DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Da bi neko prisvojio zeleno drvo, mora ga nasilno izvaditi iz njegove
organske povezanosti. Kao što je to javni atentat na drvo, tako je, preko
drveta, i javni atentat na vlasnika drveta.


Dalje, ako se posečeno drvo uzme od nečeg trećeg, onda je posečeno drvo
proizvod vlasnika. Posečeno drvo je već oblikovano drvo. Na mestu prirodne
povezanosti sa vlasništvom, stupila je veštačka povezanost. Dakle, ko
bespravno uzima posečeno drvo, uzima nečije vlasništvo.


Međutim, u slučaju suvoga granja ništa se ne odvaja od vlasništva. Ono
što se već odvojilo od vlasništva, sada se odvaja od njega. Kradljivac drva
izriče samovlasnu presudu protiv vlasništva. Skupljač suvoga granja samo
izvršava presudu koju je izrekla sama priroda vlasništva, jer sopstvenik poseduje
samo drvo, a drvo više ne poseduje to granje.


Dakle, skupljanje suvoga granja i krađa drva suštinski su različite stvari...
A vi usprkos ovoj suštinskoj razlici i jedno i drugo nazivate krađom
i oboje kažnjavate kaokrađu.«10)


Proizlazi, prema nacrtu zakona, da se sakupljača granja kažnjava dvostruko,
jer ga se kažnjava i time što se taj akt naziva krađom, a on to nije.
Ali, ako zakon nazove nešto onim što to nije, onda zakon laže i »siromah se
prinosi na žrtvu jednoj zakonskoj laži« — kaže Marx. Narod vidi kaznu, ali
ne vidi zločin. Marx ovakvo stanovište skupštine naziva brutalnimjer donosioci
zakona, kao privatni vlasnici šuma, gledaju na zaštitu svog privatnog
vlasništva. Šume su u tadašnjoj Njemačkoj bile djelomično državne, djelomično
općinske i u velikoj mjeri privatne — feudalaca i zemljoposjednika.


Marx ovdje stoji na stanovištu J. J. Roussea u da je privatna svojina
izvor svih zala i da je najveći neprijatelj čovječanstva onaj koji je prvi došao
na ideju da ogradi zemljište i kaže: to je moje. To su, uostalom, mislili
i mnogi drugi umovi.


U nastavku članka Marx kaže:
»Ako je krađa svaka povreda svojine bez razlike, bez bliže odredbe, zar
ja privatnom svojinom ne isključujem svako drugo lice iz te svojine? Zar
ja, prema tome, ne povređujem njegovo pravo na svojinu?«11)
Vlasnici štite ovim zakonom svoje privatnovlasničke interese. Da je to
zaista tako, vidljivo je iz narednih paragrafa zakona. Na primjer, vlasnik
šume traži da mu »kradljivac« nadoknadi ne samo »jednostavnu opću vrijednost
nego i znatno veću dodatnu naknadu od koje može uvećavati svoj
kapital.
Privatnik rezonira ovako: ova zakonska odredba je dobra ako mi koristi,
jer moja korist je ono što je dobro.
Marx u donošenju novog zakona o ovakvom obliku vidi socijalnu nepravdu
i kršenje običajnog prava koje vrijedi za sirotinju u svim
zemljama i onemogućuje sirotinji sakupljanje suhog granja, ostataka na
njivama itd.
»Najliberalnija zakonodavstva — kaže Marx — su se u privatno pravno
m pogledu ograničila na to da formulišu zatečena prava i da im
dadu opštu važnost.«12)


w) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 273.


n) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 273.


12) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 278.