DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 45     <-- 45 -->        PDF

siže i do 200—300 m/nm. Srednja godišnja temperatura kreće se od 16 do
19» C, a oborine ljeti od 50 do 100 mm. Hladnoću podnosi i do — 5° C, a može
podnijeti i niže temperature ukoliko su kratkotrajne.


Lovor ima široku i gustu krošnju. Lišće mu je uvijek zeleno, jednostavno,
naizmjenično eliptično pa duguljasto, po rubu je slabo naboran i kožast. List
je do 12 cm dug i širok od 3 do 5 cm, gol. List je sjajno i tamnozelene boje,
dok je naličje bljeđe i bez sjaja. Nervatura lista slabo je razvijena. Na naličju
lista ističe se glavni nerv i grana se u 6 do 8 sporednih nerona. List je
Ijutkastog, gorkog i oporog ukusa, a u sebi sadrži aromatična ulja.


U mladosti lovor ima glatku koru sive boje, koja kasnije ohrapavi i pocrni.


Lovor možemo uzgajati kao podstojnu sastojinu i u živicama, jer podnosi
jaku zasjenu (skiofit). Uspijeva na vapnenastim terenima, ali još bolje na
tlima bogatijim humusom.


Lovor se može koristiti i kao zaštitna sastojina, a podnosi dobro i jake
vjetrove zbog jako razvijenog korijenovog sistema. Pokazuje se dobrim u zaštiti
zemljišta od erozije.


U starom vijeku lovor je smatran svetim drvom. Od njegovog lišća pleli
su se vijenci u znak slave i pobjede, što se i danas čini. I danas je od velike
važnosti. Osim spomenutog, lovor je izvanredna parkovska biljka, te se nalazi
u svim parkovima našeg jadranskog područja. Veoma je dekorativan, lako
se formira u različite oblike, jer podnosi obrezivanje.


Cvjetovi lovora su dvodomni, žućkasto-bijele boje, široki oko 1 cm, sa
četiri listića časke. Muški cvjetovi obično imaju dvanaest prašnika, a ženski
četiri, staminodija. Cvijet se pojavljuje već u proljeće i traje do svibnja. Plod
je crnomodra, jajolika bobica. Dozrijeva kasno u jesen. Mesnati dio ploda sadrži
dosta ulja. Zasijano sjeme niče poslije 3—4 mjeseca, ali katkada tek narednu
godinu. Osim sjemenom, lovor se može dobro razmnažati i reznicima.


Lovorov list sabire se kasno u jesen (Folia Lauri), suši se u hladu i na zračnom
mjestu, u tankim slojevima. Kod sušenja lovora, list se mora češće prevrtati
da se brže osuši. Ovakav način sušenja traje od 30—40 dana. List se
može sušiti i na umjetan način, u sušionicama, gdje temperatura ne smije
biti veća od 40° C, jer bi lovorovo ulje (Oleum Lauri) izgubilo sadržaj eteričnog
ulja, a to bi drogu učinilo bezvrijednom. Ulje dobivamo i od plodova lovora,
(Fructus Lauri), koji se prešaju i daju masno i eterično ulje.


Za jedan kg suhe droge potrebno je sakupiti 2—2,5 kg svježeg lista. Kvalitetnu
drogu daju cijeli, suhi listovi, prirodno zelene boje.


List lovora služi kao začin u domaćinstvu. Njegovi plodovi se koriste u
veterini, kao sredstvo za jače izlučivanje mokraće i liječenje hemeroida. Ulje
se mnogo koristi u industriji kozmetičkih preparata.


LAVANDULA OFFICINALIS CHAX VILL.


Narodni nazivi: despik, lavanda, levanda, lavandula. Sinonimi: Lavandula Augusti
Folia EHRN., Lavandula Špica V., Angustifolia Au., Lavandula Vera DC.


Lavandula raste kao razgranati grmić, polugrmić, visine 30—80 cm, s mnogo
uspravnih izdanaka, gusto prekrivenih duguljastim i uskim sivo-zelenim
listovima, sličnim listu ružmarina. Lišće joj je linearno na oba kraja suženo.