DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 55     <-- 55 -->        PDF

vodom zakona o krađi drva. Članak je objavljen u »Rajnskim novinama« u
pet nastavaka1) i potpisan, kao i prethodni »Von einen Rheinländer«.2)


Izuzetno značenje ovog Marxova napisa nije samo u tome što Marx
iznosi kritičke objekcije na nacrt zakona o krađi drva, o kojem je raspravljala
Rajnska skupština. Njegova je posebna vrijednost u tome što ovaj članak
znači novu etapu u Marxovom misaonom razvoju. Ovo je prvi puta da
je Marx počeo govoriti o ekonomskoj problematici, kojom nije prestao da
se bavi sve do svoje smrti.


Ovaj članak znači Marxovo definitivno »prizemljenje«: od filozofije do
prava i političke ekonomije te svakodnevnih socioloških i političkih problema
tadašnje Njemačke i Evrope.


Zbog tog misaonog puta mladog Marxa prigovarali su mu i njegovi prijatelji
mladohegelovci, s kojima se otada sve više razilazio, jer kao urednik
novina nije htio objavljivati sve što su oni pisali i uzalud »trošili papir«. U
tom razmimoilaženju s mladohegelovcima treba tražiti razlog što je prvi
susret Marxa i Engelsa bio odviše služben i hladan. Naime, Engles je u svom
misaonom razvoju tek bio postao oduševljeni mladohegelovac i tada još nije
dostigao Marxovu razinu razmišljanja.


»U svom članku Debate povodom zakona o krađi drva Marx je pisao
da je u tom cijelom sporu siromašna klasa imala instinktivan smisao za
pravo. To je sigurno, jer istina je istina čak i ako se ne zna braniti. Već je
u antici Sofokle to izrazio tvrdnjom (koja je već tada bila primljena kao
opća izreka), da istina stoji uvijek uspravno. Problem je u tome da se put
od instinktivnog odnosa provede na stupanj (filozoske) kritike, koja time u
povijesnom horizontu traži svoje pravo i mjesto. Kao primjer takve kritike
Marx je imao u vidu rad Bruna Bauera i njegovih sljedbenika. Iako je s
Brunom Bauerom bio dobar prijatelj, ipak je protiv takvog shvaćanja napisao
zajedno s Engelsom oštar polemički spis Sveta porodica. To je bio
samo nastavak Marxovog uvjerenja da kritika mora postati povijesna akcija.
Ona se kod Marxa u početku ispoljavala kao hrabro suprostavljanje svemu
što je protiv liberalnog i humanog u društvu.«3)


Odatle je proizašla i Marxova polemičnost i kritičnost u njegovim novinarskim
radovima. Razlika u njegovoj kritici i onoj mladohegelovaca jest
u tome što mladohegelovci smatraju da će se tadašnje društvo popraviti
»kritičkom kritikom«, a Marx smatra da ta kritika treba od duhovne sile da
postane materijalna sila, pa će Marx vrlo brzo doći do zaključka da je ta
materijalna sila proletarijat i da se društvo može mijenjati jedino revolucijom.


U članku Debate povodom zakona o krađi drva Marx prvi puta istupa
kao branilac materijalnih i životnih interesa izrabljivanih masa. Ovaj rad bio
je poticajan za proučavanje i istraživanje političke ekonomije. Marx je ovdje
uvidio, nasuprot mladohegelovcima, da je i materijalna strana svijeta
također važna. Budući da Marx nije poznavao zakonitosti na tom području
i nije bio upućen što je na polju političke ekonomije postignuto, nije mu


*) U brojevima od 25, 27. i 30. listopada i 1. i 3. studenoga 1842. godine.


-) »Od jednog Rajnlanđanina«.


3) B. Bošnjak: Predgovor, Dela, tom I, str. XXXIV.