DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 77 <-- 77 --> PDF |
OSVRTI I SUPROTSTAVLJANJA ŠUMSKO-UZGOJNI RADOVI OD 1961. DO 1980. GODINE I ZAŠTITA ŠUMA OD POŽARA U JUGOSLAVIJI U »DRVARSKOM GLASNIKU, listu Opšteg udruženja šumarstva i industrije za preradu drveta. celuloze i papira Jugoslavije«, br. 5/1982. objavljeni su i napisi »Šumsko uzgojni radovi u periodu 1961 — 1980«. Ing. I. Kneževića, »Stanje i problemi zaštite šuma u Jugoslaviji« mr D. Grujića i »Zaštita šuma od požara u Jugoslaviji« prof, dr ing. D. Živojinovića, koji s nekim svojim navodima izazivaju raspravu. 1. Ilija KNEŽEVIĆ, dipl. ing. i ecc, tabelarno je dao opseg i troškove šumsko uzgojnih radova u 1961. te za svaku godinu od 1965. do 1980. godine, odvojeno za društveni sektor od »šuma u svojini« tj. privatnih.* U tekstualnom dijelu, uz ostalo, konstatira i sljedeće: »Još uvek nedovoljna ulaganja u uzgojne radove posledica su nedovoljne akumulativnosti organizacija udruženog rada šumarstva, nejedinstvenog metoda procene vrednosti šuma, a time visine i obima izdvajanja za amortizaciju šuma, nedovoljnih mogućnosti za korišćenje kredita ili namenskog davanja sredstava u tu svrhu, kao i smanjenog interesa šumarskih organizacija da same finansiranju ove dugoročne investicije, čije efekte zbog dugoročnosti proizvodnog procesa najvećim delom ne mogu da koriste njihovi ulagači «. Kako je bila namjera ing. Kneževića da objavi samo statističke podatke o šumskouzgojnim radovima u označenom vremenskom razdoblju to nije ni ulazilo u analizu, kako riješiti financiranje tih radova osim što konstatira: »Početni rezultati formiranja namenskih sredstava, koji su postignuti u nekim republikama i pokrajinama na podsticanju većeg obima izvršenje pošumljavanja i sadnje drveća uopšte ... za sada su više samo kao dobar putokaz na čemu bi se trebao angažovati daleko širi krug privrednih djelatnosti, pojedinaca i društvena zajednica kao celina.« Opseg pošumljavanja, i izdatke, Knežević je odvojeno iskazao za »klasično«, a posebno za »plantažno« podijeljeno na četinjače i listače), ali u okviru klasičnog ne vidi se da li se i koliko odnosi na pomlađivanje šuma a koliko na pošumljavanje goleti, bujadara i si., dakle površina na kojima šuma nije bila ili nije posječena u bližoj prošlosti. Nadalje, u dosadašnjim statistikama ne nalaze se površine, koje se pomlađuju prirodno tj. oplodnom ili prebornom sječom. Ne iskazuju se, jer za pomlađivanje nije uložen ni posebni rad ni potrošena financijska sredstva, budući da troškovi sječe terete eksploataciju a ne pomlađivanje. Takav postupak je nepravilan i, što više, antipropagandni za šumarstvo, za radnike u šumskom gospodarstvu. Zašto? Zato, što npr. ako je izvršena dovršna sječa na uspješno prirodno pomlađenoj površini od x ha i to nije nigdje zabilježeno niti se iskazuje u statistikama pošumljavanja, a koje su dostupne i naj 1) Investiciona ulaganja u osnovna sredstva u šumarstvo u razdoblju od 1956. do 1978. godine u Jugoslaviji ing. Knežević je prikazao u šumarskom listu br. 1—2/1980. 279 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 78 <-- 78 --> PDF |
široj javnosti. Stoga nasuprot milijunskim m3 posječenog drva pošumljene površine iskazuju se najviše u tisućama ha iako je opstanak šume osiguran na cijeloj sječni, posebno u prebornim šumama! Zar je onda čudo, da se povremeno u javnosti, novinama, radio, razgovorima, čuje »šumarije sijeku a ne pošumljuju«? U finaciranju pošumljavanja trebalo bi (pišem u kondicionalu, jer o tome ne mogu odlučivati) razlučiti financiranje pošumljavanja sječina (površina posječenih sastojina) od financiranja površine na kojima šuma nije posječena (goleti, krš, bujadnice). Troškovi pošumljavanja sječina trebaju biti sastavni dio troškova eksploatacije odnosno teretiti vrijednost posječene drvne mase. To bilo, da se umjetno pomlađuje površina nakon čiste sječe bilo da se dopunjuje prirodno pomlađivanje oplodnom ili prebornom sječom. To bi trebalo provesti i u slučaju, ako se unose vrednije vrste kao npr. u čiste ili pretežno čiste bukove sastojine podsijava jela ili podsađuje žir. Opravdanje takvom postupku leži u činjenici, što je šuma u nas klimaksna biljna zajednica te da nije posječena, ona ne bi ni nestala (izuzimajući prirodne kalamitete, ali i tada će obnoviti, ako ne s istom a ono svakako s drugim vrstama, za početak npr. jasikom, brezom ili ivom kao »predkulturom« u koju će se nastaniti npr. jela ili smreka i s vremenom razviti se u glavnu sastojinu), Danas je to nužnije, kada se sve više cijene općekorisne funkcije šume. Računski: troškovi terete staru sastojinu a ne novu, koja po tome nije opterećena nikakovim kamatima za sredstva uložena u pošum- Ijavanje tj. nove sastojine su u svakom slučaju ekonomične, ako uopće uz duge ophodnje ekonomičnost treba i razmatrati. Financijska sredstva za pošumljavanje goleti i si. imaju svojstvo investicionih sredstava. Međutim i tu treba razlikovati da li se podižu sastojine s prvenstvenom svrhom poizvodnje drva (ekonomske) ili je njihovo podizanje jednako značajno ili možda i značajnije, za osiguravanje općekorisnih funkcija od buduće šume. U prvom slučaju računa se s povratom uloženih sredstava u vrijednosti drvne mase ne samo glavnog nego i prorednog prihoda2, a u drugom slučaju imaju značaj »nepovratnih« sredstava odnosno povratnih u obliku općekorisnih funkcija šume. U popratnom tekstu ing. Kneževića moju je pažnju posebno privukla konstatacija, da su manja ulaganja za pošumljavanje posljedica »i smanjenog interesa šumarskih organizacija da same finansiraju ove dugoročne investicije, čije efekte zbog dugoročnosti procesa najvećim delom ne mogu da koriste njihovi ulagači «. Taj razlog mogao bi se uvažiti jedino za one šumarske organizacije, kojima prihod eksploatacije šuma (od prodaje drva) nije dovoljan za podmirenje najnužnijih troškova djelovanje organizacije ili, eventualno, ako višak ostvaruju iz plantažnih kultura tj. kultura, koje su rezultat ulaganja i rada isključivo iste generacije radnika. Međutim, one organizacije koje koriste drvnu masu za sječu dozrelih šuma, dakle starih sastojina, takvo se stanovišta ne može prihvatiti. Ne može se prihvatiti, jer etati koji se sijeku nisu rezultat rada sadanje generacije nego prethodnih, pa i prirodnih okolnosti. Sve ono što ostaje nakon podmirenja troškova eksploatacije i troškova pomlađivanja odnosnih sječina višak je ili renta. Ta renta morala bi se koristiti samo za unapređenje šumarstva te u općedruštvene svrhe trajne ili trajnije vrijednosti. To znači da se takav višak koristi za pošumljavanje nepošumljenih površina kao bujadnica (zašto imademo 2) Jedan primjer takvog ulaganja vidi i u članku O. Piškorića: »Duglazija kao vrsta ekonomskih sastojina na degradiranom dijelu krasa«, Šum. list, 1960, br. U/12, kao i poseban otisak. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 79 <-- 79 --> PDF |
primjer Šumskog gospodarstva u Karlovcu), kraških kamenjara, podizanje plantaža ili intenzivnih kultura. Jedan od načina ulaganja takvog viška je i na bazi udruživanja rada i sredstava npr. s kojom kraškom šumarskom organizacijom čime bi si organizacija — financijer osigurala prihode od novopodignutih sastojina. Podizanje borovih šuma (alepskog ili crnog) na odgovarajućim staništima, ali sadnjom 8 — 10 000 biljaka po ha, omogućuje da se već između 12 i 15 godine može proredom koristiti celulozno drvo.3 2. Podaci o štetama koje su posljedica požari u veliko se razlikuju u člancima mr GRUJIĆA i dr ŽIVOJINOVIĆA. Riječ o štetama od požara od 1976. do 19S0. godine. Prema Grujiću (str. 9); ta je šteta u Jugoslaviji iznosila 90,565 milijuna dinara a prema podacima Živojinovića čak 379 milijuna dinara (str. 10). Podaci Grujića su prema Statističkim godišnjacima Jugoslavije, kako navodi autor, dok su podaci Živojinovića iz »Saveznog komiteta za poljoprivredu... prema stručnim evidencijama republika i pokrajina«. Razlike su toliko velike (preko 400%) da će mjerodavni morati poduzeti mjere, da se one, bar u buduće, više ne ponove. Tako velika razlika ne može biti posljedica ni eventualne razlike u načinu obračunavanja, a pobuđuju i sumnju, da ni ostali podaci nisu vjerodostojni. I pitamo se, koje je podatak bliže stvarnosti? Podatak Statističke službe ili podatak šumarske (koja je u sklopu Komiteta za poljoprivredu)? Po našem mišljenju podatak statističke službe bliži je realnosti od podataka Komiteta, jer mi je iz iskustva poznato, da se štete precjenjuju. Preuveličavanje procjene štete, kako po površini tako i po vrijednosti jednog velikog šumskog požara nalazimo čak i objavljenu (v. Šum. list br. 11—12/1979, i br. 11 — 12/1980). A evo i još jednog dokaza.* Imao sam na uvid jednu procjenu štete za borovu sastojinu stradalu od tvorničke imisije. Starost te šume, površine 0,3456 ha, u dobra procjene (1981. godine) bila je 70 godina, dakle starost već pri kraju ophodnje. Obračun štete procjenitelj je izvršio na osnovu troškovne vrijednosti i dobio iznos oko 7 500 000 (novih) dinara. Prva pogrješka takove procjene je što je računata po troškovnoj vrijednosti, iako je sastojina bila već dozrela za sječu. Međutim je procjenitelj učinio i drugu grješku, jer je troškove sadnje i njege računao po današnjim cijenama, a ne po cijenama po kojima su ti radovi izvršeni, odnosno kada je u tu sastojinu uložen kapital (kojeg je mogao vlasnik uložiti i na štednu knjižicu). Dakle, u ovom slučaju trebalo je sve troškove podizanja računati s cijenama iz odnosne godine, u ovom slučaju i prema navodu elaborata procjene 1910. godine, i te troškove kapitalizirati najprije do 1920. godine. Do te godine, jer je tada izvršena izmjena valute tj. krune su zamijenjene za dinare u odnosu 4 krune za 1 dinar, te potom za dobivenu svotu računati kamate do danas (ne uzimajući u obzir da su u međuvremenu na tom području bile i lire i kune). Druga je pogrješka, što je u račun visine štete uzeta i vrijednost ogradnog zidai to također obračunatu na isti način kao i vrijednost sastojine. A da li je imisija oštetila ogradni zid? Zar ga je uništila kao što je uništila stabla? Ne dolaze 3) Da se nastavilo sa zamahom pošumljavnnja iz doba Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša (1947 — 1949), danas bi zacijelo bilo najmanje 150 000 ha novih borovih šuma iz kojih bi godišnje moglo koristiti i do 300 000 m3 celuloznog drva! 4) O »šumskim požarima u Jugoslaviji .. . od 1955. do 1982. godine« objavili su D. Živojinović i Dr. Grujić članak u »ŠUMARSTVU«, br. 2 — 3/1 982. 281 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 80 <-- 80 --> PDF |
u obzir ni obračunati troškovi održavanja tog zida, jer da je vlasnik posjekao sastojinu tko bi mu nadoknadio sve te troškove? A kako onda obračunati štetu u ovom slučaju? To ovisi o tome, da li je imisija štetnih plinova prestala (tvornica je provela potrebnu zaštitu od prodora štetnih plinova u atmosferu) ili imisije još traju. U prvom slučaju šteta se sastoji od gubitka vrijednosti drvne mase od imisije, današnje vrijednosti prirasta u roku od cea 30 godine i od visine troškova pomlađivanja sastojine. Vrijednost prirasta s 30 godina ima opravdanja kao i ophodnja za alepski bor od 100 godina (pri tome treba odbiti izdatke za zaštitu šume i doprinose odnosno porez), a troškove pomlađivanja (pošumljavanja) obračunat prema današnjim cijenama a tu svakako spada i obnova zida, jer je potreban za zaštitu podmlatka. U drugom slučaju, tj. ako imisije još traju, u odštetu spada smanjena vrijednost postojeće drvne mase (ili u cijelosti time da je imitent preuzme) te u sadanjoj vrijednosti drvne mase normalne šume računate za osiguranje »vječne« rente. Obračunava se po sadanjim cijenama i sortimentima, a vrijednost drvne mase umanji se za troškove zaštite i doprinosa te tako dobiveni iznos kapitalizira. U oba slučaja postavlja se pitanje kamatnjaka. Na osnovu iskustva vlastitih obračuna šteta kao sudskog vještaka u dvadesetak procjena (u jednoj je glavna vrijednost bio žir, a drvo sporedna) kamatnjak od 5% pokazao se realnim tj. obračunate vrijednosti odgovarale su prometnim vrijednostima u odnosnom kraju i prigovora nije bilo ni sa strane suda ni sa strane odnosnih stranaka. Konačno da naglasim, kako je realnost procjene nužna kao dokaz stručnosti procjenitelja i, ako hoćete, kao moralni kodeks struke time, da i drugi znaju računati i ocjeniti vjerodostojnost naših obračuna! O. Piškorić |