DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 78 <-- 78 --> PDF |
široj javnosti. Stoga nasuprot milijunskim m3 posječenog drva pošumljene površine iskazuju se najviše u tisućama ha iako je opstanak šume osiguran na cijeloj sječni, posebno u prebornim šumama! Zar je onda čudo, da se povremeno u javnosti, novinama, radio, razgovorima, čuje »šumarije sijeku a ne pošumljuju«? U finaciranju pošumljavanja trebalo bi (pišem u kondicionalu, jer o tome ne mogu odlučivati) razlučiti financiranje pošumljavanja sječina (površina posječenih sastojina) od financiranja površine na kojima šuma nije posječena (goleti, krš, bujadnice). Troškovi pošumljavanja sječina trebaju biti sastavni dio troškova eksploatacije odnosno teretiti vrijednost posječene drvne mase. To bilo, da se umjetno pomlađuje površina nakon čiste sječe bilo da se dopunjuje prirodno pomlađivanje oplodnom ili prebornom sječom. To bi trebalo provesti i u slučaju, ako se unose vrednije vrste kao npr. u čiste ili pretežno čiste bukove sastojine podsijava jela ili podsađuje žir. Opravdanje takvom postupku leži u činjenici, što je šuma u nas klimaksna biljna zajednica te da nije posječena, ona ne bi ni nestala (izuzimajući prirodne kalamitete, ali i tada će obnoviti, ako ne s istom a ono svakako s drugim vrstama, za početak npr. jasikom, brezom ili ivom kao »predkulturom« u koju će se nastaniti npr. jela ili smreka i s vremenom razviti se u glavnu sastojinu), Danas je to nužnije, kada se sve više cijene općekorisne funkcije šume. Računski: troškovi terete staru sastojinu a ne novu, koja po tome nije opterećena nikakovim kamatima za sredstva uložena u pošum- Ijavanje tj. nove sastojine su u svakom slučaju ekonomične, ako uopće uz duge ophodnje ekonomičnost treba i razmatrati. Financijska sredstva za pošumljavanje goleti i si. imaju svojstvo investicionih sredstava. Međutim i tu treba razlikovati da li se podižu sastojine s prvenstvenom svrhom poizvodnje drva (ekonomske) ili je njihovo podizanje jednako značajno ili možda i značajnije, za osiguravanje općekorisnih funkcija od buduće šume. U prvom slučaju računa se s povratom uloženih sredstava u vrijednosti drvne mase ne samo glavnog nego i prorednog prihoda2, a u drugom slučaju imaju značaj »nepovratnih« sredstava odnosno povratnih u obliku općekorisnih funkcija šume. U popratnom tekstu ing. Kneževića moju je pažnju posebno privukla konstatacija, da su manja ulaganja za pošumljavanje posljedica »i smanjenog interesa šumarskih organizacija da same finansiraju ove dugoročne investicije, čije efekte zbog dugoročnosti procesa najvećim delom ne mogu da koriste njihovi ulagači «. Taj razlog mogao bi se uvažiti jedino za one šumarske organizacije, kojima prihod eksploatacije šuma (od prodaje drva) nije dovoljan za podmirenje najnužnijih troškova djelovanje organizacije ili, eventualno, ako višak ostvaruju iz plantažnih kultura tj. kultura, koje su rezultat ulaganja i rada isključivo iste generacije radnika. Međutim, one organizacije koje koriste drvnu masu za sječu dozrelih šuma, dakle starih sastojina, takvo se stanovišta ne može prihvatiti. Ne može se prihvatiti, jer etati koji se sijeku nisu rezultat rada sadanje generacije nego prethodnih, pa i prirodnih okolnosti. Sve ono što ostaje nakon podmirenja troškova eksploatacije i troškova pomlađivanja odnosnih sječina višak je ili renta. Ta renta morala bi se koristiti samo za unapređenje šumarstva te u općedruštvene svrhe trajne ili trajnije vrijednosti. To znači da se takav višak koristi za pošumljavanje nepošumljenih površina kao bujadnica (zašto imademo 2) Jedan primjer takvog ulaganja vidi i u članku O. Piškorića: »Duglazija kao vrsta ekonomskih sastojina na degradiranom dijelu krasa«, Šum. list, 1960, br. U/12, kao i poseban otisak. |