DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 56 <-- 56 --> PDF |
preostalo drugo nego da uči, čita. Jedan od prvih autora kod kojeg je naišao na ekonomsku problematiku bio je francuski filozof i ekonomist Proudhon. U predgovoru za svoje djelo Prilog kritici političke ekonomije (1859) Marx govori o tom poticanju za istraživanje političke ekonomije, koji je dobio pišući članak o debati povodom donošenja zakona o krađi drva. Članak, o kojem je ovdje riječ, ima tridesetak stranica (znatno više nego zakon), što znači da Marx iscrpno raspravlja o skupštinskoj debati o nacrtu zakona i da ga Marx smatra značajnim. Iako članak nije tipično novinarski, jer on sadrži pravno-ekonomsku problematiku na vrlo stručnoj razini, ipak, stoga što obrađuje tematiku od vrlo širokog interesa, ne bi se moglo reći da mu nije mjesto u novinama, jer putem novina u ono se vrijeme jedino moglo doći do šireg kruga čitalaca i svih onih koji su za tu problematiku zainteresirani. Marx, dakle, zna vrijednost publiciteta i koristi ga. Što Marx misli o šumi i o krađi drva iz šume? Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebna je analiza Marxova članka. Marx započinje svoj napis riječima: »Do sada smo opisali dva velika skupštinska »junačka pozorja« — smutnje skupštine na slobodu štampe i neslobodu skupštine u odnosu na smutnje. 4) Sada igramo na ravnoj zemlji. Pre no što pređemo na stvarno zemaljsko pitanje o njegovoj životnoj veličini, na pitanje o parceliranju zemljoposjeda, pružit ćemo našim čitaocima nekoliko žanr-slika u kojima će se raznoliko odraziti duh skupštine, rekli bismo gotovo još i više, njena fizička priroda. Doduše zakon o krađe drva, kao i zakon o prekršajima u oblasti lova, šumarstva i ratarstva, zaslužuje da bude razmotren ne samo u vezi sa skupštinom nego isto tako i u vezi sa samim sobom. Ali, mi ne raspolažemo nacrtom toga zakona. Naš materijal se ograničava na nekoliko upola nagovještenih dopuna zakonima koje su izradili skupština i njen odbor.«5) Marx uočava da pri donošenju zakona pokrajinska skupština stoji uz bok državnom zakonodavcu kao dopunski zakonodavac. Marx je svjestan da su ovakve skupštinske rasprave »sterilne« i čitaocu dosadne, ali on je analizu i kritiku tih »paragrafa« uspio »oduhoviti« u tolikoj mjeri da se ovaj članak čita sa zanimanjem i zadovoljstvom, jer ovdje inteligencija i znanje dominiraju i poigravaju se s neznanjem i pokvarenošću donosioca zakona. Autor kaže da on ne analizira samo nacrt zakona nego mnogo više, da prikazuje i debate skupštine i govori o njenoj pozvanosti za zakonodavnu djelatnost. Marx je takvu zakonodavnu djelatnost izvrgao poruzi i podsmijehu. On piše: »Na samom početku debate jedan poslanik gradova6) se buni protiv naslova zakona, usled koga se kategorija krađe proširuje i na jednostavne šumske prekršaje. 4) Marx misli na religiozne smutnje, o kojima članak nije objavljen zbog cenzure. 5) K. Marx — F. Engels, Dela, tom I, str. 271. ") Rajnska skupština se sastojala od 1) predstavnika nasljednih kneževa, 2) predstavnika plemstva, 3) predstavnika gradova i 4) od predstavnika zemljoposjednika iz seoskih općina. |