DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 9 <-- 9 --> PDF |
mislio. S obzirom na to da je šuma prirodna tvorevina s osobitom svojstvom da se može sama obnoviti i širiti, to njezino svojstvo došlo je do punog izražaja u toku ta dva protekla stoljeća. Upravo zbog toga razdoblja mirovanja i minimalnog uplitanja čovjeka u razvitak slavonskih šuma mi smo već u doba M. A. Relković a imali razvijene približno jednodobne prašume slavonskih hrastika. R e 1 k o v i ć je u svom »Satiru« (1762.) pisao: »Poslie kako Turke istjeraste Slavoniju opet naseliste.« To znači da se narod sa svih strana vraćao u svoje prvobitne naseobine, izgrađivao ih i život se postepeno normajizirao. Nekako istodobno dolazi (1702.) do osnivanja Vojne krajine u Slavoniji, tako da je tim procesom, tj. organizacijom i stvaranjem obrambenog aparata duž Savez bila zauzeta gotovo cijela Slavonija. Šume su postepeno došle do izražaja jer su se počele više koristiti za izradu građe (naročito stabla tanjih dimenzija). Gradile su se kuće i čitava sela, izgrađivali su se »čardaci« na svakih pola sata hoda duž Save, ograđivala su se pojila, a za sve to bez ičijeg pitanja sjekla se i trošila šuma koja je bila na domaku sela. Ložila su se otvorena ognjišta koja se u mnogim kućama nisu uopće gasila. Svinje i stoka namnožili su se, hranili su se i odgajali u šumi. Slavonska je prašuma, ako je i imala donekle raznodobni izgled negdje početkom osamnaestog stoljeća, vrlo brzo kroz pedesetak godina izgubila takav izgled i poprimila oblik jednodobne visoke šume. Slavonac je zbog carskih i svojih potreba posjekao sve što je bilo mlađe, a ostali su samo orijaši, prkoseći vremenu i čovjeku. Jasno, to se dogodilo samo u pristupačnim naseljima bližim šumama, dok su one udaljenije i močvarama zaštićene šume i dalje ostale netaknute. Da potvrdimo naše misli i viziju o izgledu slavonske prašume, donosimo Relkovicev e riječi koje je pisao šezdesetih godina osamnaestog stoljeća: »A sam (Slavonac) pripovida, da je zapamtio, kada je ovdi ili ondi bila plemenita šuma kao stoborje i tako gusta, da ne bi zmiju iz nje za rep izvukao, pa opet nezna, što će reći ne dati, što li štediti, što li sporiti...« Vojnim vlastima i caru je bilo stalo da Vojna krajina ojača i da Slavonija, tj. granica ima što više sposobnih momaka za vojsku. Zbog toga je u početku dopuštala da se šuma siječe i krči bez ograničenja i bez naplate. Paša i žirenje također su bili dopušteni bez ikakvih naplata. Šume gorskih predjela Slavonije bile su u doba Relković a netaknute. U višim predjelima razvijale su se u obliku mješovite prašume bukve i jele, a nešto niže čiste bukve. U nižim brdima i oko gora postojala su naselja, te se šuma u tim predjelima najviše krčila i uništavala. Zbog toga i jest u današnjem smislu klimatogena šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba najviše devastirana u cijeloj Hrvatskoj. 95 |