DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 51 <-- 51 --> PDF |
UDC: 634.48 (497.13) Sambucus nigra L. Šum. list 106:253. UZGOJ CRNE BAZGE I KORISTI OD NJE Prof. dr Josip KIŠPATIĆ Institut za zaštitu bilja, FPZ Zagreb Mr Milan GLAVAŠ Šumarski fakultet, Zagreb UVOD Proizvodnja hrane neosporno je najvažnija djelatnost čovjeka- U tu se svrhu u novije vrijeme, uz proizvodnju elementarne hrane biljnog porijekla, sve više uvode u intenzivni uzgoj nove kulture. Neke od tih kultura imaju dodir i sa šumarstvom, prvo jer dolaze na šumskim površinama prirodno (kupina, malina, jagoda, borovnica) te, zatim, što se iste mogu uzgajati kako od poljoprivrednika tako i od šumara. Svrha nam je ovog rada da ukažemo na mogućnost intenzivnog uzgoja crne bazge, biljke koja je kod nas kao indiferentna, a često i kao korov rasprostranjena. Kako pokazuju iskustva drugih zemalja, crna se bazga može s uspjehom komercijalno uzgajati, jer se može koristiti u više različitih namjena. Kao i sve posebne kulture, veoma je rentabilna ako se prethodno osigura prodaja. OPĆENITO O CRNOJ BAZGI Crna bazga, Sambucus nigra L. (sinonimi: S. vulgaris Lam., S. arborescens Gilib). pripada porodici Caprifoliaceae. Narodni su joj nazivi: bazga, bazgovina, baz, bezeg, zova, crna zova, te još preko 60 drugih naziva u govorima naših naroda (SIMONOVIĆ, 1959)- Engleski su nazivi elder i bourtree, francuski soreau i drugi, njemački Holunder i drugi, a ruski buzina i drugi (SIMONOVIĆ, 1959). Crna se bazga rasprostire gotovo u cijeloj Evropi sve do Švedske i Norveške. Na istoku se u Evropi stere do ušća Dunava, a ima je i u zapadnom Sibiru i Maloj Aziji. O rasprostranjenosti crne bazge u našoj zemlji GRLIĆ (1980) piše: »Bazga je u našoj zemlji veoma raširena. Raste po selima, oko kuća, uz potoke i živice, a ima je jednako mnogo i u slobodnoj prirodi, po poljima, šikarama, svejtlijim šumama, na obalama rijeka i potoka, naročito na plodnom, humusom i vlažnom tlu, bogatom dušikom«. Često se i obilno razvija kao podstojni grm — »korov« u bagremicima, ako rastu na bogatijim tlima. Kao pojedinačne grmove možemo je naći u planinskim šumama do 1200 m nadmorske visine. Dolazi na šumskim sječinama, u zajednicama sječine i požarišta. |