DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Upravo zato što se nedozvoljeno uzimanje drva ne smatra krađom — kaže
poslanik — zato se to i dešava tako često.


Prema ovoj bi analogiji — ruga im se Marx — isti zakonodavac morao
zaključiti: pošto se šamar ne smatra ubistvom, šamari su tako česti. Prema
tome treba izdati dekret da šamar predstavlja ubistvo.«7)


Nasuprot ovom »mišljenju« predstavnika građanske klase, jedan plemić
smatra da je još opasnije da se ne spomene riječ krađa jer bi se moglo povjerovati
kako bespravno uzimanje drva ni skupština ne smatra krađom. Skupština,
dakle, treba da odluči hoće li šumski prekrša j smatrati za krađu


Poslije ovih »uvjerljivih« dokaza skupština je izglasala naslov zakona.
Proizlazi već iz samog naziva zakona da se sakupljanje suvaraka uzima
kao krađa i da se kažnjava isto kao i sječa stabala — šume.
Ali opasno je — misli plemić — poštene ljude slati u zatvor zbog granja
jer bi oni u zatvoru mogli doći u doticaj sa profesionalnim lopovima pa zato
smatra da sakupljanje suhoga granja treba kažnjavati samo »jednostavnom
policijskom mjerom«.
Drugi poslanik gradova pobija ovoga još »dubokoumnijim« dokazom da
»u šumama njegova kraja mlado drveće često biva najprije samo zasječeno,
pa kad od toga propadne, tretira se kao suho granje«.
Marx je na strani malog čovjeka! On ova razmišljanja komentira
slijedećim riječima:
»Nemoguće je na elegantniji i u isti mah jednostavniji način oboriti
pravo čovjeka pred pravom mladog drveća. Na jednoj strani, ako se paragraf
primi, nalazi se neophodnost da mnoštvo ljudi, koji nisu imali zločinačke
namere, bude odsečeno sa zelenog drveta moralisti i kao suvo granje bačeno
u pakao zločina, sramote i bede. Na drugoj strani, ako se paragraf odbaci,
nalazi se mogućnost povrede nekoliko mladih drveta. Jedva da je i bila
potrebna ova primedba! Pobeđuju drveni idoli, a padaju ljudske žrtve!«8)


Marx, dalje, govori o tome kako je srednjovjekovno zakonodavstvo bilo
humanije od ovog, unatoč svim inkvizicijama i principa »oko za oko — zub
za zub«, jer podvodi pod krađu drva samo bespravno uzimanje posječenog
drveća i nedozvoljenu sječu šume. Tamo, naime, doslovce stoji:


»Ako neko danju skuplja šumske plodove i njihovim odnošenjem načini
veliku štetu, taj u zavisnosti od ličnosti i dela treba da bude kažnjen u građanskom
(tj. ne u krivičnom) postupku.«9)


Marx, dakle, smatra da sakupljanje suvaraka u šumi i krađa drveta ne
mogu imati istu kaznenu kvalifikaciju. Marxovo pravno znanje i humani instinkt
ustaju protiv rješenja problema na način kako to čini »Rajnska skupština
«.


»Mi ćemo, stoga, najprije upozoriti na razlik e — kaže Marx — pa
ako se mora priznati da je stanje stvari po suštini različito, onda će teško
smeti da se tvrdi da je ono po zakonu istovetno.


7) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 277.
8) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 273.
») K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 273.