Hyosciami), i listu kužnjaka (Folium Stramonii). Ove vrste
sadrže alkaloide Hiosciamin i Atropin, koji se zbog svoje otrovnosti smiju
uzimati samo pod kontrolom liječnika. To su dušični spojevi, bazičnih svojstava
i gorkog okusa.
126




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— G1 i k o z i d i, koji se nalaze npr. u listu đurđice (Folium Convallane),
listu crvene pustikare (Folium Digitalis purpurea) i kori krkavine (Cortex
Frangulae). Djelovanje glikozida iz ovog bilja često je i toksično te se mogu
koristiti samo uz lječnički nadzor.
— Gorke tvari, kao npr. u korjenu srčanika (Radix Gentianae), listu
gorke djeteline (Folium TrifolH fibrini), zeleni pelina (Herba Absinthii)
i gorke kitice (Herba Centaurii). Ove droge koriste se najčešće za liječenje
nervnih oboljenja, želuca, jačanje apetita i dr. Uzimaju se u obliku tinktura,
čajeva ili čajnih mješavina.
— Eterična ulja, kao npr. u cvijetu lavande (Flos Lavanduae), listu
lovora (Folium Lauri), zeleni paprene metvice Herba Mentha piperitae),
listu ružmarina (Folium Rosmarini), listu kadulje (Folium Salviae)> zeleni
pelina (Herba Absintii), podanka iđirota (Rhisoma calamii) i u plodu obične
borovice (Fructus JunipeH communis). Eterična ulja nalaze se u posebnim
žljezdastim stanicama ili u kanalima, specifičnog su mirisa, vrlo hlapijiva te
se iz biljke ekstrahiraju destilacijom pomoću vodene pare.
— Tanini , kao npr. u podanku petoprsta (Rhizoma Tormentillae), zeleni
malog čička (Herba Agrimoniae), listu divlje jagode (Folium Fragariae),
listu kupine (Folium Rubi jruticosi), listu maline (Folium Rubi ideae), u drvu
kori, lišću, muškim cvjetovima i plodovima pitomog kestena (Castanea sativa
Mili) kao i u kori mladih hrastova. Tanini ili treslovine u svom djelovanju
»stežu« te se mnogo koriste za lječenje sluzokože, proljeva kao i drugih bolesti.
Ljekovito bilje sadrži i niz drugih tvari kao kiselina, smola, ulja, bjelančevina,
škroba itd.


Kada govorimo o sabiranju ili sakupljanju ljekovitog bilja, tada mislimo
na sabiranje onih biljnih vrsta ili njihovih dijelova, koji će poslužiti kao ljekovita
sirovina ili droga. Prvi i osnovni uvjet za sakupljanje je dobro poznavanje
pojedinih vrsta, jer se u prirodi često nalaze slične vrste, pa se može
i pogriješiti. Tako sakupljači ljekovitog bilja često zamijene list velebilja
(Folia Belladonae) s listovima bijelog buna (Scopalia carniolica) ili s listom
vinobojke (Phytolacca decandra) itd.


Uz dobro poznavanje pojedinih vrsta ljekovitog bilja, važno je i poznavanje
staništa. Naime, pojedine vrste ljekovitog bilja pojavljuju se gotovo redovito
na određenim staništima odnosno staništima, koje im mikroelokolški
najbolje odgovaraju. Na takvim staništima nalaze se u većem broju i to nas
upozorava da moramo sakupljanje obaviti tako, kako ne bi površina bila
devastirana i time isključena za daljni, makar i prirodni, uzgoj odnosne ljekovite
biljke. Naprotiv, na takvim lokalitetima (staništima) treba ljekovitom
bilju osigurati mogućnost normalnog rasta i razmnažanje i prema tome mogućnost
trajnog korišćenja. Tako, je npr., gotovo uništena biljka velebilje
(Atropa belladonna L.) zbog iskopavanja njezinog korjena ili srčanik (Gentiana
lutea) zbog prekomjernog vađenja podanka itd.


Ljekovito bilje treba sakupljati u povoljnim vremenskim uvjetima, kako
bise dobila visoko vrijedna sirovina. Ljekovito bilje treba sabirati u njenom
punom razvoju stabljike ili njenog dijela (cvijeta), nakon rose i za sunčana




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 42     <-- 42 -->        PDF

vremena. Također ne smije se u jednom mahu sakupiti više nego li jedan
radnik — sabirač može sabranu količinu odmah nakon sabiranja i posušiti.


OPIS NEKIH VRSTA LJEKOVITOG BILJA


HELICHRYSVM ITALICUM GUSS


Narodni nazivi: smilje, smilj, cmilj.


To je biljka sredozemnog podneblja, gdje raste kao uvijek zeleni grm
ili polugrm. Kod nas se nalazi u gustom obrastu na većim površinama diljem
Hrvatskog primorja, Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Obično naraste do
50 cm. Prekriva kraške kamenjare, točila i pukotine u stijenama. Stabljika
ovog grma pokrivena je gustim, sivim dlačicama. Listovi su čvrsti i uski, dužine
do 4 cm, dlakavi, zavrnuti rubom na dolje, spiralno poredani. Cvjeta u
svibnju i lipnju, a cvijet je žarko žute boje, intenzivnog mirisa. Nalazi se na
vrhu stabljike, čitava biljka ovog grma jako je aromatična, što potiče od
sadržaja eteričnog ulja u biljci. Za dobivanje eteričnog ulja sabire se cvatući
dio biljke- od kojih se dijelova u svježem stanju dobiva eterično ulje (Oleum
Helichrysi). Sakupljaju se, također, i cvjetne glavice bez peteljki, u početku
cvatnje (Flores Helichrysi), te se suše na prozračnom mjestu, u hladu.


Sabiranje dijelova ovog grma mora biti pravovremeno, jer tako sakupljena
droga i nakon sušenja zadržava prirodnu boju. Kad je biljka ocvala ili pri
kraju cvatnje, droga je lošeg izgleda, tamnije boje i slabo aromatična.


Droga se češće koristi u domaćinstvu kao začin, a kao lijek se rijetko
koristi. U medicini se može upotrijebiti kao diuretik, te kao sredstvo protiv
buha, stjenica i drugih insekata. Eterično ulje ove biljke mnogo se traži
za proizvodnju kozmetičkih preparata.


JUNIPERUS COMMUNIS L.


Narodni nazivi: obična borovica, kleka, venja, smrika, brin, brina, smrčika,
smreka.


Obična borovica raširena je po cijeloj Evropi, od 35° — 71" sjeverne širine.
Ovu vrstu nalazimo i u Aziji, Africi i Americi. U Erni dosiže i do 1600
m/nm (Alpe). Kod nas uspijeva na kamenitoj kraškoj podlozi od primorskih
do planinskih područja.


Po uzrastu i veličini biljke, borovica je veoma promjenjiva, pa se javlja
kao patuljasti grm, visok do 50 cm, kao grm od 3—4 m visine i kao
drvo 7—10 m.


Zimzeleni igličasti listovi stoje po tri u pršljenu. U početku su svjetlozeleni,
kasnije potamne. List je tvrd, šiljast, s jednom bijelom uzdužnom prugom
na gornjoj strani. Dužina iglice je od 0,5—2 cm, a širina do 2 mm.
U poprečnom presjeku iglica ima oblik trapeza čija je gornja strana duža.
Iglice ostaju na stablu 4 godine- U pazušcima listova razvijaju se cvjetovi,
sitni, dvodomni, koji se javljaju u travnju i svibnju.


Muški cvjetovi sastoje se od mnogobrojno poredanih prašnika u pršljenu,
a ženski cvjetovi od 3 uspravna sjemena pupoljka, koji su poduprti s tri




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 43     <-- 43 -->        PDF

ljuske. Plod je okrugla bobica promjera od 6—9 mm, koja je u prvoj godini
zelena, a u drugoj godini poprime tamno crno-smeđu boju, sa po tri sjemenke
(rjeđe 2 ili 1). Sjeme niče vrlo sporo u trajanju od 1—2 godine. Obična
borovica može se razmnažati i vegetativno i reznicima.


Drvo borovice je mekano, elastično, trajno s finim godovima, bez smolnih
sudova, mirisa bibera. Srčika je sivkasto smeđe boje dok je bjelika
bijela. Drvo se koristi u rezbariji, izradi posuđa i dr.


U jesen naredne godine sjeme borovice se sakuplja — plodovi (Fructus
Juniperi communis), tako da se grm omlati na ponjavu. Sakupljeni plodovi
razastru se po suhom mjestu i suše se u sloju debljine oko 10 cm, te se
češće miješaju da bi se brže sušili i da ne dođe do upaljenja plodova´ čime se
gubi sadržaj eteričnog ulja, a tim droga postaje bezvrijedna. Ako od plodova
borovice pečemo rakiju (klekovača, borovička), ili vršimo destilaciju eteričnog
ulja (Oleum Juniperus communi), tada ovoj preradi možemo pristupiti odmah
po sabiranju sjemena — plodova.


Od 2 kg svježih plodova dobije se 1 kg suhe droge. Najviše eteričnog
ulja nalazi se u plodu borovice, pa se plodovi u prvom redu i sabiru
(Baccae Juniperi ili Fructus Juniperi communis), od jeseni pa čak i do zime
ako vrijeme dozvoli.


Za spremanje suhih plodova borovice u manjim količinama najprikladnije
su drvene ili staklene posude koje se moraju dobro zatvoriti.


Cijela biljka je vrlo aromatična, a drvo i iglice prilikom sagorijevanja
razvijaju balzamičan miris.


Čitava biljka borovice je ljekovita, a ljekovitost je toliko mnogostrana
da je već 1577. godine HIERONYMUS BOCK napisao u svojoj knjizi o
ljekovitom bilju slijedeće: »Zbroj djelovanja te dobre osobine borovice nije
moguće opisati«. Ljekovito djelovanje proizlazi uglavnom iz eteričnog ulja,
koje je najvećim dijelom sadržano u bobama. Ulje borovice djeluje antiseptično,
rastura masti, kod upotrebe na koži prelazi u organizam, te veoma
dobro koristi kod upale zglobova, jer liječi dublja žarišta bolesti. Eterično
ulje borovice sastoji se uglavnom iz terpentina, gorke tvari, juniperin, anin,
smola, mast, slične vosku, pentozini, pektini, taninski glikozidi, grožđeni
čećer, octene kiseline, inozit, invertni šećer, kalcij, vezan na jabučnu kiselinu,
kalij, mangan, vezan na octenu kiselinu. Mladi izbojci i iglice sadrže
u sebi vitamin C.


JUNIPERUS MACROCARPA SIBTH. et SM.


Narodni nazivi: pukinja, velezrna borovica, ljuskavac. Sinonimi: Juniperus
oxycedrus SPP. macrocarpa Neilreich.


Raste kao manji grm 3—5 m visoko. Po svom vanjskom izgledu, habitusu
i morfološkim karakteristikama, slična je Juniperus oxycedrus L., no od one
se razlikuje duljim, mekšim, modrozelenim iglicama, te nešto krupnijim plodovima,
bez sjaja, sastavljena od tri, vrlo rijetko od šest ljusaka. U jednom
češeru nalaze se po tri sjem enke. Plod joj je jestiv, okrugao, veličine od 10
do 15 mm u promjeru. Na niske temperature je osjetljivija od primorske borovice.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Prirodno dolazi u zoni crnikove šume (Orno quercetwn ilicis H. H-ić) na
degradiranim tlima, u makiji i kamenjarima. Kako ova borovica nastanjuje
apsolutno šumska tla, u našem priobalju i otocima, bilo bi nužno šire istražiti
mogućnost korištenja njenog ploda, i drugih dijelova biljke za potrebe
farmaceutske industrije. Ovo naglašavam zbog toga što se o ovoj biljci malo
zna, odnosno o njenoj ljekovitoj važnosti, a za pretpostaviti je da bi i ona
mogla poslužiti za dobivanje korisnih materija u liječenju ljudi.


JUNIPERVS OXYCEDRUS L.


Narodni nazivi: primorska borovica, smreka, šmrika.


Raste u obliku grma, a može narasti i kao manje drvo do 6 m. U promjeru
može doseći i do 30 cm. Kod nas je rasprostranjena diljem našeg primorja
i po otocima. Nalazimo je u Makedoniji području utjecaja mediteranske
klime, a i kod Prespanskog jezera i do 1.400 m/nm te u zemljama oko
Sredozemnog mora.


Krošnja je obično okrugla s dosta debelih i dugih grana. Iglice su dugačke
do 2 cm, tvrde, oštro zašiljene s dvije bijele uzdužne pruge s gornje strane a
u prosjeku imaju oblik trokuta.


Cvjetovi su dvodomni. Češeri (bobice) su jajoliki ili okruglasti, mesnati,
6—10 mm, ponekad čak promjera 14 mm, sjajni, crvenkasto smeđi do crvenkasto
žuti. Sjemenke su po tri ili dvije, rjeđe četiri ili jedna u češeru (bobici),
jajolika ili skoro okrugla oblika. Češer (bobica) sazrijeva u drugoj godini.


Kora na stablu je smeđecrvena, kod mlađih primjeraka smeđežuta, uzduž
ispucana, prugasta, u starijoj dobi ljušti se u povećim trakovima. Drvo joj
je vrlo cijenjeno i upotrebljava se u tokarstvu.


Na degradiranim tlima, u primorju i prelaznom sredozemnom području
raste u gotovo čistim sastojinama.
Katkad je pratilac makije, a karakteristična je vrsta za šumsku zajednicu
Carpinetwn orientalis H-ić.


Trebalo bi istražiti mogućnost korištenja njenih plodova i drugih dijelova
biljke u ljekovite svrhe. Za sada je poznato da se iz plodova dobije »teško
ulje«. Suhom destilacijom iz drveta se dobiva ulje (Oleum Juniperus empyreu
maticum), koje se koristi za liječenje nekih bolesti. Od plodova pravi se ljekovita
rakija.


LAURUS NOBILIS L.


Narodni nazivi: lovor, lovorika, javor, javorika.


Lovor je zimzeleno drvo. Porijeklom je iz Male Azije, a kod nas uspijeva
na primoruju i otocima. Raste divlje ili se uzgaja. Najviše ga ima u šumi hrasta
crnike (Orno-quercetum ilicis, H-im) i u prijelaznom području iz eumediterana
u submediteran. Mnogo više ga je u Opatiji i Lovranu, Boki Kotorskoj,
Trstenu kraj Dubrovnika. Raste kao grm ili stablo koje može narasti i do
15 m, debljine do 60 cm.


U klimatski florističkom smislu, prema Mayr-Pavariju, pripada zoni Lauretuma.
Ta zona je optimalna za njegov razvoj. U našim prilikama lovor do




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 45     <-- 45 -->        PDF

siže i do 200—300 m/nm. Srednja godišnja temperatura kreće se od 16 do
19» C, a oborine ljeti od 50 do 100 mm. Hladnoću podnosi i do — 5° C, a može
podnijeti i niže temperature ukoliko su kratkotrajne.


Lovor ima široku i gustu krošnju. Lišće mu je uvijek zeleno, jednostavno,
naizmjenično eliptično pa duguljasto, po rubu je slabo naboran i kožast. List
je do 12 cm dug i širok od 3 do 5 cm, gol. List je sjajno i tamnozelene boje,
dok je naličje bljeđe i bez sjaja. Nervatura lista slabo je razvijena. Na naličju
lista ističe se glavni nerv i grana se u 6 do 8 sporednih nerona. List je
Ijutkastog, gorkog i oporog ukusa, a u sebi sadrži aromatična ulja.


U mladosti lovor ima glatku koru sive boje, koja kasnije ohrapavi i pocrni.


Lovor možemo uzgajati kao podstojnu sastojinu i u živicama, jer podnosi
jaku zasjenu (skiofit). Uspijeva na vapnenastim terenima, ali još bolje na
tlima bogatijim humusom.


Lovor se može koristiti i kao zaštitna sastojina, a podnosi dobro i jake
vjetrove zbog jako razvijenog korijenovog sistema. Pokazuje se dobrim u zaštiti
zemljišta od erozije.


U starom vijeku lovor je smatran svetim drvom. Od njegovog lišća pleli
su se vijenci u znak slave i pobjede, što se i danas čini. I danas je od velike
važnosti. Osim spomenutog, lovor je izvanredna parkovska biljka, te se nalazi
u svim parkovima našeg jadranskog područja. Veoma je dekorativan, lako
se formira u različite oblike, jer podnosi obrezivanje.


Cvjetovi lovora su dvodomni, žućkasto-bijele boje, široki oko 1 cm, sa
četiri listića časke. Muški cvjetovi obično imaju dvanaest prašnika, a ženski
četiri, staminodija. Cvijet se pojavljuje već u proljeće i traje do svibnja. Plod
je crnomodra, jajolika bobica. Dozrijeva kasno u jesen. Mesnati dio ploda sadrži
dosta ulja. Zasijano sjeme niče poslije 3—4 mjeseca, ali katkada tek narednu
godinu. Osim sjemenom, lovor se može dobro razmnažati i reznicima.


Lovorov list sabire se kasno u jesen (Folia Lauri), suši se u hladu i na zračnom
mjestu, u tankim slojevima. Kod sušenja lovora, list se mora češće prevrtati
da se brže osuši. Ovakav način sušenja traje od 30—40 dana. List se
može sušiti i na umjetan način, u sušionicama, gdje temperatura ne smije
biti veća od 40° C, jer bi lovorovo ulje (Oleum Lauri) izgubilo sadržaj eteričnog
ulja, a to bi drogu učinilo bezvrijednom. Ulje dobivamo i od plodova lovora,
(Fructus Lauri), koji se prešaju i daju masno i eterično ulje.


Za jedan kg suhe droge potrebno je sakupiti 2—2,5 kg svježeg lista. Kvalitetnu
drogu daju cijeli, suhi listovi, prirodno zelene boje.


List lovora služi kao začin u domaćinstvu. Njegovi plodovi se koriste u
veterini, kao sredstvo za jače izlučivanje mokraće i liječenje hemeroida. Ulje
se mnogo koristi u industriji kozmetičkih preparata.


LAVANDULA OFFICINALIS CHAX VILL.


Narodni nazivi: despik, lavanda, levanda, lavandula. Sinonimi: Lavandula Augusti
Folia EHRN., Lavandula Špica V., Angustifolia Au., Lavandula Vera DC.


Lavandula raste kao razgranati grmić, polugrmić, visine 30—80 cm, s mnogo
uspravnih izdanaka, gusto prekrivenih duguljastim i uskim sivo-zelenim
listovima, sličnim listu ružmarina. Lišće joj je linearno na oba kraja suženo.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Modro plavi cvjetovi nalaze se na vrhu grana, sakupljeni u cvatove, slično klasju.
Vreteno cvijeta je dugačko i slabo dlakavo. Časka je dugačka oko 5 mm
sivo-plavkaste boje, cjevasta i obrasla dlakama. Ima četiri prašnika. U čašici
cvijeta ima najviše ulja.


Lavanda raste oko Sredozemnog mora, na toplim i sušnim brežuljcima
zapadnog dijela Mediterana, odakle se proširila na istok do Dalmacije i Grčke.
Uzgaja se i u vrtovima sjevernih zemalja Evrope. Što se više uzgaja sjevernije
to više gubi svoj karakterističan miris i nije sposobna da se prirodno
obnavlja (postaje sterilna). Cvjeta u srpnju i kolovozu. Cvjet je odlična paša
za pčele.


Dobro uspijeva na siromašnim zemljištima, pa odlično raste na našem
kršu i na vrlo kamenitim, skeletnim i skeletoidnim tlima (napušteni vinogradi.


U prirodi, raste kao poludivlja biljka. Kulture lavande osnivaju se s
prethodno uzgojenim sadnicama. Na 1 ha sadi se 10.000 biljaka. Kultura lavande
je višegodišnja. Lavandu uzgajamo zbog cvijeta (Flores Lavandula), a
najviše zbog proizvodnje ulja (Oleum Lavandulae).


Za proizvodnju ulja sabiru se cvjetni klasovi sa stapkama, koje se režu,
zatim se ostave da povenu, nakon čega se podvrgavaju destilaciji. Iz lavandinog
cvijeta destilacijom se dobiva i parfem (Spiritus Lavandula). Lavandino
ulje sadrži u sebi ljekovite i djelotvorne tvari kao što su: linalom, cinelum,
borneolum, garaniolom, i linalilacetatom (jedan od najvrednijih sastojaka u
ulju), valerianat, nerol, kumarin, jedan glikozid i malo saponona, smole, tanina
i gorke tvari. Predpostavlja se da je skup mirisnih tvari u osušenoj biljci
dva puta intenzivniji no što je u svježe sabranoj biljci. Despiku se pripisuje
umirujuće djelovanje na grčeve kao i lagano osvježavajuće i podražavajuće
djelovanje. Liječi nadutost, migrene, nesvjestice, vrtogavice i dr., a djeluje kao
sredstva za masažu. Mnogo se koristi u industriji kozmetičkih preparata.


MATRICARIA CHAMOMILA L.


Narodni nazivi: kamilica, titrica, kamomila, gamilica, ramun, romunika, milica,
žabljak, bela rada, bela sasa carev cvet, gorčak, jarmen, lepa kata i dr. Sinonimi:
Anthemis Vulgaris L., Leucanthemum Chamacmelum L. am, Matricaria suaveolens
L., Chrystanthemum Ćhamomilla Bernih.


Raste kao korov na neplodnim tlima, uz jarke i puteljke blizu naselja i
na poljoprivrednim zemljištima. To je jednogodišnja biljka koja naraste od
20 do 50 cm visine, a stabljika joj je razgranata. Listovi su dvostruko prstasto
rascijepljeni, s uskim i končastim listićima. Cvjetna stabljika je brazdasta
i na vrhu šuplja. Cvjetište je čunjasta oblika i iznutra šuplje. Cvjetne glavice
nose rubno bijele cvjetove koji se nakon oplodnje, za kišnog vremena ili noću,
povinu na dolje. Cjevasti cvjetovi su izrazito žute boje. Cvjeta od proljeća
pa sve do jeseni, u svibnju, kolovozu, a nekad i u rujnu mjesecu.


Kao droga sabiru se potpuno razvijene cvjetne glavice bez stapke (Flores
Chamomillae), koje u sebi sadrže do 1%> eteričnog ulja s modrim ugljikovodikom,
azulenom i seskviterpinima. Sušenje sabranih cvjetnih glavica obavlja
se u hladu. Suše se u tankim slojevima koji se obično formiraju na ponjavama
ili papiru. Sušenje se može vršiti i u specijalnim sušionicama, gdje
temperatura ne smije biti veća od 35° C. Iz prosušene droge treba ukloniti




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 47     <-- 47 -->        PDF

orunjene cvjetove (Pulvis Chamomillae), koji se mogu koristiti za preradu.
Kad se kamilica sabire, često se može zamijeniti srodnim vrstama, čije su
cvjetne glavice na prerezu pune, te nemaju onaj ugodan, karakterističan miris.
Cvjetne glavice kamilice su čunjastog oblika i na prerezu su šuplje !
Od 5 kg svježe droge dobije se 1 kg suhih, cvjetnih glavica.


U narodnoj i službenoj medicini upotreba kamilice vrlo je raznolika. Kao
čaj koristi se protiv grčeva i bolova u želucu. Služi za umirenje, protiv upale
kože i sluznica. Ljekovito djelovanje kamilice leži u njenom sastavu, gdje nalazimo:
eterično ulje, smolu, gumu, gorke tvari, vosak mast, soli fosforne kiseline
i čitav niz organskih kiselina.


Ljekovitost kamilice poznata je od davnina. Glasoviti travar HIERONYMUS
BOCK rekao je 1570. godine: »Bez tog cvijeta, te obične kamilice, ne
može se ništa postići, jer nema korisnije biljke kao lijeka, što je upravo cvijet
od kamilice koji se upotrebljava gotovo za sve bolesti!«


Kako je to biljna vrsta koja uspijeva na lošim tlima, trebalo bi je uvesti
i na određenim dijelovima krša upravo zbog njenog ljekovitog djelovanja
i velike potražnje na tržištu.


MELISSA OFFICINALIS L.


Narodni nazivi: Matičnjak, pčelinja metvica, pčelinja ljubičica, miloduh,
melisa medenka, pitoma metvica, pčelarica, pčelinjak, rojevnica, limun. Sinonimi:
Melissa cordifolia Pers., M. Graveolens Host., Thymus Melis Melissa L.


H. L. Krause.
To je višegodišnja zeljasta biljka koja može narasti od 50 do 100 cm visine.
Stabljika je jako razgranjena i četverouglasta. Listovi su jedan nasuprot
drugog, u bazi su jajolikog oblika, s dugačkom peteljkom, nikad nisu
srcolikog oblika, a po rubu su slabo dlakavi. U pazuhu gornjih listova razvijaju
se svjetlo ljubičasto, a često i bijeli cvjetovi. Miris matičnjaka je veoma
karakterističan i ugodan, sličan mirisu limuna. Cvjeta od srpnja do kolovoza,
a ponekad može cvjetati i ranije, drugom polovicom lipnja. Domovina joj je
Sredozemni bazen, gdje se pojavljuje kao samonikla, u blizini naselja, uz
ograde, uz živice, na sjenovitim mjestima, među grmljem. Kao kultivirana
biljka često se uzgaja na oraničnim površinama i vrtovima, gdje godišnje
daje više žetvi.


Za uzgoj traži sunčane i vjetrom zaštićene položaje a tlo koje nije presuho.
Tamo gdje se uzgaja vinova loza uspijeva i matičnjak. Sabire se rezanjem
čitave biljke neposredno nad zemljom, obično dva puta, u lipnju i
rujnu. Sa sabrane biljke otkidaju se listovi {Folia Melissae). Rjeđe se koristi
čitava biljka (Herba Melissae), ali ne dulja od 50 cm, jer dulja biljka
ima veći dio stabljike, a to kvari drogu. Sušenje droge obavlja se vrlo pažljivo,
u hladu i ne smije se previše dirati i prevrtati. Droga ne smije doći
u dodir s metalima i nesmije se čuvati u limenim posudama. Destilacijom
droge dobiva se eterično ulje vrlo malih količina 0,01, 0,02% s citralom i geraniolom,
taninom, sluzi i 4% gorke tvari i smole. Iz 5 kg svježih listova dobije
se 1 kg suhe droge. Pri pakovanju najbolje je koristiti drvene sanduke.


Koristi se kao lijek za liječenje živaca, razdražljvost, bolesti srca. Uzima
se i kao sredstvo protiv nadimanja i dr.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 48     <-- 48 -->        PDF

MENTHA PIPERITA (L.) HUDS.


Narodni nazivi: paprena metvica, pitoma nana, ljuta nana, crna nana, merka,
metva, metvica, nana. Sinonimi: Mentha Aquati L. X, Mentha Spicata L.


Paprena metvica nastala je križanjem. To je trajnica, koja postiže visinu
od 30 do 80 cm, s uspravnom, razgranjenom i četverobridnom stabljikom.


Listovi su jedan nasuprot drugoga, na kraćim peteljkama, duguljastojajastog
oblika, na vrhu šiljasti i po rubu slabo nazubljeni, goli, slabo dlakavi,
crvenkasti.


Cvjetovi su grimizne i ljubičaste boje, raznih nijansi. Cvjetovi oblikuju
duguljasti klas.


Ova se biljka teško razmnaža generativnim putem, zbog česte sterilnosti,
te se redovno razmnaža vegetativno, podzemnim vriježama. Cvjeta
od lipnja do kolovoza. Čitava biljka je vrlo aromatična, jakog balzamičnog
mirisa. Okus joj je potput komfora. Vrlo je stara ljekovita biljka, a potječe
s Dalekog istoka. Prirodno raste u Kini i Japanu, te je preko Sjeverne Afrike
prenesena u Južnu Evropu i naše krajeve.


Za njen uzgoj potrebna su kvalitetna tla, bogata humusom i vlagom.
Podložna je napadu rđe.. Uzgaja se zbog dobivanja lista (Folia Menthae piperitae),
te čitavog zelenog dijela (herba Menthae piperilae), ili pak´ za dobivanje
eteričnog ulja (Oleum Menthae piperitae).


Saditi je treba u proljeće ili jesen od 120.000 do 160.000 biljčica po 1 ha.


Sakupljanje paprene metvice obavlja se prije cvjetanja bilo da se biljke
žanju ili kose. Berba se mora obavitipo sunčanom, lijepom vremenu, oko podnevnih
sati! Za jutarnje rose ili oblačna vremena sabiranje vlažnih biljaka
nema nikakve svrhu, jer tada biljka sadrži najmanje eteričnog ulja, a uslijed
vlažnosti, droga prilikom sušenja pocrni i postane neupotrebljiva.


Od 5 kg svježeg lista dobije se 1 kg suhe droge. Da bi se dobilo eterično
ulje, metvica se podvrgne destilaciji. Eterično ulje je zastupljeno u malim
količinama i ima ga oko 1,7% u čistom listu i oko 1% u cijeloj biljci. U
eteričnom ulju nalazi se od 50 do 90% mentola i do 10% mentona. U biljci
nalazimo i druge tvari, kao npr. razne fermente, gorke materije i tanin.


Metvica se koristi kao sredstvo protiv bolova, za liječenje neuralgije,
nervne razdraženosti i kao sredstvo za dezinfekciju. Ulje metvice široko se
koristi u prehrambenoj industriji za proizvodnju bombona, likera, te u kozmetici
i proizvodnji paste za zube.


Metvicu ne ćemo uzgojiti na kraškim kamenjarima, ali je dobro poznavati
ovu ljekovitu biljku. Na određenim površinama krša valjalo bi ispitati njeno
uspijevanje i ekonomski rezultat.


PRUNUS AMYGDALUS Stockes (AMYGDALUS COMMUNIS L.)


Narodni nazivi: bajam, mendala, mandula, migdala, badem


Badem može narasti do 10 m. Porijeklom mu je Mala Azija i Mezopotamija,
odakle se proširio svuda oko Sredozemnog mora kao kultivirana biljka.
U našim južnijim krajevima raste u poludivljem stanju. Kod nas se nalazi
u toplijem dijelu krša, duž jadranske obale i na otocima, a nalazimo ga i u




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Fruškoj gori. List mu je jajastog oblika, dug oko 12 cm i širok 3 cm, po
rubu oštro napiljen, zagasito zelene boje, sjajan i gladak.


Badem cvjeta vrlo rano, već u veljači, a cvjetovi su ružičasti ili bijeli,
prvi vjesnici proljeća. Nalaze se na kratkim drškama, obično udruženi i po
dva zajedno, rijeđi po tri, a nađe se i pojedinačno. Plod je suha koštunica
u kojoj se nalazi sjemenka, zbog čega se badem i uzgaja.


Postoje dvije varijante badema, koje su međusobno veoma slične morfološki,
no znatno se razlikuju po kemijskom sastavu svojih plodova. Postoji
slatki badem Amygdalus communis var. duleis, čije su sjemenke slatke i
jestive, sirovi i pečene, te gorki badem Amygdalis communis var. amare,
čije su sjemenke gorke zbog sastojka amigdalina, koji je jak otrov za neke
sisare i ptice, a ponekad može izazvati oboljenja i kod ljudi. Kuhanjem i
pečenjem sjemenki gorkog badema škodljivo svojstvo se gubi i sjemenke su
jestive. Plod svakog badema koristi se u kulinarstvu, industriji slatkiša, te
za dobivanje specijalne vrste ulja koja se koristi za podmazivanje strojeva
precizne mehanike. Plod gorkog badema daje gorko bademovo ulje i druge
materije koje se koriste u medicine. Ovoj vrsti trebalo bi posvetiti više
pažnje i temeljitije istraživati mogućnosti njenog uzgoja na širem području
krša a ne samo po vrtovima i vinogradima našeg dijela mediterana.


SALVIA OFFICINALIS


Narodni nazivi: kadulja, žalfija, kuš, divlji kuš, kadilj, kaloper, krastatica, ljekovita
kadulja, slavulja, vrtni žajbel, žajbel. Sinonimi: Salvia cretica L., Salvia grandiflora
TEN., Salvia maior i minor gmet, Salvia Chromatica et papulosa Hoffmg.


Kadulja je višegodišnji mali grm, visine do 0,5 m. Stariji dijelovi biljke
su drvenasti (donji dio), dok su mlađi dijelovi stabljike (gornji dio) zeljasti.
Listovi su uski i čvrsti, eliptičnog oblika, raspoređeni na stabljici jedan nasuprot
drugoga. Guste dlačice sivo-zelene boje, prekrivaju listove i cijelu biljku,
te je kolorit kadulje sivo-zelen. Korijenov sistem jako je razvijen, što je u
uvjetima krša posebno važno. Vrlo je otporna na dugotrajnu sušu, a njen
žilni sistem čini je i uspješnom vrstom u borbi protiv erozije, ionako mršavog
i plitkog tla na području krša.


Cvijet se razvija na vrhu u prividnim klasovima. Ljubičaste je boje, a
javlja se već u svibnju ili lipnju, a ponekad i u srpnju mjesecu. Cijela biljka
je aromatična. Obično se nalazi na našem priobalnom kršu i otocima, ali je
ima i u unutrašnjosti krša.


Ljekoviti dijelovi kadulje su listovi (Folia Salviae). Listovi se sabiru nakon
cvjetanja tako što se odrežu jednogodišnji izbojci stabljike i s njih otkida
list te stavlja sušiti. Prostor za sušenje mora biti prozračen i u hladu. Nakon
sušenja list kadulje mora biti posve čist, bez ikakvih drugih primjesa.


Ne smije se čupati kadulja sa korijenom, jer se na taj način uništava
sama vrsta, a s druge strane došlo bi do vodene i eolske erozije, odnosno
do potpunog gubljenja zemlje i pojave kamene pustoši na kršu.


Čišćenje se obavlja posebnim strojevima za tu svrhu, nakon čega se droga
pakuje. Od 3 do 4 kg svježeg lista dobiva se 1 kg suhog lista (droge). Od otpadaka
nakon čišćenja kaduljinog lista, kao i od cijele biljke, destilacijom se
dobiva kaduljino ulje (Oleum Salviae).


135




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Kadulja sadrži niz ljekovitih tvari: eterična ulja, salviol, s lanention, pinen,
cineol, borneol, tanin, gorke tvari, bjelančevine škrob, gumu ljepljive tvari,
kalcijev oksalat, soli fosforne kiseline, kalijeve i kalcijeve soli. U liječenju,
kadulja se primjenjuje od najstarijih vremena, kao lijek za reguliranje znojenja,
pospješuje izlučivanje sluzi iz želuca, te vrača izgubljeni apetit. Koristi
se kao sredstvo za ispiranje grla i usta, kod raznih upala, kašlja, prehlada
i td.


SATUREIA MONTANA L.


Narodni nazivi: primorski vrisak, čubar, busina, vrijesak, vris, ožepek. Sinonimi:
Clinopadium montanum O. Kuntze, Micromeria montana Rchb., Satureja montana
v. vulgaris Vis.


To je mediteranska biljka u obliku široko razgranatog grma, koji naraste
od 20 do 40 cm visoko. Najviše ga ima na primorskom kršu. Čubar dobro podnosi
sušu i toplanu. Ima jako razvijen korijenski sistem iz kojeg izbija mnogo
uspravnih i razgranjenih izbojaka. Izbojci su dlakavi. Listovi su jedan nasuprot
drugoga, uski, kopljasti, širok 2—3 mm, često prozirno, gusto i žljezdasto
točkasti. Cvjetovi su bijeli crvenkasti ili ljubičasti sa četiri prašnika.
Nalaze se u pazušcima listova. Ta biljka cvjeta od kraja ljeta do jeseni (kolovoz
— listopad) te se cijeni kao pčelinja paša u vrijeme kad je već veći dio
biljaka ocvao.


Sabiremo čitavu biljku prije ili za vrijeme cvatnje (Herba Satureiae), tako
da požanjemo sve od drvenastog dijela stabljike, Sabrani materijal suši
se na prozračnom i sjenovitom mjestu. Od 3 do 4 kg svježe biljke dobije se
1 kg suhe droge.


Kao ljekovita droga mnogo je traženiji list (Folia Satureiae), a dobiva
se tako da se cijela osušena biljka omlati, te se tako list odijeli od stabljike.
Suhi list se mora očistiti od svih primjesa.


Iz nadzemnih dijelova biljke destilacijom se dobiva eterično ulje (Oleum
Satureiae).


Zabranjeno je čupanje biljke s korijenom. Razlozi su poznati (vadi kod
kadulje). Biljka se koristi u domaćinstvu kao začin, pojačava apetit, upotrebljava
se protiv crijevnih parazita, pospješuje izlučivanje vode iz organizma
i dr.


TEUCRIUM MONTANUM L. (TEUCRINUM SUPINUM L.)


Narodni nazivi: dubačac, dupčac, dubačac pozemljaš, bijela metva, bila metva,
bilo zemlje, gorski cmilj, divlji ružmarin, mali dubačac, inica, trava iva. Liječnički
naziv: Teucrii montani herba.


Trava iva je više godišnja zeljasta biljka. Dosiže visinu od 5—30 cm,
a raste u obliku okruglastih, malih, poleglih busenova. Mlade stabljike su sa
svih strana pokrivene kratkim sivim dlakama, i razgranate su iz svih osnova.
Listovi su kratkih peteljaka, jajasti ili eliptični, pri vrhu usiljeni u bazi usko
klinoliki odozgo maljavi, odozdo sivopusturasti, 8—20 mm dugački. Cvijetovi
su blijedožućkasti, zbijeni u pršljenastim glavicama, a javljaju se
u lipnju i u srpnju, ponekad i u kolovozu. Raste na kamenjarama našeg
krša. Dobro podnosi sušu.


Trava iva je veoma ljekovita biljka, pa u našem narodu postoji izreka:
»Zaklela se trava iva da od mrtva pravi živa«.




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Trava iva ima vrlo gorak, opor i aromatičan okus. Sadrži gorke tvari,
tanin, eterična ulja i pripada grupi cijenjenih narodnih lijekova amara.
Koristi se za liječenje želučanih bolesti, bolesti žučnog mjehura, žučnih
puteva, jetre i organa za disanje.


Sakupljaju se lisnati vrhovi grančica u cvijetu. Tako sakupljena droga
suši se u hladu i prozračnom mjestu, kako bi cjetovi zadržali svoju bijeložućkastu
boju, a lišće tamno zelenu boju i krakterističan miris.


Ova biljka je nedovoljno proučena.


THYMUS SERPYLLUM L.


Narodni nazivi: Majčina dušica, majkina dušica, dušica, dušička, divlji bosiljak,
materinka, paprica, popovac, tamnjak, timijin vrisak.
Sinonim: Thymus citriodorus Schreb.


Majčina dušica je biljka koja je u narodu najomiljenija što kazuje i ime,
koje joj je narod dao. Ova biljka vrlo je rasprostranjena u Evropi, Africi,
Aziji i Sjevernoj Americi. Raste kao grmić ili polugrmić od 5 do 30 cm visine,
a vrlo je aromatična. Raste na suhim i sunčanim staništima. Kod nas raste
u velikom boju, sa mnogobrojnim samostalnim podvrstama, od prostranih
ravnica do alpskih područja. Nalazi se na našim kraškim kamenjarima! Ne
traži bogata i kvalitetna tla, a izbjegava stalnu vlagu i sjenu.


Stabljika biljke je uspravna ili puzava, slabo odrvenjela, okrugla ili četverouglasta
presjeka, dlakama nejednako obrasla. List joj je šiljast, na kratkoj
je peteljci, dug od 1 do 1,5 cm, širok do 0,6 cm; nazubljenog je ruba, skoro
kožast. Cvijet se razvija na vrhu ogranka u obliku gustih, okruglastih cvjetova,
ružičasto crvene, rjeđe bijele boje.


Majčina dušica cvjeta od svibnja do rujna i pretstavlja izdašnu pašu
za pčele. U vrijeme cvatnje biljka se sabire čitava (Herba Serpylli), očisti se
od raznih primjesa, te se suši u hladu na prozračnom mjestu. Kod sabiranja
droge, nije dozvoljeno čupanje biljke s korijenom, jer se na taj način vrsta
uništava. Sabrana droga ne smije sadržavati odrvenjele dijelove biljke.


Ljekovito djelovanje majčine dušice koristi se za liječenje plućnih bolesti,
dišnih organa, bubrega, ženskih bolesti itd. Destilacijom droga
dobiva se eterično ulje (Oleum serpylli). Biljka sadrži tanin, znatne količine
mangana, te TIMOL i KARVAKROL, zahvaljujući kojima posjeduje veliko
dezinfekciono svojstvo.


Od 4 kg svježe sabrane čiste droge dobije se 1 kg suhe.


DISKUSIJA I ZAKLJUČAK


Biljni svijet je najvažniji dio čovjekove hrane, bilo da ga se koristi direktno
u prehrani i liječenju ili pak indirektno putem mesnih proizvoda. Prema
tome, biljke su temelj ljudskog postojanja i njegovog održavanja. Iz tih
razloga, čovjek je u svojoj prošlosti, (a to čini i danas kao što će činiti i sutra),
posezao za biljkama, proučavao ih i svoja saznanja, najprije usmenim predajama,
a kasnije i pisanom rječju, prenosio na buduća pokoljenja.


Sakupljanje ljekovitog bilja ima svoju ekonomsku opravdanost, jer zemlju
oslobađa uvoza velikog broja sirovina za potrebe farmaceutske, kozmetičke
i prehrambene industrije. Osim toga, sakupljeno ljekovito bilje pred




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 52     <-- 52 -->        PDF

stavlja robu traženu na inozemnom tržištu. Izvozom se, s jedne strane, štede
sredstva za nabavu potrebnih sirovina, a s druge strane zemlja dobiva potrebna
devizna sredstva.


Osim navedenog, biljni svijet štiti zemlju od erozije, uljepšava krajolik,
a pri elementarnim nepogodama i ratovima koristi čovjeku. Omogućava
veću zaposlenost žitelja, posebno u pasivnim krajevima našeg krša, gdje je
još uvijek izvor zarade i boljeg života teško ostvarljiv.


Ljekovitom bilju na kraškom području trebalo bi posvetiti više brige,
jer je taj biljni svijet na velikom prostranstvu kamenite pustoši našeg krša,
sposoban da iskoristi škrtu zemlju i obilnu sunčanu energiju, te tako te
kamenjare pretvori u proizvodne površine, korisne svima nama!


Ljekovito bilje na kršu sakupljalo se u prošlosti, sakuplja se i danas.
No, mi nismo tom bilju dali važnost koju ono zaslužuje.


Najprije, sakupljanje se vrši neplanski, ekstenzivno, bez ikakve stručne
kontrole, a na unapređenju proizvodnje ljekovitog bilja nije se mnogo učinilo.


Na taj način potencijalne mogućnosti kraških krajeva se smanjuju ili
postaju manje produktivne, jer se mnoge površine iskorištavaju do uništenja
radi trenutne koristi. Bilo bi nužno da šumarske radne organizacije koordiniraju
i organiziraju sakupljanje ljekovitog bilja na površinama koje im je
društvo povjerilo na upravljanja i korištenje, kao i da unapređuju proizvodnju
onih vrsta ljekovitog bilja koje uspijeva na njihovom području i koje se
može plasirati.


Stihijskim, neplanskim, neorganiziranim skupljanjem ljekovitog bilja,
društvo kao cjelina ima više štete nego koristi.


Bilo bi nužno uspostaviti tijesnu suradnju s onim radnim organizacijama
koje su zainteresirane za sakupljanje ljekovitog bilja i sa šumskim gospodarstvima
na kršu, na čijim terenima to bilje raste. Tako bi korisnici ljekovitog
bilja i šumska gospodarstva morali obostrano povesti računa o proizvodnji
ljekovitog bilja i o organiziranom sabiranju, čime bi se postojeće vrste tog
ljekovitog bilja proširile na nove prostore, a ne bi se djelomično ili čak potpuno
uništile.


Cilj mi je bio da se pokrene stručna rasprava o ovom problemu, kako
bismo što bolje iskoristili prirodna bogatstva našeg krša, čije potencijalne
mogućnosti za biljnu proizvodnju nisu male.


Te vrste (kadulja, smilje, vrisak, lovor, borovnica, badem) su ljekovite
i zaštitne, te pionirske i meliorativne i mogu se uzgajati i u mlađim borovim
kulturama ili pak u odgovorajućem obrastu i sklopu kao dvoetažne sastojine,
čime bi zaštitile tlo, osigurale kontinuiranu proizvodnju drvne tvari, u-
Ijepšale krajolike, poboljšale kvalitet tla d time omogućile korištenje prostranih
kraških površina, koje u sadašnjem stanju ništa ne proizvode.


Zbog toga što smo na kršu, u prošlosti, daleko više uzimali od biljnog
svijeta, nego što smo u njega ulagali, došlo je do poremećaja proizvodne snage
tla i vegetacije. Tako dolazi do sve veće definicitarnosti u biljnoj proizvodnji,
te do devastacije vegetacije i degradacije tla.


Takvo gospodarenje nazvao je Engels »pljačkaškim gospodarenjem«.
U uvjetima našeg društvenog razvitka, ovakav način rada i ovakav odnos




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 53     <-- 53 -->        PDF

prema prostranim površinama krša nije održiv. Nužno je mijenjati kriterije
i odnose prema kršu, jer će u protivnom u budućnosti biti još više kamene
pustoši, umjesto površina koje će proizvoditi, koje će štititi tla od erozije,
koje će nam u momentu elementarnih katastrofa ili ratova omogućiti i pomoći
da se održimo, koje će nam u uvjetima mira dati sve one koristi koje
biljni svijet pruža čovjeku. Ljekovito bilje na kršu pretpostavlja veliko
bogatstvo sivog kamenjara, a na nama je da to iskoristimo!


LITERATURA


1.
Anić, M.: Dendrologija (skripta), Zagreb 1956.
2.
Beck-Malvk : Flora Bosnae et Hercegovina, IV sympetale 1 Sarajevo, 1950.,
Svjetlost
3.
Devetak : Kadulja i njezino iskorišćavanje, Farmaceutski glasnik, Zagreb
1950.
4.
Domac , R.: Mala flora Hrvatske, Zagreb 1973.
5.
G e 1 e n č i ć, N.: Prirodno liječenje biljem, Zagreb 1979., Znanje
6.
Giperborejski-Marković: Dendrologija, Sarajevo 1952.
7.
Gursky , Z.: Zlatna knjiga ljekovitog bilja, Zagreb 1978.
8.
Herman , J.: Šumarska dendrologija, Zagreb 1971.
9.
H or vat, A.: Melioracije degradiranih šumskih terena (skripta), Svezak I —
KRŠ — Zagreb 1965.
10.
Horvatić , S.: Ilustrirani bilinar, Zagreb 1954.
11.
Kušan , F.: Ljekovito bilje, Sistematski prikaz najvažnijeg ljekovitog, otrovnog
i industrijskog (tehničkog) bilja čitavog svijeta, Zagreb 1938.
13.
Kušan , F.: Ljekovito i drugo korisno bilje, Zagreb 1947.
14.
Marković , B.: Priručnik za sakupljanje i gajenje ljekovitog bilja i pečuraka,
»Rad«, Bgd 1973.
15.
S a d i k o v i ć, S.: Narodno zdravlje, Sarajevo 1976.
16.
Simonović , D.: Botanički rečnik, Beograd 1959.
17.
Tucakov,]. : Liječenje čajevima ljekovitog bilja,
18.
Videk , V.: Ljekovito bilje Jugoslavije, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb
1960.
19.
Wilfort , R.: Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1978. — Prevod.
20.
Ž i v o t i ć, Dragoslav i Dragana: Ljekovito bilje u narodnoj medicini, Beograd
1979.
21.
Životić , Dragoslav i Dragana: Priručnik za sakupljače bilja, Beograd 1978.
Possibilities of Using Medical Plants from the Yugoslav Karst Region


Summary


The modern medicine uses more and more medications of plant origin. Many
plants which can be used, directly or as raw materials for drug production, grow
in the karts region. Medical plants species, which could be rationally used to a
greater extent, have been described in this article. The author expects a detailed
discussion on that branch of the economic activity of considerable importance for
the karst forest enterprises as well.