DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Fruškoj gori. List mu je jajastog oblika, dug oko 12 cm i širok 3 cm, po rubu oštro napiljen, zagasito zelene boje, sjajan i gladak. Badem cvjeta vrlo rano, već u veljači, a cvjetovi su ružičasti ili bijeli, prvi vjesnici proljeća. Nalaze se na kratkim drškama, obično udruženi i po dva zajedno, rijeđi po tri, a nađe se i pojedinačno. Plod je suha koštunica u kojoj se nalazi sjemenka, zbog čega se badem i uzgaja. Postoje dvije varijante badema, koje su međusobno veoma slične morfološki, no znatno se razlikuju po kemijskom sastavu svojih plodova. Postoji slatki badem Amygdalus communis var. duleis, čije su sjemenke slatke i jestive, sirovi i pečene, te gorki badem Amygdalis communis var. amare, čije su sjemenke gorke zbog sastojka amigdalina, koji je jak otrov za neke sisare i ptice, a ponekad može izazvati oboljenja i kod ljudi. Kuhanjem i pečenjem sjemenki gorkog badema škodljivo svojstvo se gubi i sjemenke su jestive. Plod svakog badema koristi se u kulinarstvu, industriji slatkiša, te za dobivanje specijalne vrste ulja koja se koristi za podmazivanje strojeva precizne mehanike. Plod gorkog badema daje gorko bademovo ulje i druge materije koje se koriste u medicine. Ovoj vrsti trebalo bi posvetiti više pažnje i temeljitije istraživati mogućnosti njenog uzgoja na širem području krša a ne samo po vrtovima i vinogradima našeg dijela mediterana. SALVIA OFFICINALIS Narodni nazivi: kadulja, žalfija, kuš, divlji kuš, kadilj, kaloper, krastatica, ljekovita kadulja, slavulja, vrtni žajbel, žajbel. Sinonimi: Salvia cretica L., Salvia grandiflora TEN., Salvia maior i minor gmet, Salvia Chromatica et papulosa Hoffmg. Kadulja je višegodišnji mali grm, visine do 0,5 m. Stariji dijelovi biljke su drvenasti (donji dio), dok su mlađi dijelovi stabljike (gornji dio) zeljasti. Listovi su uski i čvrsti, eliptičnog oblika, raspoređeni na stabljici jedan nasuprot drugoga. Guste dlačice sivo-zelene boje, prekrivaju listove i cijelu biljku, te je kolorit kadulje sivo-zelen. Korijenov sistem jako je razvijen, što je u uvjetima krša posebno važno. Vrlo je otporna na dugotrajnu sušu, a njen žilni sistem čini je i uspješnom vrstom u borbi protiv erozije, ionako mršavog i plitkog tla na području krša. Cvijet se razvija na vrhu u prividnim klasovima. Ljubičaste je boje, a javlja se već u svibnju ili lipnju, a ponekad i u srpnju mjesecu. Cijela biljka je aromatična. Obično se nalazi na našem priobalnom kršu i otocima, ali je ima i u unutrašnjosti krša. Ljekoviti dijelovi kadulje su listovi (Folia Salviae). Listovi se sabiru nakon cvjetanja tako što se odrežu jednogodišnji izbojci stabljike i s njih otkida list te stavlja sušiti. Prostor za sušenje mora biti prozračen i u hladu. Nakon sušenja list kadulje mora biti posve čist, bez ikakvih drugih primjesa. Ne smije se čupati kadulja sa korijenom, jer se na taj način uništava sama vrsta, a s druge strane došlo bi do vodene i eolske erozije, odnosno do potpunog gubljenja zemlje i pojave kamene pustoši na kršu. Čišćenje se obavlja posebnim strojevima za tu svrhu, nakon čega se droga pakuje. Od 3 do 4 kg svježeg lista dobiva se 1 kg suhog lista (droge). Od otpadaka nakon čišćenja kaduljinog lista, kao i od cijele biljke, destilacijom se dobiva kaduljino ulje (Oleum Salviae). 135 |