DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Za nisko iskorištenje bruto mase, kako u sortimentima, tako i ispod etatnih mogućnosti okrivljuje se neekonomičnost i nerentablnost proizvodnje, uslijed visokih troškova eksploatacije, uvjetovanih niskom otvorenošću šuma, slabom opremljenošću rada, nedovoljnom stručnom osposobljenošću i fluktuacijom radnika te neadekvatnom politikom cijena šumskih sortimenata, posebno prostornog drva. Kada bi samo gornji razlozi bili izričiti krivac za nisko iskorištenje i rasipanje posječene mase i za niske sječe, bilo bi veoma lagano otkloniti te uzroke. Pravi razlog međutim nipošto nije u naprijed navedenom, jer su ti navedeni razlozi posljedica, a ne uzrok. Na žalost, u nas se počesto miješaju pojmovi: uzroci i posljedice, tako da mjere, koje bi trebale otkloniti slabosti u tome ne uspijevaju upravo zbog tog razloga. Pokušat ćemo nabrojiti barem neke od uzroka: (1) Nedostatak dugoročnosti poslovanja. Koliko god šumarstvo bilo privredna grana, jedina u nas, koja ima dugoročne planove, poslovanje je kratkoročno, gospodarske jedinice razmrvljene i odvojene od kompleksnih gospodarskih cjelina, i u kratkoročnosti sve više prevladavaju sitni regionalni interesi područja koje pojedine šumarije pokrivaju. (2) Fluktuacija radnika nipošto ne može i ne smije biti smatrana uzrokom niskog iskorištenja ili sječa ispod etatnih mogućnosti. Fluktuacija, koja je očigledno nešto veća u šumarstvu u odnosu na druge grane, samo je odraz određenih pozitivnih sloboda koje radnik ima uz traženje boljeg posla, veće plaće, itd. Samo po sebi to ne bi smjelo uopće biti smatrano uzrokom, već treba promatrati baš fluktuiranje kao rezultat slabijeg djelovanja gospodarskih zakona i u normalnoj živahnoj privredi preduvjet za visoku proizvodnost upravo treba biti pokretljivost resursa, među kojima je jedan i ljudski rad. Problem je međutim u zabludi gospodarske politike, koja se vodi već decenijama, a koja preferira skupi rad i jeftini kapital, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. Jugoslavija je poslije Drugog svjetskog rata doživjela neviđenu industrijalizaciju i bijeg stanovništva iz poljoprivrede. Dok smo imali brojno poljoprivredno stanovništvo, koje je na malom posjedu vegetiralo, to je stanovništvo, da bi došlo do novca za plaćanje poreza ili kupovinu industrijskih proizvoda, bilo prisiljeno u vrijeme mirovanja poljoprivrednih radova tražiti posao u šumi. Danas to više nije slučaj. Da bi se osigurali radnici za rad u šumi, potrebno je osigurati stalnost zaposlenja. Kako je poslovanje kratkoročno, kako se stalno vrši odlijevanje fondova iz dugoročnih u kratkoročne namjene, nema dovoljno sredstava da se radnici iz eksploatacije prebacuju na šumsko kulturne poslove. Na jednoj strani se zapošljavaju radnici na eksploataciji, na drugoj na šumsko-uzgojnim radovima. Takva podijeljenost obara proizvodnost rada- Pored visokih osobnih dohodaka i ogromnih davanja na njih, povećanje produktivnosti nema nikakvih perspektiva. Suvremeni tip radnika u šumarstvu sasvim je drugačiji od onoga prije pedeset ili trideset godina: to mora biti specijalist, koji zna rukovati najrazličitijim strojevima u eksploataciji šuma i uzgoju i njezi sastojina, a zbog kratkoročnosti poslovanja, upravo to nedostaje. Razvijene zemlje isto tako muče muku sa šumskim radnicima. No, mi smo u najboljem slučaju srednje razvijena zemlja. Kod nas 240 |