DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Fruškoj gori. List mu je jajastog oblika, dug oko 12 cm i širok 3 cm, po
rubu oštro napiljen, zagasito zelene boje, sjajan i gladak.


Badem cvjeta vrlo rano, već u veljači, a cvjetovi su ružičasti ili bijeli,
prvi vjesnici proljeća. Nalaze se na kratkim drškama, obično udruženi i po
dva zajedno, rijeđi po tri, a nađe se i pojedinačno. Plod je suha koštunica
u kojoj se nalazi sjemenka, zbog čega se badem i uzgaja.


Postoje dvije varijante badema, koje su međusobno veoma slične morfološki,
no znatno se razlikuju po kemijskom sastavu svojih plodova. Postoji
slatki badem Amygdalus communis var. duleis, čije su sjemenke slatke i
jestive, sirovi i pečene, te gorki badem Amygdalis communis var. amare,
čije su sjemenke gorke zbog sastojka amigdalina, koji je jak otrov za neke
sisare i ptice, a ponekad može izazvati oboljenja i kod ljudi. Kuhanjem i
pečenjem sjemenki gorkog badema škodljivo svojstvo se gubi i sjemenke su
jestive. Plod svakog badema koristi se u kulinarstvu, industriji slatkiša, te
za dobivanje specijalne vrste ulja koja se koristi za podmazivanje strojeva
precizne mehanike. Plod gorkog badema daje gorko bademovo ulje i druge
materije koje se koriste u medicine. Ovoj vrsti trebalo bi posvetiti više
pažnje i temeljitije istraživati mogućnosti njenog uzgoja na širem području
krša a ne samo po vrtovima i vinogradima našeg dijela mediterana.


SALVIA OFFICINALIS


Narodni nazivi: kadulja, žalfija, kuš, divlji kuš, kadilj, kaloper, krastatica, ljekovita
kadulja, slavulja, vrtni žajbel, žajbel. Sinonimi: Salvia cretica L., Salvia grandiflora
TEN., Salvia maior i minor gmet, Salvia Chromatica et papulosa Hoffmg.


Kadulja je višegodišnji mali grm, visine do 0,5 m. Stariji dijelovi biljke
su drvenasti (donji dio), dok su mlađi dijelovi stabljike (gornji dio) zeljasti.
Listovi su uski i čvrsti, eliptičnog oblika, raspoređeni na stabljici jedan nasuprot
drugoga. Guste dlačice sivo-zelene boje, prekrivaju listove i cijelu biljku,
te je kolorit kadulje sivo-zelen. Korijenov sistem jako je razvijen, što je u
uvjetima krša posebno važno. Vrlo je otporna na dugotrajnu sušu, a njen
žilni sistem čini je i uspješnom vrstom u borbi protiv erozije, ionako mršavog
i plitkog tla na području krša.


Cvijet se razvija na vrhu u prividnim klasovima. Ljubičaste je boje, a
javlja se već u svibnju ili lipnju, a ponekad i u srpnju mjesecu. Cijela biljka
je aromatična. Obično se nalazi na našem priobalnom kršu i otocima, ali je
ima i u unutrašnjosti krša.


Ljekoviti dijelovi kadulje su listovi (Folia Salviae). Listovi se sabiru nakon
cvjetanja tako što se odrežu jednogodišnji izbojci stabljike i s njih otkida
list te stavlja sušiti. Prostor za sušenje mora biti prozračen i u hladu. Nakon
sušenja list kadulje mora biti posve čist, bez ikakvih drugih primjesa.


Ne smije se čupati kadulja sa korijenom, jer se na taj način uništava
sama vrsta, a s druge strane došlo bi do vodene i eolske erozije, odnosno
do potpunog gubljenja zemlje i pojave kamene pustoši na kršu.


Čišćenje se obavlja posebnim strojevima za tu svrhu, nakon čega se droga
pakuje. Od 3 do 4 kg svježeg lista dobiva se 1 kg suhog lista (droge). Od otpadaka
nakon čišćenja kaduljinog lista, kao i od cijele biljke, destilacijom se
dobiva kaduljino ulje (Oleum Salviae).


135