DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 75 <-- 75 --> PDF |
IZ PRAKSE ZA PRAKSU KONTROLA BROJNOSTI I SUZBIJANJA MIŠEVA NA PODRUČJU SŠGO »SLAVONSKA SUMA« VINKOVCI Iz godine u godinu sve je veći problem prirodne obnove nizinskih sastojina hrasta lužnjaka radi sve manjeg i rjeđeg uroda žira. Uzrok slabom urodu je u nepovoljnim klimatskim činiocima, a još više u čestoj »uznemirenosti« šuma od štetnih gusjenica gubara, mrazovca i hrastovog savijača. Miševi su također značajan štetnik u nizinskim šumama. Štetno djelovanje miševa u šumi je osobito izraženo u godinama manjeg uroda žira. Do nedavno miševima se u šumi nije pridavalo dovoljno pažnje. Sa suzbijanjem miševa smo započeli tek prije deset godina. Suzbijanje se vršilo trovanjem sa tvorničkim mamcima. Trovanje se vršilo cinkfosfid mamcima, ponešto tomorin mamcima, a kasnije faciron mamcima, bez obzira na opasnost od miševa. Veliki problem bio je u otklanjanju opasnosti trovanja korisnih životinja u šumi. Pošto je bilo teško izvodljivo postavljanje mamaca direktno u mišje rupe, radi teške primjetljivosti rupa, uveli smo metodu postavljanja mamaca u šuplje plastične cijevi dužine 25 — 30 cm. Po želji, one se mogu i fiksirati pomoću čavla na tlo. Poželjeno je da cijevi budu manjeg promjera (oko 4 cm). Mi smo odreske cijevi načinili sami iz većeg namotaja vodovodne čvrste cijevi. Trovanje miševa vršili smo na mjestima gdje se je očekivao urod žira, na površinama gdje je izvršena sadnja žira ili sadnica i na prirodno pomlađenim površinama. Međutim, nije nam bila poznata stvarna opasnost od miševa i potreba njihovog suzbijanja, kao ni vrsta miševa prisutnih u šumi. Radi toga obratili smo se za pomoć Zoologijskom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. U proljeće 1978. godine izvršeno je u suradnji sa spomenutim Zavodom pokusno hvatanje miševa. Iste godine nabavili smo 300 komada drvenih klopki s oprugom. Tako smo od jeseni 1978. godine započeli sa kontrolom brojnosti miševa na više različitih objekata u šumi. Klopke stalno postavljamo u pravolinijskom nizu na udaljenosti 5 metara. U jednom nizu postavljamo ovisno o objektu 80 — 100 klopki. Za neku koristimo kašu načinjenu od ribljeg mesa iz uljenih konzervi i zobenih pahuljica. Klopke postavljamo predvečer, a pregled vršimo slijedećeg jutra. Brojnost utvrđujemo postotkom ulova miševa prema broju postavljenih klopki. Ukoliko je postotak ulova veći od 20% ili čak 30%, zavisno o vrsti miševa, dolazi u obzir provođenje suzbijanja miševa. Jedno trovanje traje 20 — 25 dana. Po 1 ha postavljeno 20 — 40 cijevi s mamcima. Mjesta sa postavljenim cijevima se najčešće obilježavaju drvenim motkama. Nakon 4 — 5 dana vršimo kontrolu, a po potrebi dopunjujemo mamke. U nešto većim razmacima vrše se još dvije kontrole. Nakon završetka trovanja sakupljaju se cijevi a ostatak mamaka zakopava. Na terenu, površina na kojoj se vrši trovanje mora biti vidno obilježena. Kontrolu brojnosti miševa vršimo dva puta godišnje i to u II/III i IX/X mjesecu. Ovo je potrebno radi toga što se u kraćem razdoblju brojnost miševa može znatno povećati. Također je poznato da su miševi skloni migraciji (potraga 277 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 76 <-- 76 --> PDF |
za hranom, uznemirenost, voda i dr.) Poznato je da se šumski miševi manje sele od poljskih vrsta miševa. Osim utvrđivanja brojnosti i vrste miševa željeli smo utvrditi kritični broj i prognozu očekivanog stanja populacije miševa. Stručnu pomoć u radu i u determinaciji miševa imali smo od mr. Tvrtkovića iz Zoolološkog muzeja u Zagrebu. Da bismo mogli proširiti kontrolu brojnosti miševa na širem području, naša su gospodarstva nabavila u 1981. godini 1000 novih klopki. U razdoblju od 1978 — 1981. godine postavili smo 5557 klopki a uhvatili 811 miševa. Pretežno su ulovljeni miševi (77%) a znatno manje voluharice (23%). Od pravih miševa najbrojniji su žutogrli (veliki) šumski miš — Apodemus flavicollis (39%) i prugasti poljski miš — Apodemus agrarius (32%). Znatno manje je ulovljeno običnih šumskih miševa — Apodemus sylvaticus (6%). Od voluharica najbrojnije su riđa (šumska) voluharica — Clethrionomys glareolus (12%) i poljska voluharica — Microtus arvalis (8%) dok su u malom broju ulovljene livadne voluharice — Microtus agrestis (2%) i podzemni voluharić — Pitymys subterraneus (1%). Ovi podaci ne daju pravu sliku brojnosti miševa pošto ona nije podjednaka po godinama i po zastupljenosti pojedinih vrsta miševa i tipu radnog objekta. Iako nam kritičan broj miševa nije poznat, upozoreni smo da je suzbijanje treba provesti samo na određenim objektima (sjemenske sastojine, oplodne sječine, površine predviđene za pošumljavanje i dr.) zavisno o vrsti miševa već kod 20% — 30% ulovljenih miševa. Općenito se smatra da su miševi štetnici sjemena, dok voluharice štete nadzemnim ili podzemnim dijelovima biljaka. Glavni i najveći štetnik hrastovog žira u šumi je žutogrli šumski miš. Kod povećane brojnosti populacije (1981. godine) ovaj velik miš je u stanju uništiti gotovo cjelokupni urod sjemena u šumi. Sve što ne pojede, sprema u posebna skladišta ispod panjeva i starih klada. Najveći štetnik sadnica je livadna voluharica (Microtus agrestis). Prema našem opažanju javlja se samo mjestimično u manjem broju (2%). Voluharice čine u šumi štetu pretežno zimi ili tokom sušnog ljeta kada nema dovoljno svježeg zeljastog bilja. U 1978. godini brojnost miševa je bila mala (6%). Iduće godine brojnost se znatno povećala (19%). Utvrđeno je znatno povećanje žutogrlog šumskog miša, poljskog miša i donekle riđe voluharice. U 1980. godini broj miševa se ponešto smanjio (13%). I dalje su prevladavali prugasti poljski i žutogrli šumski miševi. U 1981. godini broj miševa se naglo povećao. Najviše se ulovilo žutogrlih šumskih miševa (71%). Ulov je na pojedinim objektima bio 40—50 %. Tim je prijetila opasnost no urod žira bio je vrlo slab. Preporuke za trovanje dali smo za sve površine na kojima će se saditi žir nabavljen sa strane. Na našem području štete od voluharica na sadnicama su manje i javljaju se samo na pojedinim mjestima u mladim kulturama hrasta. Oštećenja su običneposredno ispod tla i praktično se ne vide. Ukoliko je još vegetacija, sadnice se ubrzo suše, a suho lišće ostaje u krošnji. Miševi se u povoljnim okolnostima (klimatske prilike, izobilje hrane i dr.) mogu u kratkom vremenu masovno namnožiti. Radi toga potrebna je stalna kontrola gustoće populacije miševa. Samo u slučaju većeg povećanja brojnosti potrebno je provesti mjere suzbijanja. Cilj suzbijanja je smanjenje brojnosti miševa a time i sprečavanje šteta u šumi. Suzbijanje miševa kod manje brojnosti ne samo što nije potrebno nego može biti i štetno. Drago CRNKOVIC, SŠGO »Slavonska šuma« Vinkovci 278 |