DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ndj enci jama pripada neznatna prednost, međutim već u slijedećoj godini odnos se mijenja u korist zapadnih provenijencija, kojima pripada prosječno za 8,8´Vo teža asimilacijska masa. Ova se razlika starenjem povećava tako da u 9. godini dostiže već 51,1´%. Ova konstatacija upozorava na činjenicu da veličina asimilacijskog aparata odlučujuće pridonosi starosnom razilaženju težine ukupne biomase zapadnih od istočnih jelovih provenijencja u korist prvih. Koeficijent produktivnosti iglica (odnos godišnjeg prirasta biomase prema težini asimilacijskog aparata) tokom 9-godišnjeg razvoja jelovih biljaka znatno je varirao, iako je u prasjeku ispoljavao trend povećavanja. Među 9-godišnjim jelovim biljkama najveća vrijednost pripada provenijenciji s Peristera, dok najmanju nalazimo među slovenskim populacijama, tj. kod provenijencije s Krima. Dakle, kod one, koja je proizvela najveću cjelokupnu biomasu. Uspoređivanjem prosječne vrijednosti za zapadne provenijencije sa prosjekom za istočne populacije, dolazimo do iznenađujućeg odnosa, da prve — i pored sve veće apsolutne produktivnosti u pogledu koeficijenta produktivnosti — zaostaju za drugo spomenutim. Kod 8-godišnjih jelčica ova prednost istočnih provenijencija iznosi prosječno 2P/o. Međutim, ovo je vodstvo pripalo istočnim populacijama jele tek poslije 5. godine starosti, dok su jelčice ove grupe ranije kroz 3 godine zaostajale prosječno za 11, 32 i 10%.. U razvoju prirasta u toku 9 godina primijećene su određene nenormalnosti, to jest ustupanje od prosječnog trenda. Uzroci ovih pojava leže u klimatičnim kolebanjima, na koja su pojedine provenijencije različito reagirale. I u ovome je slučaju utvrđen određeni stupanj zavisnosti od geografskog položaja, budući da su zapadne provenijencije u nepovoljnijim klimatskim prilikama ispoljile (u prosjeku za 24°/o) manju depresiju od istočnih, dok su u slučaju naročito povoljnih klimatskih uvjeta snažnije (u prosjeku čak za 145°/o) povećale svoj prirast od istočnih. Reakcijska norma zapadnih provenijencija (tj. iz Slovenije) očito je dakle povoljnija od istočnih i udaljenijih. Normalizacija je prirasta kod toga čvrsto negativno korelirana geografskom dužinom (rxy = 0,560). Što dalje prema istoku leži izvorno stanište uspoređivanih provenijencija tim manje se oporavlja prirast poslije depresije u prethodnoj godini. Prosječni specifični kapacitet za vodu (odnos resorpcijskog potencijala prema težini) staranjem se jelovih biljaka povećava prosječno do 5. godine, a zatim opada. Utvrđena je vrlo jaka klinalna zavisnost tog parametra od geografske dužine izvornog staništa, koja je za dvogodišnje biljke predočena koeficijentom korelacije ryx = —0,767, za trogodišnje —0,871 a za starije —0,511 odnosno —0,454. Što istočnije leži izvor uspoređivanih provenijencija, tim manji je pripadajući kapacitet za vodu. Međusobna uvjetovanost za sve istraživane starosti jelovih biljaka gotovo je jednaka i linearna; npr. u trećoj je godini izražena jednadžbom Y — 151,0 — 0,082 (x — 89,1) s greškom 1,723. Redukcija svjetla povećava apsolutni i specifični kapacitet biljaka za vodu. Ovaj utjecaj nije zavisan od starosti materijala, ali je proporcionalan s trajanjem zasjene. Kod pojedinih jelovih provenijencija vrlo je različit time da je prosječni apsolutni efekt kod istočnih provenijencija za 20%, a spe 211 |