DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 75     <-- 75 -->        PDF

IZ PRAKSE ZA PRAKSU


KONTROLA BROJNOSTI I SUZBIJANJA MIŠEVA NA PODRUČJU
SŠGO »SLAVONSKA SUMA« VINKOVCI


Iz godine u godinu sve je veći problem prirodne obnove nizinskih sastojina
hrasta lužnjaka radi sve manjeg i rjeđeg uroda žira. Uzrok slabom urodu je u
nepovoljnim klimatskim činiocima, a još više u čestoj »uznemirenosti« šuma od
štetnih gusjenica gubara, mrazovca i hrastovog savijača. Miševi su također značajan
štetnik u nizinskim šumama. Štetno djelovanje miševa u šumi je osobito
izraženo u godinama manjeg uroda žira. Do nedavno miševima se u šumi nije
pridavalo dovoljno pažnje. Sa suzbijanjem miševa smo započeli tek prije deset
godina. Suzbijanje se vršilo trovanjem sa tvorničkim mamcima. Trovanje se vršilo
cinkfosfid mamcima, ponešto tomorin mamcima, a kasnije faciron mamcima, bez
obzira na opasnost od miševa. Veliki problem bio je u otklanjanju opasnosti
trovanja korisnih životinja u šumi. Pošto je bilo teško izvodljivo postavljanje
mamaca direktno u mišje rupe, radi teške primjetljivosti rupa, uveli smo metodu
postavljanja mamaca u šuplje plastične cijevi dužine 25 — 30 cm. Po želji, one
se mogu i fiksirati pomoću čavla na tlo. Poželjeno je da cijevi budu manjeg promjera
(oko 4 cm). Mi smo odreske cijevi načinili sami iz većeg namotaja vodovodne
čvrste cijevi.


Trovanje miševa vršili smo na mjestima gdje se je očekivao urod žira, na
površinama gdje je izvršena sadnja žira ili sadnica i na prirodno pomlađenim
površinama. Međutim, nije nam bila poznata stvarna opasnost od miševa i potreba
njihovog suzbijanja, kao ni vrsta miševa prisutnih u šumi. Radi toga
obratili smo se za pomoć Zoologijskom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
u Zagrebu. U proljeće 1978. godine izvršeno je u suradnji sa spomenutim
Zavodom pokusno hvatanje miševa. Iste godine nabavili smo 300 komada drvenih
klopki s oprugom. Tako smo od jeseni 1978. godine započeli sa kontrolom brojnosti
miševa na više različitih objekata u šumi. Klopke stalno postavljamo u pravolinijskom
nizu na udaljenosti 5 metara. U jednom nizu postavljamo ovisno o objektu
80 — 100 klopki. Za neku koristimo kašu načinjenu od ribljeg mesa iz
uljenih konzervi i zobenih pahuljica. Klopke postavljamo predvečer, a pregled
vršimo slijedećeg jutra. Brojnost utvrđujemo postotkom ulova miševa prema
broju postavljenih klopki. Ukoliko je postotak ulova veći od 20% ili čak 30%,
zavisno o vrsti miševa, dolazi u obzir provođenje suzbijanja miševa. Jedno trovanje
traje 20 — 25 dana. Po 1 ha postavljeno 20 — 40 cijevi s mamcima.


Mjesta sa postavljenim cijevima se najčešće obilježavaju drvenim motkama.
Nakon 4 — 5 dana vršimo kontrolu, a po potrebi dopunjujemo mamke. U nešto
većim razmacima vrše se još dvije kontrole. Nakon završetka trovanja sakupljaju
se cijevi a ostatak mamaka zakopava. Na terenu, površina na kojoj se vrši
trovanje mora biti vidno obilježena.


Kontrolu brojnosti miševa vršimo dva puta godišnje i to u II/III i IX/X
mjesecu. Ovo je potrebno radi toga što se u kraćem razdoblju brojnost miševa
može znatno povećati. Također je poznato da su miševi skloni migraciji (potraga


277




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 76     <-- 76 -->        PDF

za hranom, uznemirenost, voda i dr.) Poznato je da se šumski miševi manje sele
od poljskih vrsta miševa. Osim utvrđivanja brojnosti i vrste miševa željeli smo
utvrditi kritični broj i prognozu očekivanog stanja populacije miševa. Stručnu
pomoć u radu i u determinaciji miševa imali smo od mr. Tvrtkovića iz Zoolološkog
muzeja u Zagrebu. Da bismo mogli proširiti kontrolu brojnosti miševa
na širem području, naša su gospodarstva nabavila u 1981. godini 1000 novih
klopki.


U razdoblju od 1978 — 1981. godine postavili smo 5557 klopki a uhvatili 811
miševa. Pretežno su ulovljeni miševi (77%) a znatno manje voluharice (23%).
Od pravih miševa najbrojniji su žutogrli (veliki) šumski miš — Apodemus flavicollis
(39%) i prugasti poljski miš — Apodemus agrarius (32%). Znatno manje
je ulovljeno običnih šumskih miševa — Apodemus sylvaticus (6%).


Od voluharica najbrojnije su riđa (šumska) voluharica — Clethrionomys
glareolus (12%) i poljska voluharica — Microtus arvalis (8%) dok su u malom
broju ulovljene livadne voluharice — Microtus agrestis (2%) i podzemni voluharić
— Pitymys subterraneus (1%). Ovi podaci ne daju pravu sliku brojnosti miševa
pošto ona nije podjednaka po godinama i po zastupljenosti pojedinih vrsta
miševa i tipu radnog objekta.


Iako nam kritičan broj miševa nije poznat, upozoreni smo da je suzbijanje
treba provesti samo na određenim objektima (sjemenske sastojine, oplodne sječine,
površine predviđene za pošumljavanje i dr.) zavisno o vrsti miševa već kod
20% — 30% ulovljenih miševa. Općenito se smatra da su miševi štetnici sjemena,
dok voluharice štete nadzemnim ili podzemnim dijelovima biljaka. Glavni i
najveći štetnik hrastovog žira u šumi je žutogrli šumski miš. Kod povećane brojnosti
populacije (1981. godine) ovaj velik miš je u stanju uništiti gotovo cjelokupni
urod sjemena u šumi. Sve što ne pojede, sprema u posebna skladišta ispod panjeva
i starih klada. Najveći štetnik sadnica je livadna voluharica (Microtus
agrestis). Prema našem opažanju javlja se samo mjestimično u manjem broju
(2%). Voluharice čine u šumi štetu pretežno zimi ili tokom sušnog ljeta kada
nema dovoljno svježeg zeljastog bilja. U 1978. godini brojnost miševa je bila mala
(6%). Iduće godine brojnost se znatno povećala (19%). Utvrđeno je znatno povećanje
žutogrlog šumskog miša, poljskog miša i donekle riđe voluharice. U 1980.
godini broj miševa se ponešto smanjio (13%). I dalje su prevladavali prugasti
poljski i žutogrli šumski miševi. U 1981. godini broj miševa se naglo povećao. Najviše
se ulovilo žutogrlih šumskih miševa (71%). Ulov je na pojedinim objektima
bio 40—50 %. Tim je prijetila opasnost no urod žira bio je vrlo slab. Preporuke za
trovanje dali smo za sve površine na kojima će se saditi žir nabavljen sa strane.


Na našem području štete od voluharica na sadnicama su manje i javljaju
se samo na pojedinim mjestima u mladim kulturama hrasta. Oštećenja su običneposredno
ispod tla i praktično se ne vide. Ukoliko je još vegetacija, sadnice
se ubrzo suše, a suho lišće ostaje u krošnji.


Miševi se u povoljnim okolnostima (klimatske prilike, izobilje hrane i dr.)
mogu u kratkom vremenu masovno namnožiti. Radi toga potrebna je stalna kontrola
gustoće populacije miševa. Samo u slučaju većeg povećanja brojnosti potrebno
je provesti mjere suzbijanja. Cilj suzbijanja je smanjenje brojnosti miševa
a time i sprečavanje šteta u šumi. Suzbijanje miševa kod manje brojnosti ne
samo što nije potrebno nego može biti i štetno.


Drago CRNKOVIC,


SŠGO »Slavonska šuma« Vinkovci


278