DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 106 <-- 106 --> PDF |
kvalitetan preobražaj cijele zemlje u tako kratkom vremenu kao što je 20 godina samostalnosti. Danas u Kamerunu radi svaki dvadeseti stanovnik, sutra bi zaposlenost trebalo povećati, pa se vidi da postoji niz mogućnosti da se bogatstvo sirovina iskoristi za razvoj zemlje. Kod toga se ne smije zaboraviti da je to zemlja u koju godinama treba ulagati prije nego se počnu vraćati uložena sredstva ukoliko se ima dosta sredstava i povjerenja da se na tome istraje i ukoliko se ima sreće da nešto nepredviđeno ne prekine taj lanac na pola puta. Ova reportaža je nastala na osnovu boravka 15 mjeseci u Kamerunu, gdje sam radio u mješovitom Jugoslavensko-Kamerunskom poduzeću za iskorištavanje i preradu drva. Sve opisano je iskazano kako sam to kao pojedinac doživio, pa možda ima i nekih opisa, koji bi na osnovnu dubljih studija bili drugačiji, ali kako je boravak bio na radu, nije bilo mogućnosti da se nekom dubljom studijom bavim, pa može poslužiti kao putopisna reportaža za sve one koji nisu bili u situaciji da upoznaju taj dio Afrike. Možda ću nakon nekoliko godina pisati i o ljudima te zemlje Afrikancima, koji su iako druge boje kože i na drugom stupnju razvoja od Evrope ipak ostali čestiti ljudi i radnici, sa kojima je lijepo raditi poslije početnog perioda upoznavanja. Iako klima ne dozvoljava neke brzine u radu, postižu značajne radne rezultate, jer su došli do saznanja da se samo radom može ostvariti veći napredak, a bogatstvo prirode je dovoljno za život kakav su vodili ranije. Činjenica je da ima tamo ljudi koji poneseni bogatstvom raskošno lijepe i bogate prirode smatraju da nije potrebno raditi, jer priroda daje sve potrebno za život, ali su oni toliko rijetki da je njihov broj zanemariv. Kako nemaju posla niti obaveze često se sa njima susrećete, pa kako su nadošlim u Afriku svi nalik jedan drugom, čini se da nitko neradi. S vremenom taj se utisak mijenja i s veseljem se zaključuje da su veoma dragi i ugodni pa sam bio sretan što su mnogi željeli moje prijateljstvo. Odatle proističe ona čežnja o kojoj mnogi govore poslije dužeg boravka u Africi koja ih vuče kao neka nostalgija na kontinent gdje ostaje mnogo ljudi kojima trebate i koji Vama trebaju. Mr Bogmil Hribljan, dipl. inž. šum. PRK Bjelovar |