DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 6     <-- 6 -->        PDF

po dvije iz Hrvatske, Srbije i Makedonije i jedna iz crnogorskih šuma. Izvorna
nalazišta tretiranih provenijencija leže u dužinskom intervalu
oko 580 km, širinskom oko 460 km i visinskom od 300 do 1500 m. U 11
slučajeva jelino sjeme potječe sa krečnjačkih tala, a u 9 sa silikatnih.


Jelove provenijencije koje su bile uključene u naša istraživanja, proizlazile
su sa slijedećih gorskih masiva, polazeći od zapada ka istoku: Peca,
Pohorje, Boč, Krim, Snežnik, Gorjanci, Rog, Velebit, Dinara, Igman, Grmeč,
Kozara, Papuk, Murtelica, Goč, Maočica, Perister i Kajmakčalan. U fitosociološkom
pogledu ishodna staništa pripadaju 11 različitim sistematskim
jedinicama.


Testirani materijal uzgojen je iz sjemena koje je bilo sakupljeno u jesen
1964. s više stabala u sastojinama, koje su bile izabrane specijalno za
ovu svrhu ili pak u registriranim sjemenskim objektima.


Istraživanja su se provodila 8 godina (od 1966. do 1973.). Testiranjem
je bilo obuhvaćeno 6650 jelovih sadnica, starih od dvije do uključno osam
godina, tretiranih u 95 pokusnih serija, jednomjerno raspoređenih u toku
8 vegetacionih perioda. Svaki provenijenčni uzorak obuhvaćao je po 10 jelovih
biljaka.


Jelove su sadnice bile odgajane u rasadniku, i to na zemljištu, koje je
bilo po svojim fizikalnim i kemijskim osobinama prilično ujednačeno. Njegovara
poroznost varirala je od 57,2 do 63,0°/o, kapacitet za zrak od 10,68
do 16,42´Vo, kapacitet za vodu od 42,17 do 46,70°/o a volumna specifična težina
od 1.12 do 1,18.


Počev od proljeća 1966. iznad polovice leja s jelovim sadnicama, određenim
za istraživanje utjecaja svjetla na njihov razvoj i fiziološko ponašanje,
pomoću odgovarajućih lesa za 50°/o reduciran je pristup prirodnog
svjetla. Ovo zasjenjivanje prekinuto je u jesen 1969. odnosno 1972. godine.


Laboratorijskim testiranjem i mjerenjem obuhvaćeni su životni procesi
mladih jela, izraženi naročito slijedećim neposrednim pokazateljima: visinskim
prirastom, težinom i godišnjim prirastom biomase, težinom i godišnjim
povećanjem asimilacijskog aparata, apsolutnim kapacitetom za vodu,
i to posebno za iglice, posebno za ostali dio biljke, apsolutnom transpiracijskom
aktivnošću, apsolutnim i specifičnim deficitom vode nakon suše,
sposobnošću apsolutne i relativne restitucije sušom oduzete vode te konačno
deficitom vode tj. gubitkom vode usprkos 4-dnevne neograničene mogućnosti
resorpcije poslije suše. Za komparativnu analizu upotrebljeni su
osim toga slijedeći izvedeni parametri: kvocijent produktivnosti, tj. odnos
godišnjeg prirasta biomase prema težini asimilacijskog aparata, specifični
kapacitet čitave biljke ili samo iglica za vodu, tj. odnos resorpcijskog potencijala
čitave biljke ili samo iglica do njihove težine, kvocijent transpiracije,
tj. stupanj produktivnosti transpirirane vode, izražen odnosom između
godišnjeg prirasta biomase i globalne transpiracije kroz određeno vrijeme
i napokon kvocijent resorpcije, tj. odnos restituirane vode do vode
oduzete sušom. Za sve navedene parametre utvrđene su vrijednosti alternativno,
tj. za jelčice koje su se do tada razvijale uz neograničeno osvjetljenje
i za biljke koje su rasle određeno vrijeme u polusjeni.