DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 9     <-- 9 -->        PDF

ndj enci jama pripada neznatna prednost, međutim već u slijedećoj godini odnos
se mijenja u korist zapadnih provenijencija, kojima pripada prosječno
za 8,8´Vo teža asimilacijska masa. Ova se razlika starenjem povećava tako da
u 9. godini dostiže već 51,1´%. Ova konstatacija upozorava na činjenicu da
veličina asimilacijskog aparata odlučujuće pridonosi starosnom razilaženju
težine ukupne biomase zapadnih od istočnih jelovih provenijencja u korist
prvih.


Koeficijent produktivnosti iglica (odnos godišnjeg prirasta biomase prema
težini asimilacijskog aparata) tokom 9-godišnjeg razvoja jelovih biljaka
znatno je varirao, iako je u prasjeku ispoljavao trend povećavanja. Među
9-godišnjim jelovim biljkama najveća vrijednost pripada provenijenciji s
Peristera, dok najmanju nalazimo među slovenskim populacijama, tj. kod
provenijencije s Krima. Dakle, kod one, koja je proizvela najveću cjelokupnu
biomasu. Uspoređivanjem prosječne vrijednosti za zapadne provenijencije
sa prosjekom za istočne populacije, dolazimo do iznenađujućeg odnosa,
da prve — i pored sve veće apsolutne produktivnosti u pogledu koeficijenta
produktivnosti — zaostaju za drugo spomenutim. Kod 8-godišnjih jelčica ova
prednost istočnih provenijencija iznosi prosječno 2P/o. Međutim, ovo je
vodstvo pripalo istočnim populacijama jele tek poslije 5. godine starosti, dok
su jelčice ove grupe ranije kroz 3 godine zaostajale prosječno za 11, 32 i
10%..


U razvoju prirasta u toku 9 godina primijećene su određene nenormalnosti,
to jest ustupanje od prosječnog trenda. Uzroci ovih pojava leže u klimatičnim
kolebanjima, na koja su pojedine provenijencije različito reagirale.
I u ovome je slučaju utvrđen određeni stupanj zavisnosti od geografskog
položaja, budući da su zapadne provenijencije u nepovoljnijim klimatskim
prilikama ispoljile (u prosjeku za 24°/o) manju depresiju od istočnih, dok
su u slučaju naročito povoljnih klimatskih uvjeta snažnije (u prosjeku čak
za 145°/o) povećale svoj prirast od istočnih. Reakcijska norma zapadnih provenijencija
(tj. iz Slovenije) očito je dakle povoljnija od istočnih i udaljenijih.
Normalizacija je prirasta kod toga čvrsto negativno korelirana geografskom
dužinom (rxy = 0,560). Što dalje prema istoku leži izvorno stanište uspoređivanih
provenijencija tim manje se oporavlja prirast poslije depresije u
prethodnoj godini.


Prosječni specifični kapacitet za vodu (odnos resorpcijskog potencijala
prema težini) staranjem se jelovih biljaka povećava prosječno do 5. godine,
a zatim opada. Utvrđena je vrlo jaka klinalna zavisnost tog parametra od
geografske dužine izvornog staništa, koja je za dvogodišnje biljke predočena
koeficijentom korelacije ryx = —0,767, za trogodišnje —0,871 a za starije
—0,511 odnosno —0,454. Što istočnije leži izvor uspoređivanih provenijencija,
tim manji je pripadajući kapacitet za vodu. Međusobna uvjetovanost
za sve istraživane starosti jelovih biljaka gotovo je jednaka i linearna; npr.
u trećoj je godini izražena jednadžbom Y — 151,0 — 0,082 (x — 89,1) s greškom
1,723.


Redukcija svjetla povećava apsolutni i specifični kapacitet biljaka za vodu.
Ovaj utjecaj nije zavisan od starosti materijala, ali je proporcionalan s
trajanjem zasjene. Kod pojedinih jelovih provenijencija vrlo je različit time
da je prosječni apsolutni efekt kod istočnih provenijencija za 20%, a spe


211