DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ZAKLJUČCI Provedenim istraživanjima je utvrđena markantna prednost autohtonih i blažih provenijencija pred stranim odnosno geografsko udaljenim jelovim populacijama u pogledu otpornosti na kasne proljetne mrazove. Osim toga, ove prve značajno brže prirašćuju od drugih, time da sve ovo razilaženje starošću progresivno zaoštrava, kod čega polusjena dosljedno ubrzava divergenciju. Sa stanovišta produktivnosti jelove su provenijencije iz Slovenije ombrofilnije od istočnih. Međutim, brži prirast zapadnih provenijencija, nije posljedica veće specifične produktivnosti iglica nego je rezultat većeg pripadajućeg asimilacijskog aparata. Reakciona norma na klimatske nenormalnosti kod zapadnih je provenijencija znatno povoljnija nego kod udaljenih. Kod toga je normalizacija prirasta izazvanog klimatskim nepovoljnostima direktno proporcionalna opadanjem geografske dužine izvodnog staništa provenijencija. I kapacitet jelovih sadnica za vodu ispoljava čvrstu zavisnost od geografskog položaja ishodišnog staništa, time da je opadanje tog fiziološko značajnog pokazatelja dosljedno uvjetovano većom geografskom dužinom. Pojava ove divergencije ispoljava kod jelčica koje su se razvijale u uvjetima neograničenog prirodnog svjetla — snažnije, nego kod onih odgojenih u polusjeni. Jelove provenijencije porijeklom iz Slovenije, u vezi sa svojom jačom transpiracijom, veći su potrošači vode od istočnih populacija. Apsolutna i relativna sposobnost resorpoije vode također pokazuju zavisnost od geografskog položaja izvora jelovih provenijencija time da se vrijednost ovog značajnog fiziološkog pokazatelja porastom geografske dužine u pravilu uveličava. Stoga je razumljivo da su jelove provenijencije iz Slovenije, nakon suše, usprkos kasnije neograničenom raspoloživom vodom, pogođene, većim konačnim deficitom nego istočne populacije. Ove pojave upozoravaju da u vezi s nejednakim fiziološkim osobinama jelovih provenijencija treba posvećivati posebnu pažnju odgovarajućem izboru, kod čega autohtone populacije prate značajne prednosti. Zavisnost značajnih fizioloških karakteristika jele od geografskog položaja izvornih staništa, naročito u pogledu proizvodnosti, gospodarenja s vodom i reakcije na reducirano svjetlo, upozorava na očito formiranje jelovih geografskih rasa, kod čega se u određenim pogledima očituje čak klinalna proporcionalnost s geografskom dužinom pripadajućeg porijekla. Provedena istraživanja nisu potvrdila zavisnost testiranih fizioloških osobina jelovih provenijencija od reljefnih karakteristika izvornog staništa, ali je otkrivena uvjetovanost od njihove pedogeneze. Kod toga odlučujuću ulogu igra prisutnost, odnosno odsutnost karbonata u tlima. Provenijencije sa krečnjaka dosljedno ostvaruju značajno veći prirast od drugih. Ova po java nije posljedica jače produktivnosti iglica nego većeg pripadajućeg asimilacijskog aparata, kod čega je divergencija naročito izražena kod jelčica, koje su se razvijale u uvjetima neograničenog prirodnog svjetla. Jele sa karbonata hidrofilnije su od onih sa nekrečnjačkih tala, Osim toga, prve reagiraju na nepovoljne klimatske promjene snažnijom prirastnom depresijom od drugih. Veći kapacitet za vodu i jača transpiraoijska aktivnost obilježavaju jele sa krečnjaka higrofilnom karakteristikom, koja uz uvjete neograničenog prirodnog svjetla dolazi naročito do izražaja. Jele takvog pedo |