DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 52 <-- 52 --> PDF |
stavlja robu traženu na inozemnom tržištu. Izvozom se, s jedne strane, štede sredstva za nabavu potrebnih sirovina, a s druge strane zemlja dobiva potrebna devizna sredstva. Osim navedenog, biljni svijet štiti zemlju od erozije, uljepšava krajolik, a pri elementarnim nepogodama i ratovima koristi čovjeku. Omogućava veću zaposlenost žitelja, posebno u pasivnim krajevima našeg krša, gdje je još uvijek izvor zarade i boljeg života teško ostvarljiv. Ljekovitom bilju na kraškom području trebalo bi posvetiti više brige, jer je taj biljni svijet na velikom prostranstvu kamenite pustoši našeg krša, sposoban da iskoristi škrtu zemlju i obilnu sunčanu energiju, te tako te kamenjare pretvori u proizvodne površine, korisne svima nama! Ljekovito bilje na kršu sakupljalo se u prošlosti, sakuplja se i danas. No, mi nismo tom bilju dali važnost koju ono zaslužuje. Najprije, sakupljanje se vrši neplanski, ekstenzivno, bez ikakve stručne kontrole, a na unapređenju proizvodnje ljekovitog bilja nije se mnogo učinilo. Na taj način potencijalne mogućnosti kraških krajeva se smanjuju ili postaju manje produktivne, jer se mnoge površine iskorištavaju do uništenja radi trenutne koristi. Bilo bi nužno da šumarske radne organizacije koordiniraju i organiziraju sakupljanje ljekovitog bilja na površinama koje im je društvo povjerilo na upravljanja i korištenje, kao i da unapređuju proizvodnju onih vrsta ljekovitog bilja koje uspijeva na njihovom području i koje se može plasirati. Stihijskim, neplanskim, neorganiziranim skupljanjem ljekovitog bilja, društvo kao cjelina ima više štete nego koristi. Bilo bi nužno uspostaviti tijesnu suradnju s onim radnim organizacijama koje su zainteresirane za sakupljanje ljekovitog bilja i sa šumskim gospodarstvima na kršu, na čijim terenima to bilje raste. Tako bi korisnici ljekovitog bilja i šumska gospodarstva morali obostrano povesti računa o proizvodnji ljekovitog bilja i o organiziranom sabiranju, čime bi se postojeće vrste tog ljekovitog bilja proširile na nove prostore, a ne bi se djelomično ili čak potpuno uništile. Cilj mi je bio da se pokrene stručna rasprava o ovom problemu, kako bismo što bolje iskoristili prirodna bogatstva našeg krša, čije potencijalne mogućnosti za biljnu proizvodnju nisu male. Te vrste (kadulja, smilje, vrisak, lovor, borovnica, badem) su ljekovite i zaštitne, te pionirske i meliorativne i mogu se uzgajati i u mlađim borovim kulturama ili pak u odgovorajućem obrastu i sklopu kao dvoetažne sastojine, čime bi zaštitile tlo, osigurale kontinuiranu proizvodnju drvne tvari, u- Ijepšale krajolike, poboljšale kvalitet tla d time omogućile korištenje prostranih kraških površina, koje u sadašnjem stanju ništa ne proizvode. Zbog toga što smo na kršu, u prošlosti, daleko više uzimali od biljnog svijeta, nego što smo u njega ulagali, došlo je do poremećaja proizvodne snage tla i vegetacije. Tako dolazi do sve veće definicitarnosti u biljnoj proizvodnji, te do devastacije vegetacije i degradacije tla. Takvo gospodarenje nazvao je Engels »pljačkaškim gospodarenjem«. U uvjetima našeg društvenog razvitka, ovakav način rada i ovakav odnos |