DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 74     <-- 74 -->        PDF

i obezbeđenje sirovinom industrije za preradu drveta. Kad se radi o zainteresovanosti
za podizanje novih plantažnih zasada uopšte onda radi usitnjenosti
organizacije, obično nastaju takve prilike, da one privredne organizacije
koje imaju odgovarajuće površine za podizanje plantaža, nemaju ekonomske
šume koje bi im osigurale bar učešće za dobivanje zajma za podizanje
plantaža.


Pojedine republike koje imaju relativno očuvane šume, svoja raspoloživa
sredstva iz šumarstva prvenstveno orijentišu na ulaganje u komunikacije
i mehanizaciju, a malo ili nikako u plantažnu proizvodnju drveta iako
imaju ogromne uslove za brzu plantažno-industrijsku proizvodnju.


Sigurno da bi odgovarajuća stimulativna sistemska rešenja i bolje organizovanje
šumarstva doprinelo da se ovaj problem lakše resi, da se objedinjenjem
sredstava, kadrova, teške mehanizacije (za krčenje i pripremu zemljišta),
i dr. ekonomičnije koristi. Sadašnja organizacija šumarstva bazirana
na šumsko-privrednim područjima onakva kakva su ne odgovara potrebama
savremenih i optimalnih kapaciteta industrije za preradu drveta (mehaničku
i kemijsku) i ne garantuje uravnoteženo dugoročno planiranje i redovno snabdijevanje
industrije. To je moguće ostvariti samo u krupnim objedinjenim sistemima
i specijalizovanim pogonima za plantažnu proizvodnju.


No, bez obzira na ovaj drugi organizacioni sistematski problem šumarstva,
koji će se lakše resiti i koji ni do sada nije bio nepremostiva prepreka
za podizanje plantažnih zasada topola i drugih brzorastućih vrsta šumskog
drveća, osnovni uzrok da nismo podigli zacrtane veće površine jeste i ostajenedostatak povoljnijih investicionih kredita za ovu proizvodnju.


Na kraju, treba skrenuti pažnju na nova kretanja u načinu korišćenja
drveta u svetu i korišćenje totalne »biomase šuma« od lista do korena. Novost
je u tome da se već pristupa praktično korišćenju zelenih delova (lista)
za preradu u preparate stočne hrane, te drveta i namenskih plantaža za
energetske svrhe (drvni iveri)*. Računa se da će do konca 2.000 godine drvo
u svetu učestovavati sa cea 20% u podmirenju energetskih potreba, u vezi
sa nastalom i nastajućom pogoršanom situacijom sa naftom, tako da je
to još jedan razlog više da plantažnu proizvodnju drveta mora ozbiljnije shvatiti
ćela zajednica a ne samo uski krug stručnjaka«, završava ing. Bura svoj
članak.


* * *
Dodajemo nekoliko statističkih podataka, također iz ovog članka.
Prema podacima Saveza poljoprivredno-šumarskih komora Jugoslavije


iz 1959. godine za plantažni uzgoj topola u Jugoslaviji stoji na raspolaganje
700 000 ha, od čega u SR Hrvatskoj 240 000 ha, i to na neobraslim šumskim
površinama 70 000 ha (20 000 ha, u Hrvatskoj), krčevinama šuma 260 000 ha
(100 000 ha i na poljoprivrednim zemljištima 370 000 ha (120 000 ha). Do 1980.
god. podignuto je svega 80 000 ha u Jugoslaviji (31 000 ha u Hrvatskoj), ali
krajem 1981. godine površina plantaža topola iznosila je oko 63 000 ha, što
»ukazuje da je znatan deo prije podignutih plantaža ili posečen i neobnovmljen
ili evidentiran kao šumske kulture« (Bura).


Vidi i Šum. list CV (1981), br. 3 — 4, str. 193. i br. 10—12, str. 520. (OP)