DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 18     <-- 18 -->        PDF

ŠUMSKE KRONIKE


IZ ŠUMSKE KRONIKE KOTARA VRBOVSKO ZA
1940. GODINU


1. U 1940. godini nastale su na području kotara izmjene površina šuma po
vlasništvu. Kako je 1939. godine Zemljišna zajednica P.avna Gora kupila posjed
Sušica na mostu u površini 1000 k.j. šume, tako su u 1940. godini ZZ Srpske Moravice
i ZZ Vrbovsko kupile šumski posjed b. vlastelinstva Severin na Kupi. Kupoprodajna
cijena iznosila je za 1025 k.j. šume nešto ispod 1900 000, dinara. ZZ
su uz šumu dobile i obveznice za likvidaciju agrarne reforme nominalne vrijednosti
cea 400 000, dinara, pa je prema tome za šumu plaćeno u stvari samo oko
1,5 milijuna
dinara. Od ukupne površine 1 025 k.j. 1/3 kupila je ZZ Srpske Moravice
a 2/3 ZZ Vrbovsko. Od dijela ZZ Vrbovsko jedan dio će u 1941. godini otkupiti
ZZ Lukovdol (jer u 1940. godini nije imala potrebnu gotovinu).
3 b) Posebne štete prouzročio je vjetar od 15. IX i 22. XI 1940. godine. To je
zapravo bio orkan iz smjera jugozapada i zahvatio područje Općine Ravna Gora
učinivši ove štete:


1. u banovskim šumama Šumarije u Ravnoj gori porušivši 4 740 m3 drvne mase
u vrijednosti od 227 213 dinara,
2. u šumama ZZ Ravna Gora porušivši 7 000 m* drvne mase u vrijednosti od
245 000 dinara i
3. ü šumama ZZ Stari Laz — Kosa oborivši oko 4 000 ms jelovine u vrijednosti
od 108 000 dinara.
5. Drvno tržište bilo je odraz opće političke situacije u svijetu, odnosno sadanjeg
rata. Početkom godine bilo je potražnje te je ZZ Vrbovsko postigla u Tisovoj
kosi i u Oštrom vrhu za jelovinu 220 dinara, za bukovinu 150 dinara a za
javorovinu 250 dinara sve po 1 m3 (tehničkog drva, nap. OP). Nakon toga nastaje
za tehničko drvo mrtvilo sve do početka 1941. godine, ali što prelazi okvir ove
kronike.
Naročito je bilo traženo ogrjevno drvo. Tokom 1940. godine samo su seljaci


— maloposjednici prodali blizu 16 000 pr. met. ogrjevnog drva (po Očevidniku
izvoznica 15 762 pr. met), i to u prvom redu bukovog a zatim ostalih vrsta, grabovine
i hrastovine. Cijene su fc želj. stanica Vrbovsko od 50 din. porasle na 100 din.
po pr. met. No taj se porast ne smije "uzeti kao apsolutan već je rezultat općeg
skoka cijena tako, da je apsolutan porast neznatan. Najveća količina potjecala
je s područja Općine Severin na Kupi — 7 550 pr. met. a zatim s područja Općine
Bosiljevo — 5. 883 pr. met. koje je pretežno otpremljeno preko želj. stanice Generalski
Stol.
Tokom 1940. godine izvezeno je nadalje cea 3 100 pr. met. jelovog celuloznog


drva. Ovo drvo u većini su izrađivali Ravnogorci a prodajna cijena fc. želj. sta


nica popela se na 140 din/pr. met. Najveći dio otpremljen je preko želj. stanice


Skrad.


Vrijedno je zabilježiti prodaju 500 pr. met. taninskog drva (zapravo je bilo


600 pr. met., jer su cjepanice bile dužine 1,20 met.) te 50 000 ljeskovih štapova.


Taninsko drvo (hrastovo i kestenovo) otpremano ie s područja Općine Bosiljevo, a


štapovi iz severinske općine, odnosno sela ispod Litorića. Štapovi su izrađivani


u dimenzijama 1,30 — 1,80 met. dužine i promjera 18 — 40 mm a cijena im je


iznosila 18 — 25 para po komadu pokraj panja. U ljetu kestenovo taninsko pro


davano je po 75 dinara pr. met. na panju (ü šumi Dražac).


S područja Bosiljeva iz seljačkih šuma prodano je i 1 670 komada normalnih
željezničkih pragova, a cijena im je u jesen 1940. godine bila 205 dinara po komadu
fc želj. stanica Generalski Stol.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 16     <-- 16 -->        PDF

genog izvora i pored velikih potreba za vodom, vlagu u svome metabolizmu
ipak produktivnije iskorištavaju. Međutim, uslijed suše njihov vodni bilans
bude jače ireverzibilno pogođen pa stoga teže podnose ekstremno pomanjkanje
vode. Ove koncentracije ukazuju na značajno razilaženje naše jele
obzirom na njezin pedogeni izvor formirajući »krečnjačke« i »nekrečnjačke«
rase, koje se barem u pogledu testiranih fizioloških osobitna bitno razlikuju.


LITERATURA


1.
Blutel , Y.: Le sapin pectine, essence d´ombre ou souffre-doleurs, Revue
forest, francaise, 1968, 5.
2.
Braun , H.: Eine Methode für die Untersuchung des Wasserverbrauches der
Holzpflanzen, Forstwiss. Ctbl., 1970, 3
3.
Brinar , M.: Življenjska kriza jelke na slovenskem ozemlju v zvezi s klimatičnimi
fluktuacijami, Gozdarski vestnik, 1964.
4.
Brinar , M.: O sušenju jelke in nekaterih pojavih, ki ga spremljajo, Zbornik
instituta za gozd. in les. gosp. 8- 1970.
5.
Brinar , M.: Propadanje jelke v zadnjem desetletju s posebnim ozirom na
ekološke razmere in fluktuacijo klime, Gozdarski vestnik, 1974.
6.
Brinar , M.: Primerjalno testiranje jelovih provenienc glede nekaterih fizioloških
značilnosti v zvezi s propadanjem jelke na slovenskem ozemlju, Zbornik
instituta za gozd. in les. gospod., 12, 1974.
7.
Brinar , M.: Propadanje jelke je še vedno v ospredju, Gozdarski vestnik,
1974.
8.
Ehm, H.: Za šumite na ela vo Makedonija, God. zbornik na Zem. šum. fakult.
Univerz. vo Skopje, 26, 1974.
9.
Malek , J.: Ustup jedle a zmenv klimatu se znečistenim ovzduši, Lesnica
prace. 1979.
10.
Malkina , I.: Svetovie krivie fotosinteza drevesnogo porosta, Svetovoi re
žim fotosintez i produktivnost lesa, Moskva, 1967.
11.
Mar c et, H.: Versuche zur Dürren resistenz innealpiner Trockentannen, Schveiz.
Z. f. Forstwesen, 1971.
12.
Mayer , H.: Zur waldbaulich-genetischen Beurteilung der Tanne, Bericht
über den Tannen-Symposium der Arbeitsgruppe Gebirgswaldbau, IUFRO-Sektion
23.
13.
Nestorov , N.: Očerki po lesovedeniju, Moskva, 1933.
14.
Pint arid, K.: Uzgoj sadnica u šumskim rasadnicima, Narodni šumar, 1968.
15.
P o p n i k o 1 a, N.: Varijabilnost i oplemenjivanje jele u SR Makedoniji, Narodni
šumar, 1976.
16.
Rudolf , W.: Entwicklungsphysiologische Grundlagen der Pflanzenzüchtung,
Hamburg, 1958.
17.
Samek , V.: O šireni jedle v dobe poledove na uzemi sredini Evropy, Les.
čas., 1967.
18.
Š a f a r, J.: Problem sušenjia jele i način gospodarenja na Macelj gori, Šumarski
list, 1965.
19.
Šafar , J.: Prilozi rješenja problema o održavanju i podmlađivanju jele na
području Gorskog Kotara, Šumarski list, 1969.
20.
Taub e rt, F.: Beiträge zur äuseren und inneren Morphologine der Lichtund
Schattennadeln bei der Gattung Abies Mitteil. d. Deutsch. Dendrologischen
Gesellschaft, IL 1962.


ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 15     <-- 15 -->        PDF

ZAKLJUČCI


Provedenim istraživanjima je utvrđena markantna prednost autohtonih i
blažih provenijencija pred stranim odnosno geografsko udaljenim jelovim populacijama
u pogledu otpornosti na kasne proljetne mrazove. Osim toga, ove
prve značajno brže prirašćuju od drugih, time da sve ovo razilaženje starošću
progresivno zaoštrava, kod čega polusjena dosljedno ubrzava divergenciju.
Sa stanovišta produktivnosti jelove su provenijencije iz Slovenije ombrofilnije
od istočnih. Međutim, brži prirast zapadnih provenijencija, nije
posljedica veće specifične produktivnosti iglica nego je rezultat većeg pripadajućeg
asimilacijskog aparata. Reakciona norma na klimatske nenormalnosti
kod zapadnih je provenijencija znatno povoljnija nego kod udaljenih.
Kod toga je normalizacija prirasta izazvanog klimatskim nepovoljnostima direktno
proporcionalna opadanjem geografske dužine izvodnog staništa provenijencija.
I kapacitet jelovih sadnica za vodu ispoljava čvrstu zavisnost od
geografskog položaja ishodišnog staništa, time da je opadanje tog fiziološko
značajnog pokazatelja dosljedno uvjetovano većom geografskom dužinom.
Pojava ove divergencije ispoljava kod jelčica koje su se razvijale u uvjetima
neograničenog prirodnog svjetla — snažnije, nego kod onih odgojenih u polusjeni.
Jelove provenijencije porijeklom iz Slovenije, u vezi sa svojom jačom
transpiracijom, veći su potrošači vode od istočnih populacija. Apsolutna
i relativna sposobnost resorpoije vode također pokazuju zavisnost od geografskog
položaja izvora jelovih provenijencija time da se vrijednost ovog
značajnog fiziološkog pokazatelja porastom geografske dužine u pravilu uveličava.
Stoga je razumljivo da su jelove provenijencije iz Slovenije, nakon
suše, usprkos kasnije neograničenom raspoloživom vodom, pogođene, većim
konačnim deficitom nego istočne populacije.


Ove pojave upozoravaju da u vezi s nejednakim fiziološkim osobinama
jelovih provenijencija treba posvećivati posebnu pažnju odgovarajućem izboru,
kod čega autohtone populacije prate značajne prednosti. Zavisnost značajnih
fizioloških karakteristika jele od geografskog položaja izvornih staništa,
naročito u pogledu proizvodnosti, gospodarenja s vodom i reakcije na reducirano
svjetlo, upozorava na očito formiranje jelovih geografskih rasa,
kod čega se u određenim pogledima očituje čak klinalna proporcionalnost s
geografskom dužinom pripadajućeg porijekla.


Provedena istraživanja nisu potvrdila zavisnost testiranih fizioloških osobina
jelovih provenijencija od reljefnih karakteristika izvornog staništa,
ali je otkrivena uvjetovanost od njihove pedogeneze. Kod toga odlučujuću
ulogu igra prisutnost, odnosno odsutnost karbonata u tlima. Provenijencije
sa krečnjaka dosljedno ostvaruju značajno veći prirast od drugih. Ova po
java nije posljedica jače produktivnosti iglica nego većeg pripadajućeg asimilacijskog
aparata, kod čega je divergencija naročito izražena kod jelčica,
koje su se razvijale u uvjetima neograničenog prirodnog svjetla. Jele sa karbonata
hidrofilnije su od onih sa nekrečnjačkih tala, Osim toga, prve reagiraju
na nepovoljne klimatske promjene snažnijom prirastnom depresijom
od drugih. Veći kapacitet za vodu i jača transpiraoijska aktivnost obilježavaju
jele sa krečnjaka higrofilnom karakteristikom, koja uz uvjete neograničenog
prirodnog svjetla dolazi naročito do izražaja. Jele takvog pedo




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 13     <-- 13 -->        PDF

prati veća prosječna vrijednost. Analogni odnos ustanovljen je za specifični
kapacitet za vodu iako je razlika manja (17,4´Vo), što je razumljivo s obzirom
na okolnost, da krečnjačkim provenijencijama pripada daleko veća biomasa.
I u pogledu utjecaja redukcije svjetlosti na kapacitet za vodu, uspoređene
su se grupe različito ponašale. Provenijencije sa karbonatnih tala u polusjeni
jače su reagirale povećanjem specifičnog kapaciteta za vodu od nekrečnjačkih.
Prosječna razlika vrlo je velika i to 117,4´°/o i signifikantna je za kolektiv
uz rizik 17% za t = 1,42. Ova je pojava utoliko značajna što polusjena,
osim toga, krečnjačkim provenijencijama snažnije proširuje varijabilnost
toga parametra nego ostalih jelovim populacijama. Jela sa karbonatnih
tala ostvaruje i u tome pogledu intenzivniju diferencijaciju onih fizioloških
osobina, koje reguliraju kapacitet za vodu.


Transpiracijska aktivnost ispoljava pouzdane znake zavisnosti od pedo
genog karaktera provenijenčnih izvoda. Razlika srednjih vrijednosti toga
parametra u toku razvoja uveličava se i u 3. godini iznosi 23,5"/o.


Transpiracija (grama vode u 48 sati)


Jelove sadnice u 1. godini u 2. godini u 3. godini
sa krečnjaka prosječno 9,320 12,370 40,260
sa nekrečnjačkih tala prosječno 9,070 11,500 32,580


Diferencije uspoređenih grupa provenijencija signifikantne su uz riziko
5% za t = 2,74 time da su jele sa krečnjaka dosljedno jači potrošači vode.


Koeficijent transpiracije izražen srednjim vrijednostima za uspoređene
pedogeno različite grupe jelovih provenijencija, svojom razlikom od 46,2´Vo
pokazuju, da produktivnost transpiracije kod jela sa karbonatnih tala znatno
premašuje ovu fiziološku karakteristiku ostalih populacija, tim više jer su
utvrđene i signifikantne diferencije između članova kolektiva sa razlikom lO´Vo
za t = 1,94. Iz ove pojave i dz konstatacije u prethodnom pasusu moguće je
zaključiti da jelove provenijencije sa nekrečnjačkih tala usprkos svoje razmjerno
male transpiracije, troše više vode u neproduktivne svrhe nego populacije
sa krečnjaka.


Konačni deficit vode jače pogađa jelove provenijencije sa karbonata nego
ostale. Uspoređenjem srednjih vrijednosti tog parametra za obe grupe
nakon 3-dnevne suše, utvrđena je značajna prosječna razlika od 44,9%, a osim
toga diferencije su signifikantne već uz rizik od F/a za t = 3,35. Nakon dehidracije,
produžene na 4 dana, razlika srednjih vrijednosti se popela na 45,6"/o
dok su diferencije signifikantne uz rizik 0,5´°/» za t = 4,49. Suša prema tome i
pored kasnije irigacije substrata izaziva kod jelčica sa krečnjačkih tala veći
stupanj ireverzibilno izgubljene vode nego kod provenijencija sa tala bez karbonata.
Stoga kod prvih snažnije poremećuje vodni bilans neko kod drugih.
Produženjem sušnog perioda potencira se divergencija uspoređenih jelovih
ekotipova.


215




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 12     <-- 12 -->        PDF

TS


0


1


> 1


«a
V


u rt


CO


ft
u
0


Ol M SB


a s
>u I—1


BS
u


-tj


Ol


u


a * U


CA


ft


H
CS


<4* sn


<\i


IN


O ft


#


214




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Težina suhe biomase (grama)


Jelove sadnice 1-godišnje 4- godišnje 8-godišnje
sa krečnjaka prosječno 3,810 21,480 52,900
sa nekrečnjačkih tala prosječno 3,760 17,590 27,861


Prosječna diferencijacija kod 4-godišnjih biljaka iznosila je 22,P/o i razlike
su signifikantne uz rizik 5°/o za t = 2,55. U petoj godini prosječna je diferencijacija
porasla na 38,6% i signifikantnost je postala još pouzdanija jer
joj pripada samo rizik od l´-´/o za t = 3,36. Razilaženje tog parametra kod
osmogodišnjih sadnica postiglo je čak razliku prosječno 89,5´%. Utvrđena je
dakle pouzdana produkcijska prednost jelovih provenijencija sa karbonatnih
tala. Ova pojava očito ukazuje na markantnu divergenciju naše jele u
pravcu formiranja dvaju različitih ekotipova: jele na karbonatnoj podlozi i
jele na staništu bez krečnjaka.


Iako razlike nisu signifikantne, ipak je primijećena određena tendencija
da redukcija svjetla kod provenijencija sa karbonatnih tala manje stimulira
produkciju biomase nego kod populacija sa staništa bez krečnjaka. I
koeficijent varijabilnosti istraživanog parametra upozorava na zavisnost od
pedogenog karaktera izvornih tala. Budući da »karbonatnim« provenijencija
pripadaju veće vrijednosti, nameće se zaključak, da su ove populacije podvrgnute
jačoj prirasno-morfološkoj diferencijaciji.


Težina asimilacijske mase ispoljila je snažnu pedogenu zavisnost. Razlike
između uspoređivanih kolektiva za 8-godišnje sadnice signifikantne su
uz rizik 11%> za t = 1,76 i time dovode do prosječnog nadmašivanja jelčica
sa karbonatnih tala za 119,4l0/o. Dakle, njihova veća reprodukcijska sposobnost
u velikoj je mjeri uvjetovana veličinom asimilacijskog aparata.


Uspoređivanje kvocijenta produktivnosti iglica s obzirom na karakter
polaznih tala pokazalo je razliku, koja po svojoj prosječnoj vrijednosti doduše
nije velika (12°/o), ali je značajna u pogledu na svoj predznak koji ukazuje
na prednost jela sa nekrečnjačkih tala. Ova konstatacija nije u kontradikciji
s onom u prethodnom pasusu, već istu nadopunjuje time da veća
produktivnost »krečnjačkih« jelovih provenijencija ne može biti posljedica
veće proizvodne sposobnosti njihovog asimilacijslcog aparata.


Razvoj prirasta odvijao se je u zavisnosti od pedogenog karaktera polaznog
staništa. Prirasna depresija, prouzrokovana nepovoljnim klimatskim prilikama,
snažnije se odražava kod »krečnjačkih« provenijencija nego kod ostalih.
Radi se naime o značajnoj prosječnoj razlici od 66,9´°/». Diferencije za
istraživani kolektiv provenijencija signifikantne su uz rizik 8!Vo za t = 2,50.
Reakcijska norma jela sa krečnjaka na nepogodne klimatske uslove — uz
jednake ostale okolnosti — zauzima dakle kvantitativno lošiji položaj od
jela sa nekarbonatnih tala.


Apsolutni kapacitet za vodu također je osobina, kojom se uspoređene
pedogene različite grupe jelovih provenijencija značajno razilaze, jer prosječna
diferencija tog parametra iznosi čak 90%, time da krečnjačke populacije


213




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 10     <-- 10 -->        PDF

oifični čak prosječno za 35´Vo snažniji nego kod zapadnih populacija. Varijabilnost
ovog parametra za biljke sviju razvojnih stadija, dužim se trajanjem
svjetlosne redukcije dosljedno povećava. Prema tome, moguć je zaključak da
redukcija svjetla dosljedno pojačava diferencijaciju onih morfološko-fizioloških
karakteristika jelovih biljaka, koje su odlučujuće u pogledu kapaciteta
za vodu.


U pogledu apsolutne transpiracijske aktivnosti ispoljile su se značajne
razlike između uspoređivanih provenijencija. Prve 3 godine prosječna vrijednos
za zapadne populacije (iz Slovenije) nije signifikantno odstupala od
one za istočne provenijencije, no već u slijedećoj razvojnoj fazi ukazala se
je prosječna razlika od ll´Vo na račun zapadnih populacija kao jačih potro


šača vode.
Transpiracija (grama vode u 48 sati)
Jelove sadnice —— —-;
1-godisnje
r ——
2- godišnje
: „y .
3-godisnje
Zapadnih provenijencija prosječno 9,155 11,850 38,105
Istočnih provenijencija prosječno 9,200 11,906 34,300


Specifična je transpiracija jelovih biljaka njihovim starenjem opadala,
a odnosi između provenijencija analogni su onima za prethodno obrađeni
parametar.


Prosječni kvocijent transpiracije (odnos između godišnjeg prirasta biomase
i globalne transpiracije) za zapadne je jelove provenijencije kroz sve
razvojne studije dosljedno premašivao prosječnu vrijednost ovog parametra
za istočne populacije. Taj je višak značajan, a njegova srednja vrijednost
za čitavo razdoblje tretiranja iznosi 1310/o.


Za resorpcijski koeficijent (odnos restituirane vode do vode oduzete sušom)
ustanovljena je blaga korelacija s geografskom dužinom izvornog staništa
(ryx = 0,34). Porastom geografske dužine uspoređenih jelovih provenijencija
pripadajuća resorpcijska sposobnost — uz jednake ostale uvjete —
u pravilu se penje.


Konačni deficit vode uspoređivanih provenijencija značajno se međusobno
razlikovao. Kod 5-godišnjih biljaka razlika između srednjih vrijednosti
tog parametra za zapadne i istočne populacije iznosila je 21,1´%. Bez obzira
na trajanje suše provenijencije iz Slovenije ispoljavale su jači deficit
vode od istočnih pa je prema tome pomanjkanje vode presudni je za opstanak
prvih nego drugih.


Zavisnost od pedogene karakteristike izhodišnih tala


Rezultati testiranja uspoređeni su alternativnim opredjeljenjem jelovih
provenijencija s obzirom na prisutnost ili otsutnost krečnjaka u pripadajućim
polaznim tlima.


Težina suhe biomase pokazala je značajnu razliku s obzirom na spomenutu
alternativu, time da su provenijencijama sa krečnjaka doljedno pripadale
veće vrijednosti. Prosječno razilaženje obe uspoređene grupe bilo
je vrlo značajno i povećavalo se je starenjem biljaka.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 9     <-- 9 -->        PDF

ndj enci jama pripada neznatna prednost, međutim već u slijedećoj godini odnos
se mijenja u korist zapadnih provenijencija, kojima pripada prosječno
za 8,8´Vo teža asimilacijska masa. Ova se razlika starenjem povećava tako da
u 9. godini dostiže već 51,1´%. Ova konstatacija upozorava na činjenicu da
veličina asimilacijskog aparata odlučujuće pridonosi starosnom razilaženju
težine ukupne biomase zapadnih od istočnih jelovih provenijencja u korist
prvih.


Koeficijent produktivnosti iglica (odnos godišnjeg prirasta biomase prema
težini asimilacijskog aparata) tokom 9-godišnjeg razvoja jelovih biljaka
znatno je varirao, iako je u prasjeku ispoljavao trend povećavanja. Među
9-godišnjim jelovim biljkama najveća vrijednost pripada provenijenciji s
Peristera, dok najmanju nalazimo među slovenskim populacijama, tj. kod
provenijencije s Krima. Dakle, kod one, koja je proizvela najveću cjelokupnu
biomasu. Uspoređivanjem prosječne vrijednosti za zapadne provenijencije
sa prosjekom za istočne populacije, dolazimo do iznenađujućeg odnosa,
da prve — i pored sve veće apsolutne produktivnosti u pogledu koeficijenta
produktivnosti — zaostaju za drugo spomenutim. Kod 8-godišnjih jelčica ova
prednost istočnih provenijencija iznosi prosječno 2P/o. Međutim, ovo je
vodstvo pripalo istočnim populacijama jele tek poslije 5. godine starosti, dok
su jelčice ove grupe ranije kroz 3 godine zaostajale prosječno za 11, 32 i
10%..


U razvoju prirasta u toku 9 godina primijećene su određene nenormalnosti,
to jest ustupanje od prosječnog trenda. Uzroci ovih pojava leže u klimatičnim
kolebanjima, na koja su pojedine provenijencije različito reagirale.
I u ovome je slučaju utvrđen određeni stupanj zavisnosti od geografskog
položaja, budući da su zapadne provenijencije u nepovoljnijim klimatskim
prilikama ispoljile (u prosjeku za 24°/o) manju depresiju od istočnih, dok
su u slučaju naročito povoljnih klimatskih uvjeta snažnije (u prosjeku čak
za 145°/o) povećale svoj prirast od istočnih. Reakcijska norma zapadnih provenijencija
(tj. iz Slovenije) očito je dakle povoljnija od istočnih i udaljenijih.
Normalizacija je prirasta kod toga čvrsto negativno korelirana geografskom
dužinom (rxy = 0,560). Što dalje prema istoku leži izvorno stanište uspoređivanih
provenijencija tim manje se oporavlja prirast poslije depresije u
prethodnoj godini.


Prosječni specifični kapacitet za vodu (odnos resorpcijskog potencijala
prema težini) staranjem se jelovih biljaka povećava prosječno do 5. godine,
a zatim opada. Utvrđena je vrlo jaka klinalna zavisnost tog parametra od
geografske dužine izvornog staništa, koja je za dvogodišnje biljke predočena
koeficijentom korelacije ryx = —0,767, za trogodišnje —0,871 a za starije
—0,511 odnosno —0,454. Što istočnije leži izvor uspoređivanih provenijencija,
tim manji je pripadajući kapacitet za vodu. Međusobna uvjetovanost
za sve istraživane starosti jelovih biljaka gotovo je jednaka i linearna; npr.
u trećoj je godini izražena jednadžbom Y — 151,0 — 0,082 (x — 89,1) s greškom
1,723.


Redukcija svjetla povećava apsolutni i specifični kapacitet biljaka za vodu.
Ovaj utjecaj nije zavisan od starosti materijala, ali je proporcionalan s
trajanjem zasjene. Kod pojedinih jelovih provenijencija vrlo je različit time
da je prosječni apsolutni efekt kod istočnih provenijencija za 20%, a spe


211




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 8     <-- 8 -->        PDF

nih biljaka. Prednost slovenskih provenijencija u pogledu težine suhe biomase
ispoljava se i kroz ranije razvojne stadije, iako je razumljivo relativno
manja. Kod 4-godišnjih biljaka iznosi prosječno 9%, kod 3-godišnjih samo
3%. Prema tome provenijencije iz Slovenije kroz sve istraživane razvojne
faze pretežno ispoljavaju veću prosječnu produktivnost biomase, time da
razlike progresivno rastu, što ukazuje na prirasnu divergenciju urođenih
geografski grupiranih provenijencija.


Analiza rezultata s obzirom na stupanj varijabilnosti težine suhe biomase
čitavog 8-godišnjeg kolektiva jelovih provenijencija, pokazuje da koeficijent
varijabilnosti starenjem sadnica postaje sve veći, budući da se za
starosti 4, 5 i 8 godina penje od 16,7% preko 26,5% čak na 76,5%. Ovaj nalaz
opravdava zaključak, da kvantitativni razvitak istraživanih jelovih provenijencija
napreduje u pravcu progresivnog razilaženja. Taj je proces jače izražen
kod istočnih provenijencija nego kod zapadnih, budući da koeficijent
varijabilnosti kod prvih u prosjeku za 13,5´°/o nadmašuje onoga, koji je utvrđen
za jelove provenijencije iz Slovenije. Ovakav odnos je razumljiv, pošto
se kod slovenskih provenijencija radi o izvornim staništima, koja su prema
svom geografskom položaju međusobno neusporedivo bliža nego što su
izvorna staništa istočnih populacija. Naime, udaljenost odnosno izolacija
jedan je od osnovnih uvjeta za formiranje lokalnih odnosno geografskih rasa,
popraćeno i razilaženjem produktivnih sposobnosti, na koje u našem primjeru
upozorava proširena amplituda varijabilnosti.


Na redukciju svjetla jelove su provenijencije produkcijom biomase različito
reagirale. Kod većine istih (62,54%) pod utjecajem polusjene produkcija
je povećana (do 68%), dok se kod ostalih smanjila (do 40°/o). Stimulativni
utjecaj kod prve spomenute grupe ispoljavao se je bez obzira na starosni
razvojni stadij jelčica. S trajanjem zasjene do 5 godina se povećavao a zatim
je počeo opadati dok se napokon nije očitovao restriktivno. Maksimalno povećanje
pripada slovenskoj provenijenciji s Pohorja, a najintenzivnije smanjenje
istočnoj provenijenciji s Velebita. Uspoređivanje prosječne vrijednosti
za grupu zapadnih provenijencija s onom za istočne, pokazalo je da je
polusjena kod prvih jače stimulirala tvorbu biomase nego kod drugih. Kako
se radi o značajnoj razlici (70,5%), to možemo zaključiti da su — sudeći
sa stanovišta produktivnosti — provenijencije s područja Slovenije ombrofilnije
od istočnih, koje su u pravilu heliofilnije. Ovakva je vjerojatno i jelova
provenijencija za koju je Pintarić (14) ustanovio da su sadnice u šumskim
rasadnicima između 5. i 9. godine starosti postigli kod punog osvjetljenja
za 70% veće visine od onih u sjeni.


Varijabilnost produkcije biomase pod utjecajem kroz 3 do 4 godine reducirane
svjetlosti, u pravilu se proširuje (do 32%) i time pridonosi ne samo
morfološkoj nego — kako će se kasnije vidjeti — i fiziološkoj diferencijaciji
jelovih biljaka.


U pogledu težine suhe asimilacijske mase utvrđeno je, da ona starosnim
razvojem ne samo apsolutno već i relativno, tj. u odnosu do ukupne biomase,
raste. Dok je težina suhe biomase u 4 godine približno učetverostručena,
dotle je težina suhih iglica u to vrijeme narasla za oko 6 puta. Uspoređivanjem
zapadnih provenijencija s istočnim otkrivene su značajne razlike iako
one nisu dosljedne. U 2. i 3. godini starosti, u tom pogledu, istočnim prove




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Istraživanje vodnog režima u jelovim sadnicama obavljeno je upotrebom
gravimetrijskog metoda, tj. uspoređivanjem diferencijacija težine vode
nakon što su bile biljke kroz 24 odnosno 48 sati, 4 odnosno 8 dana izložene
prirodnim uslovima uz potpunu pristupačnost odnosno potpun nedostatak
raspoložive vode.


PRETHODNA ZAPAŽANJA


U toku odgajanja biljaka u rasadniku kod materijala koji je bio namijenjen
eksperimentalnom istraživanju primijećene su određene pojave,
koje ukazuju na određenu divergenciju jelovih provenijencija. Od osobitog
je značaja nejednaka otpornost pojedinih provenijencija protiv proljetnog
mraza. Dvogodišnje biljčice krajem travnja 1967. zahvatio je mraz, koji je
prouzrokovao različito intenzivna oštećenja mladih izbojaka. Dok su provenijencije,
koje potječu s područja Slovenije ostale nepovrijeđene, na ostalim
je provenijencijama ndska temperatura izazvala znatna oštećenja, kod
čega je bila njihova intenzivnost proporcionalna sa geografskom dužinom izvornog
staništa. Korelacija je čvrsta, pošto joj pripada za rxy vrijednost
0,683. Jedino provenijencija Igman zauzima izuzetan položaj, jer se svrstava
zajedno sa populacijom iz Slovenije u grupu otpornih protiv mraza, pošto
je zajedno s njima u kritično vrijeme u pogledu frondescencije razvojno zaostajala.
Pojava, da pomenuta provenijencija ustupa od utvrđene klinalno
izražene uvjetovanosti geografskom dužinom, ne može se objasniti velikom
visinom njezinog polaznog staništa, iako analiza vrijednosti za čitav testirani
kolektiv nije potvrdila hipoteze o zavisnosti vremena frondescencije i stepen
osjetljivosti na mraz od nadmorske visine provenijenčnog staništa.


REZULTATI


Zavisnost od geografskog položaja izvornog staništa


U pogledu težine suhe biomase 8-godišnje jelove biljke, koje pripadaju
provenijencijama iz Slovenije (tzv. »zapadne«) dakle prosječno za 26,7°/o
su nadmašivale provenijencije istočnih izvora. Kod toga je značajno, da
vodeće mjesto pripada provenijenciji sa Krima, čiji izvor leži najbliže odgajanju
istraživanih jelovih biljaka. Drugo mjesto, međutim, .ne zauzima domaća
provenijencija nego populacija s Igmana, koja prosječno za 12*/» zaostaje
za prvom. Ponovno se dakle susrećemo s izuzetnim položajem jele s
Igmana. Posljednje mjesto pripada provenijenciji sa Murtelnice, prenesene
dakle ok. 470 km daleko s istoka. I petogodišnje biljke slovenačkog izvora
proizvele su više suhe biomase od istočnih. U tome je slučaju prosječna
razlika manja (16,7s/o), no još uvijek značajna. Vodeće mjesto pripada provenijencije
s Roga, čiji je izvor udaljen ok. 42 km od odgajališta istraživa-


Težina cjelokupne suhe biomase


Jelove biljke (gram?)
3-godišnje 4-godišnje 8-godišnje
Zapadnih provenijencija prosječno 6,700 20,250 45,226
Istočnih provenijencija prosječno 6,500 18,570 35,706




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 6     <-- 6 -->        PDF

po dvije iz Hrvatske, Srbije i Makedonije i jedna iz crnogorskih šuma. Izvorna
nalazišta tretiranih provenijencija leže u dužinskom intervalu
oko 580 km, širinskom oko 460 km i visinskom od 300 do 1500 m. U 11
slučajeva jelino sjeme potječe sa krečnjačkih tala, a u 9 sa silikatnih.


Jelove provenijencije koje su bile uključene u naša istraživanja, proizlazile
su sa slijedećih gorskih masiva, polazeći od zapada ka istoku: Peca,
Pohorje, Boč, Krim, Snežnik, Gorjanci, Rog, Velebit, Dinara, Igman, Grmeč,
Kozara, Papuk, Murtelica, Goč, Maočica, Perister i Kajmakčalan. U fitosociološkom
pogledu ishodna staništa pripadaju 11 različitim sistematskim
jedinicama.


Testirani materijal uzgojen je iz sjemena koje je bilo sakupljeno u jesen
1964. s više stabala u sastojinama, koje su bile izabrane specijalno za
ovu svrhu ili pak u registriranim sjemenskim objektima.


Istraživanja su se provodila 8 godina (od 1966. do 1973.). Testiranjem
je bilo obuhvaćeno 6650 jelovih sadnica, starih od dvije do uključno osam
godina, tretiranih u 95 pokusnih serija, jednomjerno raspoređenih u toku
8 vegetacionih perioda. Svaki provenijenčni uzorak obuhvaćao je po 10 jelovih
biljaka.


Jelove su sadnice bile odgajane u rasadniku, i to na zemljištu, koje je
bilo po svojim fizikalnim i kemijskim osobinama prilično ujednačeno. Njegovara
poroznost varirala je od 57,2 do 63,0°/o, kapacitet za zrak od 10,68
do 16,42´Vo, kapacitet za vodu od 42,17 do 46,70°/o a volumna specifična težina
od 1.12 do 1,18.


Počev od proljeća 1966. iznad polovice leja s jelovim sadnicama, određenim
za istraživanje utjecaja svjetla na njihov razvoj i fiziološko ponašanje,
pomoću odgovarajućih lesa za 50°/o reduciran je pristup prirodnog
svjetla. Ovo zasjenjivanje prekinuto je u jesen 1969. odnosno 1972. godine.


Laboratorijskim testiranjem i mjerenjem obuhvaćeni su životni procesi
mladih jela, izraženi naročito slijedećim neposrednim pokazateljima: visinskim
prirastom, težinom i godišnjim prirastom biomase, težinom i godišnjim
povećanjem asimilacijskog aparata, apsolutnim kapacitetom za vodu,
i to posebno za iglice, posebno za ostali dio biljke, apsolutnom transpiracijskom
aktivnošću, apsolutnim i specifičnim deficitom vode nakon suše,
sposobnošću apsolutne i relativne restitucije sušom oduzete vode te konačno
deficitom vode tj. gubitkom vode usprkos 4-dnevne neograničene mogućnosti
resorpcije poslije suše. Za komparativnu analizu upotrebljeni su
osim toga slijedeći izvedeni parametri: kvocijent produktivnosti, tj. odnos
godišnjeg prirasta biomase prema težini asimilacijskog aparata, specifični
kapacitet čitave biljke ili samo iglica za vodu, tj. odnos resorpcijskog potencijala
čitave biljke ili samo iglica do njihove težine, kvocijent transpiracije,
tj. stupanj produktivnosti transpirirane vode, izražen odnosom između
godišnjeg prirasta biomase i globalne transpiracije kroz određeno vrijeme
i napokon kvocijent resorpcije, tj. odnos restituirane vode do vode
oduzete sušom. Za sve navedene parametre utvrđene su vrijednosti alternativno,
tj. za jelčice koje su se do tada razvijale uz neograničeno osvjetljenje
i za biljke koje su rasle određeno vrijeme u polusjeni.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 5     <-- 5 -->        PDF

UDC: 630* 2 : 575.3 : 582.47 (497.1). 001, Abies alba Mill. Sum. list 106:207


O DIVERGENTNOSTIMA NEKIH FIZIOLOŠKIH OSOBINA
PROVENIJENCIJA JELA NA PODRUČJU JUGOSLAVJE


Dr Miran BRINAR, dipl. inž. šum.
Ljubljana


SAŽETAK. U vezi s ranijim konstatacijama, da klimatske promjene
prouzrokuju kod jela fiziološke nenormalnosti, naročito na
području njezine vodne bilance, koje prouzrokuju njezino sadašnjenaglo propadanje, provedeno je komparativno istraživanje određenih
fizioloških karakter istaka za 20 jelovih provenijencija sa teritorije
Jugoslavije. Proučavane su slijedeće karakteristike: težina suhe
biomase, reakcija prirasta na klimatske promjene, kapacitet za
vodu, transpiracijska aktivnost i resorpcijska sposobnost. Utvrđena
je značajna diferencijacija provenijencija uz prednost onih s istočnih
nalazišta. Konstatirane su također značajne razlike obzirom na
to da li provenijencije pridolaze sa staništa s vapnencem ili bez
njega.


UVOD


Pilotna istraživanja masovnog propadanja jela u Sloveniji, koja smo
proveli (4, 5, 6), upozorila su na usku povezanost ove pojave s poremećenim
metabolizmom, a naročito s nenormalnostima vodne bilance jele. Stoga
smo naša kasnija proučavanja usmjerili i u pravcu upoznavanja općih
i posebnih fizioloških karakteristika jele, naročito u pogledu njezine potrošnje
vode i opskrbe s njom, i to u normalnim uslovima i u uslovima suše.
Eksperimentalnim istraživanjima nastojali smo osim toga osvijetliti i pitanje
utjecaja redukcije prirodnog osvjetljenja na vodni režim i proizvodnju
biomase naše jele.


UPOTREBLJENI MATERIJAL I METODIKA ISTRAŽIVANJA


Polazeći od činjenice, da je postglacijalno naseljavanje jele u Evropi —
a prema tome vjerovatno i kod nas — omogućilo formiranje geografskih
rasa (17, 22), koje se pored ostalog vjerojatno razilaze i u pogledu ispitivanih
fizioloških osobina, našim su eksperimentima obuhvaćene jelove populacije,
koje reprezentiraju pojedina značajnija diskontinuirana jelova prirodna
nalazišta na području Jugoslavije (8, 15, 19). Istraživanje se odnosi
na 20 jelovih provenijencija, i to 9 iz šuma Slovenije, 4 sa teritorije BiH,




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 17     <-- 17 -->        PDF

21.
Va n Miegroet , M.: Kunstbeleuchtung und Gassaustausch — Mittel zur
Erforschung der Baumart, XIV IUFRO-Kongress, IV. München, 1967.
22.
Vincent , G.: Das frühzeitige Tannensterben, seine Ursachen und Vorbeugung,
Centrablt. f.d. Forstwesen, 1971.
On the Divergence of Some Physiological Properties of Different
Provenances of Silver Fir (Abies pectinata DC) in Yugoslavia


Summary


With reference to the fact that climatic changes cause physiological abnormalities
of silver fir, in its water balance particularly, the consequence of which
is the actual rapidly dying-back of this species, 20 provenances from the territory of
Yugoslavia were investigated. The following characteristics were studied: dry bio-
mass weight, reaction of the increment on climatic changes, water capacity, transpiration
activity and resorption capacity. Considerable differences among individual
provenances and the advantage of those on eastern localities have been
established. Remarkable differences between soils with limestone (calcium carbonate)
and without it have been found, as well.


Figures show, according to provenances:


Fig. 1. Specific water capacity of 2, 3 and 4 years old fir trees


Fig. 2. Specific water capacity of needles of 2, 3 and 4 years old far trees


Provenances are arranged from left to right according to geographical longitude




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 14     <-- 14 -->        PDF

>71


1


BI


»
-"


ro


f4

3


13


0


>


rt


N


rt


u


60


-M


4)


H
rt
rt


C


a


«-i


´3


(^
rt
-


O


*—,


u


c


>N


3


13
(U


J4


Cfl


<*rt


h


61)


O





mi
3


rt


I


-u


m
0
rt


i


0




T3
fl]


S


216