DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 42 <-- 42 --> PDF |
vremena. Također ne smije se u jednom mahu sakupiti više nego li jedan radnik — sabirač može sabranu količinu odmah nakon sabiranja i posušiti. OPIS NEKIH VRSTA LJEKOVITOG BILJA HELICHRYSVM ITALICUM GUSS Narodni nazivi: smilje, smilj, cmilj. To je biljka sredozemnog podneblja, gdje raste kao uvijek zeleni grm ili polugrm. Kod nas se nalazi u gustom obrastu na većim površinama diljem Hrvatskog primorja, Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Obično naraste do 50 cm. Prekriva kraške kamenjare, točila i pukotine u stijenama. Stabljika ovog grma pokrivena je gustim, sivim dlačicama. Listovi su čvrsti i uski, dužine do 4 cm, dlakavi, zavrnuti rubom na dolje, spiralno poredani. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvijet je žarko žute boje, intenzivnog mirisa. Nalazi se na vrhu stabljike, čitava biljka ovog grma jako je aromatična, što potiče od sadržaja eteričnog ulja u biljci. Za dobivanje eteričnog ulja sabire se cvatući dio biljke- od kojih se dijelova u svježem stanju dobiva eterično ulje (Oleum Helichrysi). Sakupljaju se, također, i cvjetne glavice bez peteljki, u početku cvatnje (Flores Helichrysi), te se suše na prozračnom mjestu, u hladu. Sabiranje dijelova ovog grma mora biti pravovremeno, jer tako sakupljena droga i nakon sušenja zadržava prirodnu boju. Kad je biljka ocvala ili pri kraju cvatnje, droga je lošeg izgleda, tamnije boje i slabo aromatična. Droga se češće koristi u domaćinstvu kao začin, a kao lijek se rijetko koristi. U medicini se može upotrijebiti kao diuretik, te kao sredstvo protiv buha, stjenica i drugih insekata. Eterično ulje ove biljke mnogo se traži za proizvodnju kozmetičkih preparata. JUNIPERUS COMMUNIS L. Narodni nazivi: obična borovica, kleka, venja, smrika, brin, brina, smrčika, smreka. Obična borovica raširena je po cijeloj Evropi, od 35° — 71" sjeverne širine. Ovu vrstu nalazimo i u Aziji, Africi i Americi. U Erni dosiže i do 1600 m/nm (Alpe). Kod nas uspijeva na kamenitoj kraškoj podlozi od primorskih do planinskih područja. Po uzrastu i veličini biljke, borovica je veoma promjenjiva, pa se javlja kao patuljasti grm, visok do 50 cm, kao grm od 3—4 m visine i kao drvo 7—10 m. Zimzeleni igličasti listovi stoje po tri u pršljenu. U početku su svjetlozeleni, kasnije potamne. List je tvrd, šiljast, s jednom bijelom uzdužnom prugom na gornjoj strani. Dužina iglice je od 0,5—2 cm, a širina do 2 mm. U poprečnom presjeku iglica ima oblik trapeza čija je gornja strana duža. Iglice ostaju na stablu 4 godine- U pazušcima listova razvijaju se cvjetovi, sitni, dvodomni, koji se javljaju u travnju i svibnju. Muški cvjetovi sastoje se od mnogobrojno poredanih prašnika u pršljenu, a ženski cvjetovi od 3 uspravna sjemena pupoljka, koji su poduprti s tri |