DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 13 <-- 13 --> PDF |
prati veća prosječna vrijednost. Analogni odnos ustanovljen je za specifični kapacitet za vodu iako je razlika manja (17,4´Vo), što je razumljivo s obzirom na okolnost, da krečnjačkim provenijencijama pripada daleko veća biomasa. I u pogledu utjecaja redukcije svjetlosti na kapacitet za vodu, uspoređene su se grupe različito ponašale. Provenijencije sa karbonatnih tala u polusjeni jače su reagirale povećanjem specifičnog kapaciteta za vodu od nekrečnjačkih. Prosječna razlika vrlo je velika i to 117,4´°/o i signifikantna je za kolektiv uz rizik 17% za t = 1,42. Ova je pojava utoliko značajna što polusjena, osim toga, krečnjačkim provenijencijama snažnije proširuje varijabilnost toga parametra nego ostalih jelovim populacijama. Jela sa karbonatnih tala ostvaruje i u tome pogledu intenzivniju diferencijaciju onih fizioloških osobina, koje reguliraju kapacitet za vodu. Transpiracijska aktivnost ispoljava pouzdane znake zavisnosti od pedo genog karaktera provenijenčnih izvoda. Razlika srednjih vrijednosti toga parametra u toku razvoja uveličava se i u 3. godini iznosi 23,5"/o. Transpiracija (grama vode u 48 sati) Jelove sadnice u 1. godini u 2. godini u 3. godini sa krečnjaka prosječno 9,320 12,370 40,260 sa nekrečnjačkih tala prosječno 9,070 11,500 32,580 Diferencije uspoređenih grupa provenijencija signifikantne su uz riziko 5% za t = 2,74 time da su jele sa krečnjaka dosljedno jači potrošači vode. Koeficijent transpiracije izražen srednjim vrijednostima za uspoređene pedogeno različite grupe jelovih provenijencija, svojom razlikom od 46,2´Vo pokazuju, da produktivnost transpiracije kod jela sa karbonatnih tala znatno premašuje ovu fiziološku karakteristiku ostalih populacija, tim više jer su utvrđene i signifikantne diferencije između članova kolektiva sa razlikom lO´Vo za t = 1,94. Iz ove pojave i dz konstatacije u prethodnom pasusu moguće je zaključiti da jelove provenijencije sa nekrečnjačkih tala usprkos svoje razmjerno male transpiracije, troše više vode u neproduktivne svrhe nego populacije sa krečnjaka. Konačni deficit vode jače pogađa jelove provenijencije sa karbonata nego ostale. Uspoređenjem srednjih vrijednosti tog parametra za obe grupe nakon 3-dnevne suše, utvrđena je značajna prosječna razlika od 44,9%, a osim toga diferencije su signifikantne već uz rizik od F/a za t = 3,35. Nakon dehidracije, produžene na 4 dana, razlika srednjih vrijednosti se popela na 45,6"/o dok su diferencije signifikantne uz rizik 0,5´°/» za t = 4,49. Suša prema tome i pored kasnije irigacije substrata izaziva kod jelčica sa krečnjačkih tala veći stupanj ireverzibilno izgubljene vode nego kod provenijencija sa tala bez karbonata. Stoga kod prvih snažnije poremećuje vodni bilans neko kod drugih. Produženjem sušnog perioda potencira se divergencija uspoređenih jelovih ekotipova. 215 |