DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 77     <-- 77 -->        PDF

OSVRTI I SUPROTSTAVLJANJA


ŠUMSKO-UZGOJNI RADOVI OD 1961. DO 1980. GODINE I ZAŠTITA
ŠUMA OD POŽARA U JUGOSLAVIJI


U »DRVARSKOM GLASNIKU, listu Opšteg udruženja šumarstva i industrije
za preradu drveta. celuloze i papira Jugoslavije«, br. 5/1982. objavljeni su i napisi
»Šumsko uzgojni radovi u periodu 1961 — 1980«. Ing. I. Kneževića, »Stanje i
problemi zaštite šuma u Jugoslaviji« mr D. Grujića i »Zaštita šuma od požara u
Jugoslaviji« prof, dr ing. D. Živojinovića, koji s nekim svojim navodima izazivaju
raspravu.


1. Ilija KNEŽEVIĆ, dipl. ing. i ecc, tabelarno je dao opseg i troškove šumsko
uzgojnih radova u 1961. te za svaku godinu od 1965. do 1980. godine, odvojeno za
društveni sektor od »šuma u svojini« tj. privatnih.* U tekstualnom dijelu, uz
ostalo, konstatira i sljedeće: »Još uvek nedovoljna ulaganja u uzgojne radove
posledica su nedovoljne akumulativnosti organizacija udruženog rada šumarstva,
nejedinstvenog metoda procene vrednosti šuma, a time visine i obima izdvajanja
za amortizaciju šuma, nedovoljnih mogućnosti za korišćenje kredita ili namenskog
davanja sredstava u tu svrhu, kao i smanjenog interesa šumarskih organizacija
da same finansiranju ove dugoročne investicije, čije efekte zbog dugoročnosti
proizvodnog procesa najvećim delom ne mogu da koriste njihovi ulagači
«.
Kako je bila namjera ing. Kneževića da objavi samo statističke podatke o
šumskouzgojnim radovima u označenom vremenskom razdoblju to nije ni ulazilo
u analizu, kako riješiti financiranje tih radova osim što konstatira: »Početni
rezultati formiranja namenskih sredstava, koji su postignuti u nekim republikama
i pokrajinama na podsticanju većeg obima izvršenje pošumljavanja i sadnje
drveća uopšte ... za sada su više samo kao dobar putokaz na čemu bi se trebao
angažovati daleko širi krug privrednih djelatnosti, pojedinaca i društvena zajednica
kao celina.«


Opseg pošumljavanja, i izdatke, Knežević je odvojeno iskazao za »klasično«,
a posebno za »plantažno« podijeljeno na četinjače i listače), ali u okviru klasičnog
ne vidi se da li se i koliko odnosi na pomlađivanje šuma a koliko na pošumljavanje
goleti, bujadara i si., dakle površina na kojima šuma nije bila ili nije
posječena u bližoj prošlosti. Nadalje, u dosadašnjim statistikama ne nalaze se
površine, koje se pomlađuju prirodno tj. oplodnom ili prebornom sječom. Ne
iskazuju se, jer za pomlađivanje nije uložen ni posebni rad ni potrošena financijska
sredstva, budući da troškovi sječe terete eksploataciju a ne pomlađivanje.
Takav postupak je nepravilan i, što više, antipropagandni za šumarstvo, za radnike
u šumskom gospodarstvu. Zašto? Zato, što npr. ako je izvršena dovršna
sječa na uspješno prirodno pomlađenoj površini od x ha i to nije nigdje zabilježeno
niti se iskazuje u statistikama pošumljavanja, a koje su dostupne i naj


1) Investiciona ulaganja u osnovna sredstva u šumarstvo u razdoblju od 1956. do 1978. godine
u Jugoslaviji ing. Knežević je prikazao u šumarskom listu br. 1—2/1980.


279




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 78     <-- 78 -->        PDF

široj javnosti. Stoga nasuprot milijunskim m3 posječenog drva pošumljene površine
iskazuju se najviše u tisućama ha iako je opstanak šume osiguran na cijeloj
sječni, posebno u prebornim šumama! Zar je onda čudo, da se povremeno u javnosti,
novinama, radio, razgovorima, čuje »šumarije sijeku a ne pošumljuju«?


U finaciranju pošumljavanja trebalo bi (pišem u kondicionalu, jer o tome
ne mogu odlučivati) razlučiti financiranje pošumljavanja sječina (površina posječenih
sastojina) od financiranja površine na kojima šuma nije posječena (goleti,
krš, bujadnice). Troškovi pošumljavanja sječina trebaju biti sastavni dio troškova
eksploatacije odnosno teretiti vrijednost posječene drvne mase. To bilo, da se
umjetno pomlađuje površina nakon čiste sječe bilo da se dopunjuje prirodno
pomlađivanje oplodnom ili prebornom sječom. To bi trebalo provesti i u slučaju,
ako se unose vrednije vrste kao npr. u čiste ili pretežno čiste bukove sastojine
podsijava jela ili podsađuje žir. Opravdanje takvom postupku leži u činjenici,
što je šuma u nas klimaksna biljna zajednica te da nije posječena, ona ne bi
ni nestala (izuzimajući prirodne kalamitete, ali i tada će obnoviti, ako ne
s istom a ono svakako s drugim vrstama, za početak npr. jasikom, brezom ili
ivom kao »predkulturom« u koju će se nastaniti npr. jela ili smreka i s vremenom
razviti se u glavnu sastojinu), Danas je to nužnije, kada se sve više cijene
općekorisne funkcije šume. Računski: troškovi terete staru sastojinu a ne novu,
koja po tome nije opterećena nikakovim kamatima za sredstva uložena u pošum-
Ijavanje tj. nove sastojine su u svakom slučaju ekonomične, ako uopće uz duge
ophodnje ekonomičnost treba i razmatrati.


Financijska sredstva za pošumljavanje goleti i si. imaju svojstvo investicionih
sredstava. Međutim i tu treba razlikovati da li se podižu sastojine s prvenstvenom
svrhom poizvodnje drva (ekonomske) ili je njihovo podizanje jednako značajno
ili možda i značajnije, za osiguravanje općekorisnih funkcija od buduće
šume. U prvom slučaju računa se s povratom uloženih sredstava u vrijednosti
drvne mase ne samo glavnog nego i prorednog prihoda2, a u drugom slučaju imaju
značaj »nepovratnih« sredstava odnosno povratnih u obliku općekorisnih funkcija
šume.


U popratnom tekstu ing. Kneževića moju je pažnju posebno privukla konstatacija,
da su manja ulaganja za pošumljavanje posljedica »i smanjenog interesa
šumarskih organizacija da same finansiraju ove dugoročne investicije, čije efekte
zbog dugoročnosti procesa najvećim delom ne mogu da koriste njihovi ulagači
«. Taj razlog mogao bi se uvažiti jedino za one šumarske organizacije, kojima
prihod eksploatacije šuma (od prodaje drva) nije dovoljan za podmirenje najnužnijih
troškova djelovanje organizacije ili, eventualno, ako višak ostvaruju iz
plantažnih kultura tj. kultura, koje su rezultat ulaganja i rada isključivo iste
generacije radnika. Međutim, one organizacije koje koriste drvnu masu za sječu
dozrelih šuma, dakle starih sastojina, takvo se stanovišta ne može prihvatiti.


Ne može se prihvatiti, jer etati koji se sijeku nisu rezultat rada sadanje generacije
nego prethodnih, pa i prirodnih okolnosti. Sve ono što ostaje nakon podmirenja
troškova eksploatacije i troškova pomlađivanja odnosnih sječina višak je
ili renta. Ta renta morala bi se koristiti samo za unapređenje šumarstva te u
općedruštvene svrhe trajne ili trajnije vrijednosti. To znači da se takav višak
koristi za pošumljavanje nepošumljenih površina kao bujadnica (zašto imademo


2) Jedan primjer takvog ulaganja vidi i u članku O. Piškorića: »Duglazija kao vrsta ekonomskih
sastojina na degradiranom dijelu krasa«, Šum. list, 1960, br. U/12, kao i poseban otisak.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 79     <-- 79 -->        PDF

primjer Šumskog gospodarstva u Karlovcu), kraških kamenjara, podizanje plantaža
ili intenzivnih kultura. Jedan od načina ulaganja takvog viška je i na bazi
udruživanja rada i sredstava npr. s kojom kraškom šumarskom organizacijom
čime bi si organizacija — financijer osigurala prihode od novopodignutih sastojina.
Podizanje borovih šuma (alepskog ili crnog) na odgovarajućim staništima,
ali sadnjom 8 — 10 000 biljaka po ha, omogućuje da se već između 12 i 15 godine
može proredom koristiti celulozno drvo.3


2. Podaci o štetama koje su posljedica požari u veliko se razlikuju u člancima
mr GRUJIĆA i dr ŽIVOJINOVIĆA. Riječ o štetama od požara od 1976. do 19S0.
godine. Prema Grujiću (str. 9); ta je šteta u Jugoslaviji iznosila 90,565 milijuna
dinara a prema podacima Živojinovića čak 379 milijuna dinara (str. 10). Podaci
Grujića su prema Statističkim godišnjacima Jugoslavije, kako navodi autor, dok
su podaci Živojinovića iz »Saveznog komiteta za poljoprivredu... prema stručnim
evidencijama republika i pokrajina«. Razlike su toliko velike (preko 400%)
da će mjerodavni morati poduzeti mjere, da se one, bar u buduće, više ne ponove.
Tako velika razlika ne može biti posljedica ni eventualne razlike u načinu
obračunavanja, a pobuđuju i sumnju, da ni ostali podaci nisu vjerodostojni. I
pitamo se, koje je podatak bliže stvarnosti? Podatak Statističke službe ili podatak
šumarske (koja je u sklopu Komiteta za poljoprivredu)? Po našem mišljenju
podatak statističke službe bliži je realnosti od podataka Komiteta, jer mi je iz
iskustva poznato, da se štete precjenjuju. Preuveličavanje procjene štete, kako
po površini tako i po vrijednosti jednog velikog šumskog požara nalazimo čak
i objavljenu (v. Šum. list br. 11—12/1979, i br. 11 — 12/1980). A evo i još jednog
dokaza.*
Imao sam na uvid jednu procjenu štete za borovu sastojinu stradalu od
tvorničke imisije. Starost te šume, površine 0,3456 ha, u dobra procjene (1981.
godine) bila je 70 godina, dakle starost već pri kraju ophodnje. Obračun štete
procjenitelj je izvršio na osnovu troškovne vrijednosti i dobio iznos oko 7 500 000
(novih) dinara.


Prva pogrješka takove procjene je što je računata po troškovnoj vrijednosti,
iako je sastojina bila već dozrela za sječu. Međutim je procjenitelj učinio i drugu
grješku, jer je troškove sadnje i njege računao po današnjim cijenama, a ne po
cijenama po kojima su ti radovi izvršeni, odnosno kada je u tu sastojinu uložen
kapital (kojeg je mogao vlasnik uložiti i na štednu knjižicu). Dakle, u ovom
slučaju trebalo je sve troškove podizanja računati s cijenama iz odnosne godine,
u ovom slučaju i prema navodu elaborata procjene 1910. godine, i te troškove
kapitalizirati najprije do 1920. godine. Do te godine, jer je tada izvršena izmjena
valute tj. krune su zamijenjene za dinare u odnosu 4 krune za 1 dinar, te potom
za dobivenu svotu računati kamate do danas (ne uzimajući u obzir da su u međuvremenu
na tom području bile i lire i kune).


Druga je pogrješka, što je u račun visine štete uzeta i vrijednost ogradnog zidai
to također obračunatu na isti način kao i vrijednost sastojine. A da li je imisija
oštetila ogradni zid? Zar ga je uništila kao što je uništila stabla? Ne dolaze


3) Da se nastavilo sa zamahom pošumljavnnja iz doba Uprava za pošumljavanje i melioraciju
krša (1947 — 1949), danas bi zacijelo bilo najmanje 150 000 ha novih borovih šuma iz kojih bi godišnje
moglo koristiti i do 300 000 m3 celuloznog drva!


4) O »šumskim požarima u Jugoslaviji .. . od 1955. do 1982. godine« objavili su D. Živojinović
i Dr. Grujić članak u »ŠUMARSTVU«, br. 2 — 3/1 982.


281




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 80     <-- 80 -->        PDF

u obzir ni obračunati troškovi održavanja tog zida, jer da je vlasnik posjekao
sastojinu tko bi mu nadoknadio sve te troškove?


A kako onda obračunati štetu u ovom slučaju? To ovisi o tome, da li je imisija
štetnih plinova prestala (tvornica je provela potrebnu zaštitu od prodora štetnih
plinova u atmosferu) ili imisije još traju.


U prvom slučaju šteta se sastoji od gubitka vrijednosti drvne mase od imisije,
današnje vrijednosti prirasta u roku od cea 30 godine i od visine troškova pomlađivanja
sastojine. Vrijednost prirasta s 30 godina ima opravdanja kao i ophodnja
za alepski bor od 100 godina (pri tome treba odbiti izdatke za zaštitu šume
i doprinose odnosno porez), a troškove pomlađivanja (pošumljavanja) obračunat
prema današnjim cijenama a tu svakako spada i obnova zida, jer je potreban
za zaštitu podmlatka.


U drugom slučaju, tj. ako imisije još traju, u odštetu spada smanjena vrijednost
postojeće drvne mase (ili u cijelosti time da je imitent preuzme) te u
sadanjoj vrijednosti drvne mase normalne šume računate za osiguranje »vječne«
rente. Obračunava se po sadanjim cijenama i sortimentima, a vrijednost drvne
mase umanji se za troškove zaštite i doprinosa te tako dobiveni iznos kapitalizira.


U oba slučaja postavlja se pitanje kamatnjaka. Na osnovu iskustva vlastitih
obračuna šteta kao sudskog vještaka u dvadesetak procjena (u jednoj je glavna
vrijednost bio žir, a drvo sporedna) kamatnjak od 5% pokazao se realnim tj.
obračunate vrijednosti odgovarale su prometnim vrijednostima u odnosnom kraju
i prigovora nije bilo ni sa strane suda ni sa strane odnosnih stranaka.


Konačno da naglasim, kako je realnost procjene nužna kao dokaz stručnosti
procjenitelja i, ako hoćete, kao moralni kodeks struke time, da i drugi znaju
računati i ocjeniti vjerodostojnost naših obračuna!


O. Piškorić