DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Marx otvoreno kaže da ne dijeli romantične predodžbe o vlasnicima šuma
kao što ih oni sami o sebi gaje. »Ja uopšte ne vjerujem — kaže Marx —
da ličnosti mogu biti garantije protiv ličnosti«1«)


Nitko, pa ni najbolji zakonodavac ne može svoju ličnost i svoje interese
stavljati iznad zakona.


Marx uzvikuje da nije ništa strasnije od apsolutne logike, jer jedna
primjedba poslanika na nacrt zakona glasi: »Iako se kraljevski šumari i lovci
postavljaju doživotno, to među neupućenima i među privatnim licima nailazi
na najveće podozrenje.«


»Kao da jedini razlog za podozrenje — komentira Marx — nije u tome
što ovde umesto državnih slugu imamo privatne sluge.«17)


Radi se, dakle, o tome da se državni autoritet pretvori u slug u vlasnik
a šume . Privatnik — feudalac, zemljoposjednik i buržuj koriste državu
u njenoj osnovnoj funkciji, a to znači eksploatacija potčinjene klase.
Mladi Marx to još nije tako shvatio. Bio je još pod utjecajem Hegelove
filozofije države, kome je država realizacija apsolutne ideje, dakle, svetinja.
Marx će tek nešto kasnije, analizirajući Hegelove stavove, doći do poimanja
konzervativnog i reakcionarnog u klasnoj državi.


Upravo te intencije da se država koristi za čuvanje privatne svojine još
je vidljivija iz odredbi ovog zakona, kojima se »upošljava« predsjednika općine
na osiguranju naknade za učinjenu šumsku štetu. Naime, predloženo
je »da u Rajnskoj provinciji treba zakonskom vlasniku šume dati ovlašćenje
da mjesnim vlastima predaje kažnjenika da odrade svoju kaznu, ako je kazna
nenaplativa, i to tako što će njihovi radni dani biti uračunati u obavezu
koju vlasnik šume ima prema izgradnji puteva u opštini, odnosno oduzeti
od te obaveze.«18)


Skupština je prihvatila prijedlog, a Marx ironično dodaje »da dobri gospodin
predsjednik opštine treba da uzme teret na sebe i da obavi jedno
plemenito delo kako bi gospodin vlasnik šume mogao bez troškova da ispuni
svoju dužnost prema opštini. Sa istim pravom bi vlasnik šume mogao da
uzme predsednika opštine kao glavnog kuvara ili glavnog podrumara.«19)


Sve ovo ima jedan jedini cilj — da se krađa pretvori u novac koji će
lakše teći u džep vlasnika šume, da bi se od prekršioca načinio izvor prihoda,
kapital, koji bi se mogao opet uložiti da se uveća. Predsjednika općine
se želi iskoristiti u korist vlasnika šume. Marx u daljnjoj analizi kaže
da ovaj zakon pod popravljanjem zločinca podrazumijeva popravljanje procenata.


Ovaj zakon prenosi na vojsku pravo i dužnost da provodi nadzor nad
lovačkom i šumskom policijom i da upravlja njome. Ta odredba u skladu
je s apsolutističkim interesima kralja. Tako je ugrožena nezavisnost sudova
te sloboda i sigurnost građana.


Ovaj zakon proklamira, da je štetno ono što je štetno po vlasnika šume,
a interes ne misli, on računa, smatra Marx. Motivi su njegovi brojevi.


"*) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 286.
>7) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 288.
1S) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 289.
") K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 289.