DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 90 <-- 90 --> PDF |
jelena i jelen-šarenjaka. Rezultati analiza pokazuju, da hranivost zečjaka odgovara hranivosti livadnog sijena i veća je nego hranivost žitne slame. Zečjak je značajan za prehranu divljači, zaključuju autori, posebno zimi, kada je znatan dio krošnje iznad snijega. Značenje zečjaka za prehranu divljači je i u tome, jer uspjeva i na manje plodnim staništima. F. SORBETTI-GUERRI saopćuje rezultate svog ispitivanja primjene resorsin- fenol-formaldehida kao ljepil a u proizvodnji lameliranog drva, a P. CASANOVA piše o jelenskoj divljači u talijanskim šumama. U nedalekoj prošlosti, prema zapisu Castelli-ja 1939. god., jelen se u Italiji nalazio samo na područZNANSTVENI RADOVI Instituta za istraživanja šumskog gospodarstva Zvolen, SR Slovačka, br. 31/1981. Ovaj broj Znastvenih radova sadrži rezultate istraživanja o ceru te hrastovima lužnjaku i kitnjaku na području Slovačke. To su: A n č ä k, J .: Cvjetanje i rodnost nekih vrsta roda Quercus u Slovačkoj (str. 13-29). Istraživanje o cvjetanju i rodnosti hrastova obavljena su od 1971. do 1974. na pokusnoj plohi Bab kod Nitre a od 1975. do 1978. godine u Malim Karpatama u okviru internacionalnog biološkog programa (IBP) o produkciji biomase i energetske vrijednosti sjemena šumskog drveća. Istraživanja su provedena metodom fenoloških opažanja, odnosno praćenja stvaranja cvjetnih pupova, toka cvatnje, oprašivanja i oplodnje te razvoja i dozrijevanja sjemena. Za praćenje fenofaza korišćene su probne plodne grane, a intenzitet pojedinih fenofaza utvrđen je brojem generativnih organa po tekućem metru plodnih grana i sve zatim preračunato na cijelu krošnju. ju Alpa, dok je danas rasprostranjen po cijeloj zemlji. Proširenje areala jelena rezultat je šumarske politike da se šume panjače pretvaraju u visoke. Međutim nužno je nadzirati brojno stanje, jer jelen predstavlja opasnost za šumu odgrizanjem mladica i guljenjem kore. Ovaj broj, a time i godište, završava nekrologo m Aleksandru MARCELLU (28. 06. 1894 — 22. 12. 1980), botaničaru. A. Marcello je, kako navodi autor nekrologa Roberto C o r t i, 1934. godini inicirao fitofenološka promatranja i s tog područja Talijanska šumarska akademija izdala je 1953. godine njegovu knjigu »Nov a f e n o 1 o g i j a«. Ovim istraživanjima postignuto je kako za biologiju tako i za šumarsku praksu: a) bolje poznavanje morfologije generativnih organa, muških i ženskih, te morfološko-anatomske građe plodova uz opis procesa od cvatnje do sazrijevanja ploda; b) pobliže su istraženi faktori koji utječu na pojavu i razvoj cvjetnih pupova te periodicitet i intenzitet uroda sjemena: c) korišćenje dobivenih pokazatelja za procjenu odnosno predskazivanje uroda sjemena tih hrastova. Loeffler, A.: Optimalizacija prihranjivanja mineralnim gnojivima ponika hrasta kitnjaka (Quercus petraea Liebl.) (str. 31-61). Autor je istraživao djelovanje u geometrijskoj progresiji povećanih doza dušika (25, 50 i 100 kg po ha), fosfora (40, 80 i 160 kg po ha Pi-Os) i kalija (30, 60 i 90 kg K2O) i to dušik kao mokraćevina (45!l/o N) i amonijeva salitra (33»/» N), fosfor u superfosfatu (8´%> P) a kalij u kalijevom sulfatu (43»/» K). U konkretnom slučaju kao optimalno doziranje pokazalo se dodavanjem N 90—120 kg, P2O5 |