DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 33 <-- 33 --> PDF |
blagostanje, sigurnost, pravda, jednakost, sloboda i stabilnost. Te ciljeve je teško u praksi kvantificirati. Makroekonomski ciljevi su povećanje narodnog dohotka po glavi stanovnika, pravedna raspodjela narodnog dohotka, stabilan gospodarski razvitak, uravnotežena bilanca plaćanja i puna zaposlenosti. Kada to promatramo u šumarstvu i šumskim industrijama*, mikroekonomski cilj bio bi optimalna alokacija drvnih resursa, što znači takovo korištenje, kojim će se maksimizirati narodni dohodak. Šume nemaju samo značaj kao izvor drvne mase za potrebe prerade u proizvode, kojima se zadovoljava domaća i inozemna tražnja- Šume isto tako doprinose da pojedinac može živjeti bolje i ljepše, dakle doprinose kakvoći uvjeta života stanovništva, pružajući zaštitu od šteta po okolini, a isto tako pružajući stanovništvu mjesto za odmor i rekreaciju. Najvažnije je međutim da šume pružaju okolini čovjeka prirodnu zaštitu protiv erozije tla, poplava, onečišćenja uzduha, umanjivanje destruktivne snage vjetrova, apsorpciju buke i topline. Šume psihički povoljno djeluju na čovjeka, sve više uzbuđenog tempom suvremenog života. Konačno, šume su prirodno stanište životinja, a isto tako pružaju mogućnost velikih koristi od ubiranja plodova i ostalih sporednih proizvoda od šuma. Opće koristi šuma teško je vrednovati i iskazati u nekakvom opipljivom i usporedivom mjerilu. Izvjesno je međutim to, da je jednostavno nezamislivo iskrčenje šuma npr. sjevernog Velebita, jer primorska strana go- log Velebita djeluje upravo kao stravična opomena što bi se moglo desiti. Isto je tako nezamislivo koje bi sve posljedice moglo izazvati krčenje šuma Korduna, Banije, Like, na režim voda i sada gusto naseljene doline desne vododjelnice rijeke Save. Veoma se često opće koristi šuma jednostavno ignoriraju, ili pak uzimaju kao da su date same od sebe, pa se doprinos općem blagostanju šuma mjeri isključivo kroz proizvedenu drvnu masu, kao da opće koristi uopće ne postoje. U takvim mjerilima vrednovanja, šumarstvo daje na uložena sredstva relativno nisku stopu povratka, pa se mehaničkim svrstavanjem investicijskih alternativa često neopravdano nalazi na dnu ljestvice rentabiliteta. Slijedom tablica prikazuje se stanje šumskog fonda, paralelno u SFR Jugoslaviji i SR Hrvatskoj. Kao što je u tablicama prikazano, očuvane šume zauzimaju svega 65% šumskih površina, a šume u različitim stupnjevima degradacije čak 35°-o. Degradirane šume i šikare pretežno se prostiru u Dalmaciji, Hrvatskom primorju, Istri i Lici, te djelomično u Baniji i Kordunu. Takvo prostiranje gotovo da se poklapa s manje razvijenim područjima Hrvatske. Udio degradiranih šuma, šikara i makija, pored neobraslog šumskog zemljišta, predstavlja ogroman potencijal kod proizvodnje drvne mase (da se o općim koristima od šuma i ne govori), koji bi pravilnim usmjeravanjem investicija, zbog pogodnih pedoloških i klimatskih uvjeta, mogao u relativno kratkom vremenu doprinijeti beskrajno mnogo općem blagostanju zemlje. *) Pod »šumskim industrijama« podrazumijevamo proizvodnju drva i na drvu temeljenih proizvoda. Taj termin nije jako uobičajen u našoj literaturi, unatoč toga ćemo ga upotrebljavati zbog praktičnih razloga. |