DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 66 <-- 66 --> PDF |
akoprem baš u našim slavonskim šumah narodno blagostanje i zemaljsko bogatstvo leži« (str. 102.). Na eventualni prigovor, da zato nije potrebno osnovati školu, jer bi se moglo takvo osoblje »kao i upravne šumske organe iz inozemstva nabaviti« Cerman odgovara, da »svaki razboriti šumski gospodar mora mi u ovom povlađivati, da samo sa našim zemaljskim okolnostima dobro poznato pomoćno osoblje kod nas od koristi i uspjeha biti može, a ovakovo osoblje dade se opet najbolje izobraziti u jednom domaćem učevnom zavodu«. Cerman ima i konkretan prijedlog: u koliko se ne bi mogla takva škola osnovati na »zemaljski trošak« tj. iz budžetskih sredstava zemaljske vlade (usporedo s ratarnicom koja se tada osnivala u Slavoniji odnosno Slavonskoj Požegi) to bi se trebali »naši veleposjednici, dotično posjednici šumah međusobno udružiti i jedno domaće družtvo za podignuće šumskih nižih učilišta (Waldbauschulverein) ustrojiti. .. i nema dvojbe, da bi visoka zemaljska vlada, dotično zemlja sama, ovo učilište s vremenom na svoj teret preuzela, povećala i sama uzdržavala?!« Razlog da sami šumoposjednici osnuju i uzdržavaju takovu školu leži u činjenici, »da im je naobraženo šumsko-čuvarsko i pomoćno osoblje« potrebno jer bi se mogao »u mnogom obziru bolji uspjeh postići, nego što sada zbilja biva«. Stručno osposobljeni radnici u šumarstvu su, konstatira Cerman, posebno potrebni onim posjednicima s manjim šumskim fondom te koji prema tome ne mogu zaposliti kvalificiranog šumarskog stručnjaka, pa su prinuđeni da »za ovu struku uzmu po kojeg imalo naobraženijeg seljaka« koji ne može zadovoljiti svom zadatku kako to dokazuje »žalibože zadosta« primjera. Naobraženi lugar mogao bi, uz povremeni nadzor »vještog susjednog šumara«, provoditi i propise gospodarske osnove. Konačno kao inicijatora oživotvorenje ovog prijedloga Cerman vidi u Hrvasko- slavonskom šumarskom društvu, koji bi u tu svrhu trebao osnovati »školski odbor «. Prema zapisu u Šumarskom listu iz 1881. god. (11, str. 135) Cerman je i sam 1S77. god. pokušao osnovati takovu školu. Pokušao, ali je ni do 1881. nije uspio osnovati, a »njegov glas kano da je ostao glas vapijućeg u pustinji, a predlog njegov, koga je stavio iste godine (1878) u 2. svesku drugog tečaja našeg »Šumarskog lista««, kao da je, kako je to u nas već običajno — doskora opet i zaboravljen, a da se nije nitko latio obziljno oživotvorenja istog« (ibid., str. 135). Dodajmo da je, prema istom izvoru, i J. Wesseli predlagao »barem za kraške krajeve« osnovati lugarsku školu (u Otočcu ili u Senju — str. 135) kao da je o tome bilo govora i na skupštini Hrv.-slav. šumarskog društva održanoj 1880. godine u Vinkovcima (ibid., str. 138). Osnovni razlog da nije osnovana ni jedna niža šumarska ili lugarska škola sigurno je u pitanju podmirenje troškova osnivanja i uzdržavanja, ali i u tome, da su polaznici ratarnice sticali i minimalno znanje iz šumarstva te što su i sami šumoposjednici organizirali vlastitu izobrazbu lugara pri čemu su koristili Čordašićev »Poučnik za čuvare šumah i pomoćno šumsko osoblje«, od kojeg je prvo izdanje, 1872. godine, za nepunu godinu dana prodano u 1000 primjeraka (7, str. 83. i 84). Zanimljivo je, ako ne i karakteristično, da Cerman postojanje ovog Poučnika uopće ne spominje, iako je 1878. godine postojalo već i drugo izdanje. 2.3 U »Strukovnoj raspravi šiška« Cerman je opisao ispravan postupak sa tim tada traženim šumskim proizvodom kao i upozorio na oprez kod prodaje, |