DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 61 <-- 61 --> PDF |
UDC: 641.3:630* 283 (497.13) Šum. list 106:263 AUTOHTONA ŠUMSKA DEDROFLORA KAO MOGUĆI IZVOR HRANE Mr Josip KARAVLA Šumarski fakultet, Zagreb SAŽETAK. Autor je u radu opisao četrdesetak vrsta samoniklih biljaka od kojeg se pojedini dijelovi ili cijele biljke mogukoristi kao hrana. To je posebno važno u slučaju izvanrednih prilika kao u slučaju rata i si. Naveo je i upute za njihovo sakupljanje te kalendar sakupljanja. Dodan je i pregled sadržaja karotina i vitamina C, za 34 vrste. U slučaju rata ili napada na našu samoupravnu SFR Jugoslaviju, trebaju se koristiti vrlo velike i bogate prirodne mogućnosti u našoj zemlji, osobito u pogledu ishrane. U našem izlaganju nastojat ćemo obraditi samo prirodno jestivo dendrobilje. Pri tome ne smijemo zaboraviti nešto što je važnije od korišćenja prirodnih izvora hrane, a to je zaštita prirode i očuvanje čovjekove okoline, jer uslijed prekomjernog korišćenja može doći do poremećaja ekološke ravteže što bi izazvalo neprocjenjive štete i posljedice. Zato moramo imati uvijek na umu da samo onaj tko prirodu poštuje, štiti i njeguje, ima pravo da se posluži njenim blagom i bogatstvom. Prehrambena vrijednost jestivog domaćeg (autohtonog) prirodnog bilja zavisi prvenstveno od dijela biljke koji se koristi za ishranu. Lišće je uglavnom bogato vitaminima, a plodovi šećerima i vitaminima. Mnogi plodovi i sjemenje bogati su i predstavljaju odličan izvor masnoće. U nekih drvenastih vrsta nalazi se i vrlo veliki postotak vitamina C. Tako, npr., 100 g iglica običnog bora sadrži 82 mg vitamina C, majčina dušica 44 mg, list maline 118 mg, šipak (plod divlje ruže) 368 mg, itd. Napominjemo, da su dnevne potrebe čovjeka za vitaminom C u prosjeku 75 mg, a za vitaminom A 3 mg. Možemo zaključiti da se dnevne potrebe čovjeka mogu lako podmiriti sa 100 — 200 gr pojedinih vrsta, prirodnog (samoniklog) bilja, ali pri tome moramo imati u vidu, da će se prilikom kuhanja jedan dio vitamina smanjiti za cea 50%, pa i više- Kod sabiranja i branja moramo voditi računa da je najsočnije, najjestivije mlado bilje u proljeće ili su to izbojci koji već izbijaju u jesen. U toku ljeta mlade biljke treba tražiti po vlažnim i zasjenjenim položajima, te sabirati sočno lišće i mlade vršne izbojke. Neke plodove možemo koristiti za hranu sirove kao npr. samoniklih vodarica (jabuka, kruška, šljiva, trnine, trnjule, divlji badem, divlja maslina, kozje jabučice, šipak) plod divlje ruže, planike, mrče, |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 62 <-- 62 --> PDF |
sjeme pinja itd. Plodovi samoniklih drvenastih biljaka mogu se sačuvati duže vremena, ako se suše na zraku ili u sušnici pomoću vrućeg zraka. Osobito visoku kaloričnu vrijednost imaju orasi (Juglans regia) i lješnaci (obično lijeske — Corylus avellana, medvjeđe lijeske — Coryhis colurna, te makedonske lijeske — Corylos macedonica). OPIS NEKIH VRSTA PODOBNIH ZA PREHRANU Od vrsta našeg područja mogu se koristiti kao hrana ili piće (čaj) dijelovi biljke ili plodovi ovih vrsta: 1. OBIČNA BOROVICA venja, brinje {Juniperus communis). Obična borovica raste kao razgranjen grm ili nisko stablo u sjevernom umjerenom klimatskom pojasu (Evropi, Sjev. Aziji, Sjev. Americi i Sjev, Africi pa se stoga naziva i euroamerička vrsta). U našoj zemlji raste skoro u svim područjima kontinentalnog dijela od brežuljkastih sve do terena srednjeplaninskog područja. Iglice se mogu koristiti za pripremu čaja, a plodovi, bobice — bobulje, koje sadrže nešto šećera, su jestive i vrlo ljekovite. 2. KLEKA, klečica, klekuša {Juniperus nana) je vrsta subalpinske vegetacije tj. naših najviših planina. Raste kao niski, polegli grmić do 30 cm visok. Korišćenje kao i obične borovice. 3- ŠMRIKA, smrčika (Juniperus oxycedrus) raste kao grm ili nisko, od 4 do 6 m visoko, stablo. Rasprostaranjena je po čitavom području Sredozemlja i u submediteranskoj zoni uspijeva do 800 m nadm. visine. Karakteristična je vrsta u zajednici Carpinetum orientalis H-ć, a katkada i u makiji. Nalazi se na kraškim kamenj arama odnosno na degradiranim kraškim terenima. Za prehranu mogu se koristiti crvenkasto-smeđe bobice sirove, ali zbog prevelikog postotka terpentina bolje da se upotrebljavaju kuhane u mlijeku ili vodi, kao začin mesu. 4. PUKIJA, ljuskavac (Juniperus macrocarpa) vrlo je slična šmriki, ali se razlikuje po vanjskim (morfološkim) karakteristikama. Ima duže iglice od 2 do 3 cm, a plodovi, bobice-bobulje su promjera većeg od 1 cm. Raste u najjužnijim dijelovima Dalmacije i Crnogorskog primorja. 5. OBIČNA BREZA (Betula pendula Sin. B. alba, Betula verrucosa) — Euroazijskavrsta, rasprostranjena na području čitave naše zemlje. Raste od prirode od brežuljkastih do visokoplaninskog položaja i to na vrlo siromašnom, pjeskovitim tlima. Uspijeva dobro na ivici šuma, na proređenim šumskim položajima, krčevinama, te na požarištima. Za jelo mogu se koristiti sasvim mladi listovi i pupoljci, za pripremanje juhe i variva. U vrlo izuzetnim prilikama, mlade rese (muški cvjetovi i ženski) se u toku zime i ranog proljeća sakupljaju i suše, melju i miješaju s brašnom, za pripremanje i dobivanje kruha. Pržene rese mogu se upotrijebiti kao zamjena za kavu Za ublažavanje žeđi, na mladim stablima načini se rupa, iz koje curi sok (pod nazivom brezov sok, buza ili musa). Taj sok sadrži šećer i brezovo eterično ulje, a koristi se svjež ili ukuhan kao sirup. Od jednog stabla obične breze u toku 48 sati može se dobiti oko 4,5 litre soka, a u toku čitave godine |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 63 <-- 63 --> PDF |
ukupno 170 litara. Prema nekim podacima, mljevena brezova kora koristi se kao bražno, tj. za dobivanje kruha. 6. BREZA CRETUŠA, pustenasta, maljava (Betula pubescens) — raste na užim položajima naše zemlje, na kiselim močvarnim terenima i to u planinskim predjelima. Manja je od obične breze, visine od 10 do 15 m. Također se može koristiti za dobivanje soka i kruha. 7. PITOMI KESTEN (Castanea sativa Mili.) — u nas je rasprostranjen u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, te u Makedoniji. Uzgaja se kao pojedinačna stabla ali i u šumskim sastojinama. Ekstrahirano lišće pod nazivom anticatarrhale služi protiv kašlja hripavca. Plod služi za prehranu, a sadrži velike količine ulja. 8. KUPINA (Rubus fruticosus) — listopadni je grm do 3 m visok. Raste uz rubove puteva i šuma, te na progaljenim dijelovima sastojina i to od nizinskih do srednje planinskih šuma. Listovi služe za pripremanje vrlo ukusnog čaja- Plodovi se jedu svježi, zatim sušeni, a mogu se pripremati sokovi ili marmelada. 9. NIZINSKA KUPINA (Rubus caesius) — raste u nizinskim šumama, na vlažnim mjestima, uz rijeke i potoke. Plodovi su plavkasto-nahukane boje, promjera oko 10 mm, slatko-kiselkastog okusa. 10. PRIMORSKA KUPINA (Rubus ulmifolius sin: Rubus discolor), raste na suhim vapnenastim položajima. Plodovi su plavkasto-crni, nešto manji nego kod obične kupine, ali slatki, vrlo ukusni. 11. MALINA (Rubus idaeus), grm do 2 m visine. Najbolje joj odgovaraju šume bukve i jele, bukve, te jele i smreke. Listovi se koriste za pripremanje čajeva, a plodovi su vrlo ukusni. Jedu se svježi, a služe i za pripremanje sirupa, kompota, te marmelade (džemova). 12. DIVLJA RUŽA (Rosa canina), pasja ruža, šipak raste u progalama šuma uz puteve, od nizinskih do planinskih šuma. Od mladih plodova pripremaju se vitaminski čajevi, a od zrelih plodova, tzv. šipka može se pripremati marmelada, džemovi, žele i narodni napitci. 13. POLJSKA RUŽA (Rosa arvensis) — raste na nešto toplijim položajima (staništima), a ima ista svojstva kao prethodna. 14- PLANINSKA RUŽA (Rosa pendulina, Rosa alpina) član je šumskih zajednica bukve, bukve i jele, te smreke. Cvjetovi su tamnoružičasti a plodovi su nešto manji od 1 cm, koji se koriste kao i plodovi divlje ruže — šipci. 15. ZIMZELENA RUŽA (Rosa sempervirens) je vrsta mediteranskog i submediteranskog područja. Listovi su trajno zeleni, plodovi jajolika promjera ispod 1 cm, sjajno crvenkasti, a upotrebljavaju se kao i divlje ruže. 16. JAREBIKA (Sorbus aucuparia) je šumsko drvo do 15 m visoko. Listovi su neparno perasti, cvjetovi bijeli u paštitastim cvatiovima. Plodovi su bobice (bobulje) promjera 1 cm, svjetlocrvene boje, a dozrijevaju u rujnu i listopadu. Koriste se za pripremanje džemova i marmelada, ali se mogu jesti i neprerađeni. 17. BREKINJA (Sorbus torminalis) je šumsko drvo do 15 m visoko. Listovi su dugački oko 10 cm, usiljenih lapova i režnjeva. Cvjetovi su u paš265 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 64 <-- 64 --> PDF |
tltastim cvatovima. Plodovi su svjetlosmeđe boje, dugački oko 1,5 cm, jestivi kada potamne ili posmeđe (redovno u listopadu). 18. MUKIJA (Sorbus aria) — šumsko drvo do 10 m visoko koje je karakteristično za vapnenaste terene, a od prirode raste na sunčanim staništima. Plodovi su crvenkasto-naranđaste boje, brašnastog i kiselkastog okusa, te se mogu upotrebljavati za pravljanje kruha s plodovima ostali vrsta, za koje je navedena slična namjena. 19 DIVLJA KRUŠKA (Pirus piraster) — šumsko drvo, do 20 m visoko. Plod je mnogo manji od pitome kruške, žuto-zelene boje, a dozrijeva i može se koristiti u rujnu i listopadu. Nalazimo je u nizinskim, brežuljkastim i planinskim šumama. 20. DIVLJA JABUKA (Malus communis Lam sin. Pirus Malus L.) Zreli plodovi služe za hranu ili pravljenje soka i marmelade. Sirovi plodovi tj. ljuske pospješuju izlučivanje mokraćne kiseline, jer uz sladkor sadrže i pektine, te zbog toga služe za liječenje kostobolje, punokrvnosti, začepljenosti, hemeroida, bolesti bubrega i mjehura. 21. MUŠMULA (Mespilus germanica) je vrsta Prednje Azije. Na naše poručje poodavna je prenesena, pa se nalazi i podivljala. Plodovi su joj okruglasti, smeđi. Nezreli plodovi koriste se kao lijek protiv proljeva i odliva krvi, a zreli nakon što ih omekšaju prvi mrazevi. 22. GLOGOVICA (Pyracantha eoceinae), grm do 2 m visok. Raste u primorju ali je nalazimo i u parkovima u unutrašnjosti, tj. kontinentalnom dijelu. Plod je veličine 0,5 cm, brašnast, može se koristiti kao nadomjestak za kavu23. CRNI GLOG (Crataegus nigra, Waldst et Kit.) — crni glog grm ili manje drvo u šumama ist. dijela SFRJ. Plodovi su mu crni i jestivi. 24. NIZINSKI GLOG (Crataegus pentagyna Waldst et Kit. syn.: Crataegus melanocarpa Bieb.). Listovi su samo u početku dlakavi a kasnije ogole; plodovi su crni i jestivi. 25. PRIMORSKI GLOG Crataegus trans alpina A. Kern, syn.: Crataegus monogyna var. brevispina). Plodovi su oko 8 mm promjera, crveni sa 1 košticom, jestivi. 26. VIŠEPLODNI GLOG — CRVENI GLOG (Crategus oxyacantha), grm ili drvo do 8 m visoko, raste u nizinskim pa sve do planinskih šuma. Plodovi veličine 0,5 cm crvene boje mogu se upotrijebiti za pripremanje kruha, variva ,a mogu se jesti i sirovi. 27. JEDNOPLODNI BIJELI GLOG (Crataegus monogyna) grm ili drvo. Naraste do 10 m na istim staništima kao prethodna vrsta. Plod je crven, ima samo 1 sjemenku za razliku od prethodne koja ima 2 do 3 sjemenke. Način korišćenja je isti. 28. TRNINA, TRNJULA, CRNI TRN (Prunus spinosa). Grm visok do 3 m, koji raste od nizinskih šuma sve do planinskih, oko 100 m nadm. vis. Plod je promjera oko 2 cm, plavkastog nahuka, mesnat, slatkasto-kiselog i oporog ukusa. Nakon prvih mrazeva mnogo je ukusniji. Jede se svjež, a isto tako i sušen. Plodovi se koriste i za spremanje čajeva, kompota, kao i za ostale voćne prehrambene svrhe. 266 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 65 <-- 65 --> PDF |
29. RAŠELJKA — MAGRIVA (Prunus mahaleb) grm ili drvo do 2 m visoko. Raste od Istre do Crnogorskog primorja. Plodovi su oko 0,5 cm veliki, imaju odlike trešnje, tamno plavkaste su boje, slatkasti, ali opori i gorki. Mogu se upotrijebiti za jelo, a osušeni plodovi koriste se za čaj. 30. DIVLJA TREŠNJA (Prunus silvestris), šumsko drvo od 15 do 20 m. Nalazi se u nizinskim, brežuljkastim i brdskim šumama. Plod je okruglasta koštunica do 1 om u promjeru. Kad sazori cinkaste je boje, slatkasta, pomalo gorkog i kiselkastog okusa. Može se upotrijebiti kao sirup, voće ili prerađen u pekmez ili sok. 31. BAGREM (Robinia pseudoacacia), šumsko drvo do 30 m visoko, podrijetlom iz sjeverne Amerike, ali je već od 1663. g. udomaćen u Evropi. U našoj zemlji pojavljuje se u svim šumskim zajednicama, ali najčešće u nizinskim šumama, brežuljkastim i u nižem području planinskog pojasa, te vrlo često na pjeskovitom tlu. Od bagrema za jelo može se koristiti cvijet, plodovi (mahune) i sjeme. Cvjetovi se pripremaju kao prženi namočeni u tijesto za palačinke. Svježi plodovi (mahune) sadrže vrlo kalorične sastojke, te se mogu kuhati poput mahuna. Sjeme koje sadrži veliki postotak bjelančevina može se upotrijebiti za pripremanje variva i kruha. Preprženo zrelo sjeme vrlo je ukusno i može se koristiti kao nadomjesak za kavu 32. DRIJEM (Cornus mas), grm ili manje drvo 5 m visoko, raste u svim šumama od nizinskih do visokoplaninskih. Plod je crvenkasta koštunica (drenjina) s mesnatim ovojem koji je kada sazrije veoma ukusan za prehranu. Može se upotrijebiti za pripremu pekmeza ili marmelade, a osušen za čaj. 33. PLANIKA (Arbutus unedo) raste, ovisno o staništu, kao grm ili niže, do 10 m visoko, stablo na području šume crnike. (Orneto-Quercetum ilicis H-ć). Plodovi dozrijevaju u kasnu jesen. To su bobe promjera do 2 cm, crvene ili naranđasto-crvene boje, veoma su hranjive, bogate šećerom i vitaminom C. Jedu se svježe, ali i kao kompot ili prerađene u marmeladu. Koriste se i za pečenje rakije. Listovi se mogu koristiti kao začin mjesto lovorovog. 34. ROGAČ (Ceratonia siliqua) kod nas uspijeva u toplijem dijelu područja šuma crnike kao samonikla ili uzgojena. Koristi se plod, koji je mahuna do 20 cm duga, zrela je tamnosrneđe boje. Vrlo je hranjiva, jer sadrži do 60% šećera te masti, biljne sluzi i trijeslovine. Nezreli plodovi dobar su lijek za prsne bolesti, a upotrebljavali su ih i stari Grci i Rimljani. 35. DIVLJA MAJORAN (Origanum vulgare) višegodišnja biljka (perena) do 80 cm visine. Raste u brežuljkastim i planinskim šumama. Stabljike s listovima i cvjetovima mogu se koristiti za pripremanje vrlo ukusnog, aromatičnog i ljekovitog čaja. 36. MAJČINA DUŠICA, DIVLJI BOSILJAK (Thymus serpyllum) višegodišnja biljka (perena), koja je rasprostranjena od nizinskih do visokoplaninskih šuma. Ima veći broj podvrsta i forma, ali ih narod naziva istim imenom — majčina dušica. Traži suhe, sunčane položaje, na vapnenastoj podlozi, uz rubove šuma i uz puteve. čitava biljka tj. stabljika, listovi i cvjetovi su vrlo mirišljivi i aromatični, te se od njih priprema vrlo ukusan i ljekoviti čaj. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 66 <-- 66 --> PDF |
37. ŠPARGLA (Asparagus officinalis) višegodišnja biljka, sa zeljastom stabljikom; podzemni dio korijena je drvenasti. Naraste do 1 m visoka. Od prirode najviše raste u području submediteranskih i mediteranskih šuma, na vapnenastoj podlozi i pjeskovitom rahlom zemljištu (tlu). Mladi, mekani i svježi izdanci koriste se za pripremanje variva. Plodovi, bobice veličine sitnog graška crvene boje imaju sjemenke, koje sadrže dosta masnoće, a prepržene mogu zamijeniti zbog specijalne arome (poput čokolade) i kavu. 38. DIVLJA ŠPARGLA (Asparagus tenuifolius) raste u šumama na području Istre i Hrvatskog primorja- Ima iste upotrebne vrijednosti kao i prethodna. 39. SPAROŽINA (Asparagus acutifolius) raste od prirode u šumama na području Istre i Hrvatskog primorja, te u unutrašnjosti u šumama hrasta medunca i crnog graba (npr. Zagrebačka gora i to između potoka Gornje Vrapče i Podsuseda na južnim položajima Glavač-Karavla). Upotreba kao i prijašnje. 40. TETIVIKA (Smilax aspera) višegodišnja biljka, puzačica vitičarka, od prirode raste u Istri i Hrvatskom primorju. U proljeće se sakupljaju mladi izbojci, koji se koriste kao povrće (kao salata ili kao varivo). 41. BODLJIKAVA VEPRINA (Ruscus aculeatus) je zimzeleni grmić do 80 cm visine. Raste u nizinskim šumama (hrasta lužnjaka), zatim na suhim položajima u šumama hrasta medunca i crnog graba u unutrašnjosti (Zagrebačka gora, Samoborsko gorje) te u Hrvatskom primorju. Mladi, svježi proljetni dijelovi biljke koriste se za pripremanje variva. Plodovi, crvene bobice oko 1 cm promjera, imaju sjemenke, koje se pržene koriste kao zamjena za kavu. 42. TRSKA (Phragmites communis) je višegodišnja biljka, koja naraste do 5 m visoka. Prirodno je rasprostranjena po čitavoj našoj zemlji, i to na vlažnim mjestima (bare, močvare, te uz obale rijeka kao i uz ribnjake i kanale kroz koje protiče voda). Vrlo mladi izbojci i listovi mogu se koristiti za pripremanje variva- Sušeni dijelovi biljke mogu poslužiti kao dodatna sirovina kod pripremanja kruha. Također se može koristiti i upotrijebiti podzemni dio biljke, tzv. podanak, koji sadrži mnogo škroba, šećera i drugih hranjivih materija. 43. ROGOZ (Typha latifolia) je višegodišnja biljka, koja naraste do 2,5 m visoka. Prirodno uspijeva po čitavoj zemlji (močvarama, barama, ritovima, uz rijeke i jezera). Mlade stabljike koriste se za povrće, a zreli plodovi, klasovi mogu se peći i jesti, a osušeni podanak, zbog znatne količine škroba, može se koristiti za pripremanje kruha, kaše i si. UPUTE ZA SAKUPLJANJE SAMONIKLIH BILJAKA ZA JELO Kako bi se dobila kvalitetna sirovina za pripremu hrane, samoniklo bilje ili njihove dijelove treba sakupljati prema ovim pravilima: — uvijek treba sakupljati samo mlade dijelove biljke, mlade listove, pupove ili mlade izbojke; |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— bolje je sakupljati one dijelovi koji su rasli u hladu od onih dijelova koji su bili izloženi suncu. Od toga su, dakako, izuzete heliofitne vrste; — u toku dana za branje zelenih dijelova biljke najpogodnije je jutro, jer su tada najsvježiji; — ne smiju se brati bolesni dijelovi, dijelovi koji pokazuju znakove uvenuća, oni žutih listova i izbo jaka kao i na kojima se nalaze paraziti ili biljne bolesti (bakterioze i dr.). SABIRANJE POJEDINIH VRSTA PREMA VISINSKOM POLOŽAJU I GODIŠNJIM DOBIMA Za lakšu orijentaciju za sakupljanje jestivih samoniklih biljaka Sli njihovih plodova donosimo i pregled prema visinskom položaju mjesta sakupljanja i prema godišnjim dobima. U nizinskim područjima U proljeće se sakuplja lišće i mladi izbojci šparožine, tetivke, obične veprine i trske, koji mogu poslužiti za ishranu kao i ostale povrtljarske biljke. Za pripremanje kruha mogu poslužiti sasušeni dijelovi trske ali samo kao dodatak ostalim sirovinama. Naročito se dosta šećera nalazi u običnoj, maljavoj i patuljastoj brezi. Biljke koje se mogu koristiti za čajeve jesu: obična borovica (iglice), obična kupina, nizinska kupina, primorska kupina, zimzelena ruža i majčina dušica. U rano ljeto kao povrtljarska biljka može se koristiti za prehranu trska, a za pripremanje čajeva iglice obične borovice, listovi obične nizinske kupine, primorske kupine, zimzelena ruža, bagrem, majčina dušica. Ljeti kao povrtljarska biljka može se koristiti za prehranu šparga (špargla) i divlja špargla, a za pripremanje čajeva iglice obične borovice, lišće i cvjetovi majčine dušice. U ranu jesen kao povrtljarske biljke mogu poslužiti: špargla, divlja špargla i šparožina. Za pripremanje kruha mogu se koristiti plodovi raznih vrsta hrastova, glogova i trske. Masni se sastojci dobiju iz žira raznih vrsta hrastova, zatim sjemena obične špargle i divlje špargle. Za pripremanje čajeva koriste se iglice obične borovice i svih dijelova majčine dušice. Kao nadomjestak i zamjena za pripremanje kave služe plodovi tj. žirevi raznih vrsta hrastova. U kasnu jesen za pripremanje kruha mogu se koristiti žirevi raznih vrsta hrastova, zatim sjeme obične i divlje špargle, šparožine i bodljikave veprine. Zimi za pripremanje kruha mogu se koristiti koštice raznih vrsta glogova, a mladi izdanci i listovi trske, nakon što očvrsnu i otvrdnu, mogu se upotrijebiti kao dodatna sirovina za kruh. Za čaj koriste se razne vrste divljih ruža, zimzelenih ruža i svi dijelovi majčine dušice. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 68 <-- 68 --> PDF |
U brdovitom pojasu U rano proljeće pripremljene kao i povrtljarske biljke mogu se koristiti za ishranu mladi izbojci i lišće obične breze, maljava breza, patuljasta breza, te trska. Za pripremanje kruha mladi izdanci i listovi trske ali osušeni i samo kao dodatna sirovina. Mnogo masnoća i šećera nalazimo u mladim stablima obične maljave i patuljaste breze iz kojih se vadi sok, koji se pije svjež i kao sirup. Za čaj se koriste iglice borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže (plod šipka) i majčine dušice. U proljeće kao povrtljarske biljke koriste se mladi izbojci i lišće obične breze pustenaste i patuljaste breze, mladi listovi običnog bagrema, izbojci obične špargle i divlje špargle, te trske. Za pripremanje kruha služe osušeni dijelovi trske. Sok dobiven iz mladih stabala obične, pustenaste i patuljaste breze sadrži velike količine šećera. Kao čajne biljke služe iglice obične borovice, listovi raznih vrsta kupina, maline, ruža, obični bagrem (cvijet) te čitave biljke majčine dušice. U rano ljeto, kao biljke za pripremanje čajeva služe iglice obične borovice, vrste kupina, maline, razne vrste ruža (plod-šipak) te majčina dušica. U ljeto se koriste osušeni, samljeveni dijelovi trske za pripremanje kruha kao dodatak. Za pripremanje čajeva služe iglice obične borovice, listovi kupine, maline te majčine dušice. U ranu jesen osušeni i samljeveni dijelovi trske za pripremanje kruha kao dodatak. Dosta masnoće sadrži špargla i divlja špargla. U kasnu jesen od plodova koji su osušeni mukije, divlje kruške, razne vrste glogova, izbojci i listovi trske služe za pripremanje kruha. Za čaj se koriste obična borovica (iglice) listovi kupina i maline, plodovi divlje ruže, brekinje (cvjetovi) divlje kruške (cvjetovi), drijen (plodovi), majčina dušica. Kao nadomjestak za kavu može poslužiti prženo sjeme bodljikave veprine. U zimskom razdoblju za kruh služe osušeni listovi i izbojci kao dodatak, a za pripremanje čajeva iglice obične borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže, majčine dušice. U planinskom pojasu U rano proljeće kao povrtljarske biljke služe mladi izbojci i listovi obične, pustenaste i patuljaste breze te trske. Za pripremanje kruha tu je i trska. Veće količine šećera sadrže sokovi obične breze, pustenaste i patuljaste breze. Kao začini jelima mogu poslužiti plodovi obične borovice. Za čaj se mogu upotrijebiti listovi kupine, maline, divlje ruže, majčine dušice. U proljeće kao povrtljarska biljka, mogu poslužiti mladi izbojci i listovi obične pustenaste i patuljaste breze. U soku obične pustenaste i patuljaste breze nalaze se veće količine šećera. Za čajeve koriste se iglice obične borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže. Osušena trska koristi se kao dodatak za pripremanje kruha. U rano ljeto za pripremanje kruha služi trska, a kao čajne biljke iglice obične borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže, majčine dušice. 270 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 69 <-- 69 --> PDF |
U ljeto mogu se za čajeve koristiti iglice obične borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže, majčine dušice (čitave biljke). U ranu jesen za pripremanje kruha služi trska, za čajeve: iglice obične borovice, listovi kupine, maline i majčina dušica (čitava biljka). U kasnu jesen za dobivanje kruha upotrebljavaju se plodovi mukinje, običnog gloga, trske. Za začin koriste se iglice i plodovi obične borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže, cvjetovi brekinje i divlje kruške, te majčina dušica. Zimi kao biljke za nadomjestak i dodatak kruha je trska a kao čajne biljke služe iglice obične borovice, listovi kupine, maline, divlje ruže i majčine dušice. Količina vitamina C i karotina u 100 gr. dijelova drvenastog bilja upotrebljivog za prehranu Tabl. 1 u Narodni i latinski G naziv O M S ci T3 c as äš I-Be > 3 1. Obična borovica mladi Juniperus communis izbojci 97 2,46 2. Obična breza Betula pendula list 137 3,68 3. Kupina obična Rubus fruticosus list 87 5,24 4. Šumska kupina Rubus hirtus list 99 6,35 5. Nizinska kupina Rubus caesius list 77 9,80 6. Primorska kupina Rubus ulmifolus list 122 3,00 7. Malina Rubus idaeus list 137 5,98 8. Divlja ruža Rosa canina plod 368 9. Poljska ruža Rosa arvensis plod 219 10. Planinska ruža Rosa pendula list 126 3,71 11. Zimzelena ruža Rosa sempervirens list 135 7,25 12. Jarebika Sorbus aucuparia plod 34 13. Brekinja Sorbus torminalis plod 10 14. Mukinja Sorbus aria plod 37 15. Divlja kruška Pirus piraster plod 7 16. Višeplodnički glog Crataegus oxyacantha plod 35 17. Obični glog Crataegus monogyna plod 34 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 70 <-- 70 --> PDF |
18. Trnjina (Prunus spinosa) cvijet 37 19. Bagrem (Robinia pseuđoacacia) cvijet 39 20. Drijen Cornus mas plod 92 21. Planika Arbutus unedo plod 144 22. Mravinac Origanum vulgare biljka 60 23. Majčina dušica Thymus serpyllum biljka 44 24. Sparožina obične Asparagus officinalis list 41 25. Borovica Vaccinium myrtillus plod 84 26. Brusnica Vaccinium vitis idea list 117 27. Jabuka divlja Malus pumila plod 18 28. Ogrozd divlji Ribes grossularia list 127 29. Ljeska Corylus avellana rese 80 20. Bijeli bor Pinus sylvestris iglice 82 31. Crni bor Pinus nigra iglice 54 32. Bor ferivuljPinus mugo var. mughus iglice 49 33. Obična jela Abies alba iglice 51 34. Smreka Picea abies iglice 87 Kemijski sastav i kalorijska vrijednost dijelova drvenastog bilja Narodni i latinski , 6 .„ !-, naziv biljke L $Sti a ü «g c 1. Šmrika (Juniperus oxycedrus) plod 2,12 8,39 43,84 2. Obična breza iietula pendula list 4,74 3,16 7,77 3. Šumska kupina Kubus hirtus plod 1,20 1,52 8,92 4. Primorska kupina Kubus ulmiiolia plod 1,77 1,63 16,25 5. Poljska ruža Rosa arvensis plod 2,78 2,06 27,44 6. Zimzelena ruža Rosa sempervirens plod 2,49 2,13 33,80 7. Jarebika (Sorbus aucuparia) plod 0,83 1,49 18,98 — — 0,10 4,33 0,83 — 4,27 262 — 4,34 — 2,42 2,13 1,87 4,03 2,23 Tabl. 2. u k c 235 72 49 78 125 148 86 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 71 <-- 71 --> PDF |
8. Brekinje Sorbus torminalis plod 4,19 2,14 25,83 125 9. Mukinja Sorbus aria phod 1,74 1,38 27,10 115 10. Divlja kruška Pirus piraster plod 0,78 0,79 20,64 84 11. Višeplodnički glog Crataegus oxyacantha plod 2,14 2,05 28,71 128 12. Obični glog Crataegus monogyna plod 1,67 1,22 24,97 106 13. Trn j ina Prunus spinoša plod 1,27 1,04 24,54 101 14. 15. Bagrem Robinia pseudoaccacia Drijen Cornus mas cvijet plod 4,64 1,06 0,71 1,17 10,45 15,14 62 68 16. Planika Arbutus unedo plod 0,46 0,97 21,61 87 17. Borovnica Vaccinium myrtillus plod 0,89 0,71 8,75 40 18. Jabuka divlja Malus pumila plod 0,63 1,66 16,91 77 19. Hrast kitnjak Quercus petraea plod 3,28 0,44 20,62 89 20. Ljeska Corylus avellama rese 4,77 0,83 24,14 118 LITERATURA 1. Kušan , F.: Ljekovito bilje, Zagreb, 1938. 2. Simon o vic, D.: Botanički rečndk, Beograd 1959, knjiga 3. 3. Marković , B.: Priručnik za sakupljanje i gajenje ljekovitog bilja i pečuraka, Rad, Beograd. 4. Vračari č, B. — Čolik, J. — Lintner, V. — Micković, M. — Rajšić, R. — Stevanović, D. — Uvali n, M.: Ishrana u prirodi. Vojno izdavački zavod. Narodna knjiga — Beograd; 1977. The Indigenous Forest Dendroflora as a Possible Food Supply Summary The author described some 40 species of the indigenous plants which partially or completely can be used as food. This is important in extra-ordinary situations such as wartime and the like. Instructions for collecting of plants and the time of collecting are given. The schedule of carotin andC-vitamin contents as well as the chemical comparisation and the caloric value of woody plants are added at the end (tables 1 and 2). |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 72 <-- 72 --> PDF |
NAJAVA Šumarski i drvnoindustrijski inženjeri i tehničari! Šumarski list u svojim slijedećim brojevima donijeti će veoma zanimljivu, za praksu neobično vrijednu i korisnu radnju ing. Bogomila Čopa: »Unapređenje pilanske prerade — polazna osnova za uspješnije rješavanje zajedničke problematike šumarstva i drvne industrije«, koju je autor razradio na slijedeća poglavlja: 1. Mjesto i uloga inženjera i tehničara u neposrednoj proizvodnji 2. Značaj i potreba primjene koeficijenta vrijednosti u pilanarstvu 3. Koeficijent vrijednosti u funkciji unapređenja odnosa šumarstva i drvne industrije 4. Zaključna razmatranja Donosimo nekoliko izvoda iz navedene radnje, kao i bilješku o autoru članka! Evo što kaže autor: »Ima više razloga koji su me potakli da obradim i objelodanim svoja iskustva, zapažanja i zaključke prikupljene tokom dugogodišnjeg bavljenja pilanskom preradom. Navesti ću samo bitno. Kad sam se počeo baviti pilanskom preradom, osjetio sam veliki nedostatak u tome što bogata praktična iskustva, stečena ranije u toj djelatnosti, nisu najčešće bila zabilježena, a još manje objelodanjena. A oni koji su ta praktična znanja posjedovali, ili su ih ljubomorno čuvali za sebe, radi očuvanja svoje vlastite pozicije, ili velikim dijelom nisu znali prenijeti na druge!« »Stoga je i ovaj materijal o pilanskoj preradi i pisan sa željom da se prošla iskustva i zapažanja o načinu rada i ocjenjivanju poslovnih rezultata prenesu u prvom redu na inženjere i tehničare koji sada rade u pilanskoj preradi, a onda i na one koji će se ubuduće naći na tom poslu.« »Za napredak jedne privredne djelatnosti, pa i pilanske, presudni su činilac ljudi, posebeno stručni i vodeći kadrovi. I onda kad je nivo tehnike bio nizak, oni su često dokazali, da se kreativnim radom, radnim elanom i upornošću može unaprijediti proizvodnja i osigurati zadovoljavajući poslovni rezultati. A ima ih dosta primjera, da su i kod najbolje i najmodernije tehnike, kada je zatajio ljudski i stručni faktor, poslovni rezultati bili nezadovoljavajući.« Bilješka o autoru: Ing. Bogomil Čop službovao je u Šumariji — Gerovo, upravitelj pilane — Đurđenovac, pom. ministra šumarstva SRH, direktor Šum. gospodarstva — Bjelovar, direktor DIP — Slavonija, SI. Brod, DIP — Belišće, Novoselec, pom. general, direktora »Exportdrva « i td. |