DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Da je glavni cilj vlasnika šume stvaranje viška vrijednosti na račun okrivljenoga vidi se, uz ostalo, i po tome što vlasnik šume, uz pomoć ovoga zakona, prima trovrsnu odštetu, i to: »stvarnu« vrijednost, koju utvrdi lugar — prijavljivao, zatim, četvorostruku, šesterostruku ili osmorostruku kazn u i još posebnu naknadu štete. To je očiti primjer kako se šumska šteta pretvara u višak vrijednosti i vlasnik može samo poželjeti da mu se načini što više takvih šteta. Marx kaže da se tako zločin pretvara u lutriju vi kojoj vlasnik šume, ako ga služi sreća, može izvući zgoditak. Ovaj zakon nije, dakle, zakon za zaštitu šuma, nego zakon za njeno uništenje, jer on zločin pretvara u rentu. Kazna je od javne kazne pretvorena u naknadu privatnom licu. Barbarski narodi uređuju da se oštećenom za određen zločin plati nadoknada (poravnanje), a ovaj feudalno-kapitalistički zakon utvrđuje kaznu kao profit privatnog vlasnika. Marx kaže: »Vlasnik šume, zakonodavac, zamenio je za trenutak ličnosti, zamenio je sebe kao zakonodavca i sebe kao vlasnika šume. Jedanput je odredio da se njemu kao vlasniku šume plati za drva, a drugi puta je odredio da se njemu kao zakonodavcu plati za zloči n ač k u namer u kradljivca, pri čemu se sasvim slučajno desilo da se oba puta plaća vlasniku šume.«20) Proizlazi da je privatnik opljačkao putem zakona ne samo prekršioca nego i državu. Utaja državnog novca je zločin, a zar novac od kazne nije državni novac? — pita Marx. Proizlazi dakle, da je kradljivac pokrao drva vlasniku šume, a vlasnik šume je iskoristio kradljivca drva za to da pokrade samu državu. Ovakvo javno raspravljanje i raskrinkavanje putem novina nije se mnogo dopalo skupštinskim poslanicima, a ni državi. Takav zakon mogao je biti usvojen jer su se poklopili privatni interesi feudalaca i zemljoposjednika, a nije išao niti na štetu predstavnika gradova nego na štetu siromašnih kojih nije bilo u skupštini. O materijalnom položaju siromašnih u Pruskoj najrječitije govori slijedeći citat: »Jedan poslanik plemića napominje da u Kleveu ljudi mnoge šumske prekršaje čine samo zato da bi bili primljeni u zatvor i na kažnjeničku hranu. Zar ovaj poslanik plemića ne dokazuje upravo ono što hoće da pobije, naime, da čista odbrana od gladi i beskućništvo nagoni ljude da čine šumske prekršaje? Zar ova užasna beda predstavlja otežavajuću okolnost?«21) Završavajući analizu postupka donošenja zakona o šumskim štetama, Marx konstatira da je skupština izvršnu vlast, administrativne ustanove, život optuženoga, državnu ideju, sam zločin i kaznu unizila do stupnja materijalnih sredstava privatnog interesa i da vlasnik šume, koji je sam kažnjavao, toliko je dosljedan da sam i sudi. Interes je nadglasao pravo! A radi se o tome — smatra Marx — da bi u skupštini Rajlandjanin treba da pobijedi stalež, a čovjek da pobijedi vlasnika šume. -1) K. Marx — F. Engels: ibidem, sir. 294. 21) K. Marx — F. Engels: ibidem, str. 299. |