DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 73 <-- 73 --> PDF |
AKTUALNO ŠTA JE S NAŠIM PLANTAŽAMA TOPOLA Ing. Dimitrije BURA, dobar poznavalac stanja našeg šumarstva i plantažne proizvodnje drva (gotovo 20 godina bio je rukovodioc šumske proizvodnje Jugoslavenskog poljoprivredno-šumarskog centra u Beogradu) u »DRVARSKOM GLASNIKU«, listu Opšteg udruženja šumarstva i industrije prerade drveta, celuloze i papira Jugoslavije, br. 5/1982. pita se »STA JE S NAŠIM PLANTAŽAMA TOPOLA« odnosno koji su »uzroci stagniranja plantažne proizvodnje topola« i koji su »putevi za dovođenje u sklad proizvodnje s potrebama za preradu drveta «. Pitanje je vrlo aktualno, jer naša »šumom bogata« zemlja godišnje UVOZI oko 2 000 000 ms drva, pretežno celuloznog, a »zadnje analize proizvodnje naših šuma i potreba industrije za preradu drveta ukazuju da ćemo u 1990. godini imati manjak od 5,0 milijuna m3 ... a 2000-te godine 15 milijuna m3. * * * »Dva su bitna — osnovna uzroka zašto nismo ostvarili zacrtani — veći program podizanja plantažnih zasada topola«, konstatira ing. Bura, a to su: — prvi, nedostatak povoljnih investicionih namjenskih sredstava za podizanje i gajenje plantažnih zasada topola i — drugi, organizaciono sistemski položaj šumarstva u odnosu na industriju za preradu drva. Za prvi uzrok, da je tačan navodimo primer jednog (i do sada jedinog — nap. O. P.) povoljnog zajma 44. Konkursa iz Opšteg investicionog fonda u 1960. godini u iznosu od 2.438 mil. din za 23567 ha plantaža, koje su podiggute za 3 godine, uz vlastito učešće od 20%, kamatnu stopu 2%, i rok zajma do 15 godina. Naime, treba naglasiti da su šumarstvo i industrija za preradu drveta u našim uslovima administrativno maksimiranih cena (inače) nisko akumulativni i nisu mogli i ne mogu izdvajati potrebne iznose za proširenu reprodukciju u širo vinsku bazu. Kada se govori o uslovima finansiranja podizanja i gajenja novih plantažnih zasada topola treba naglasiti, da sve analize ukazuju da ova proizvodnja može podneti kamatnu stopu 3 — 5%, zavisno od visine godišnjeg prirasta — proizvodnje ,vrste glavnog sortimenta koji se proizvodi, dužine proizvodnog procesa — ophodnje i cene proizvoda, pa je to razlog da se nije moglo ići na redovne bankarske zajmove koji imaju veću kamatnu stopu. * * * Za drugi uzrok, šumarstvo sa specifičnim svojim proizvodnim i opšte korisnim funkcijama nije još našlo jedinstveno i odgovarajuće sistemsko i organizaciono rešenje i položaj, naročito u odnosu na dugoročno planiranje |