DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 95 <-- 95 --> PDF |
devedesetih godina biti petnaest milijuna! Osnovni razlog ovako naglog porasta stanovništva je velik natalitet povezan s boljim uvjetima života, a jedan od tih je i masovno školovanje. To povlači za sobom raznolikiju ishranu i poboljšanje zdravstvene zaštite. Naime, po cijeloj zemlji nalaze se misije raznih vjera, pri kojima su zdravstvene stanice koje štite i pomažu majkama i djeci poboljšavajući osnovne uvjete života. STANOVNICI Ovdje živi oko 60 plemena, a kako među njima vjekovima postoje razni antagonizmi, pravo je umijeće rukovoditi tom zemljom, a da ne izbiju atavistički porivi, koji su među njima vladali. Red održavaju vojska, policija i žandarmerija. U slučaju potrebe nisu nježni, ali su red i disciplina na visini. Postoji pravilo po kojem su na jugu u tim jedinicama sjevernjaci, a na sjeveru južnjaci, pa kod održavanja reda nema familijarnosti, koja bi u tim uvjetima bila kočnica. Pripadnici pojedinih plemena razlikuju se po vjeri, jeziku i izgledu, pa ih je dosta lagano razlikovati. Poseban slučaj su Pigmeji. Oni su rastom niski, ne viši od 160 cm, koji najčešće žive u šumama ili uz rub šume. U Kamerunu ih je oko 40 000 i šuma je za njih pravo obitovalište, pa ako se presele u sela, masovno umiru zbog nedostatka zdrave vode i životinjske hrane na koju su u šumama naučeni. Ne vole obrađivati zemlju, a ako ih se na to natjera, onda prave dosta neprilike stanovništvu sela kradeći na tuđim njivama i plantažama. Domoroci ih se boje, jer su osvetoljubivi i imaju vrlo razvijena osjetila, sličnija životinjskim nego ljudskim, pa mnogi to znaju zloupotrebljavati. Smatraju ih manje vrijednom ra som (nemaju obavezno školovanje, ne moraju imati ličnu kartu, nemaju obaveznog mjesta boravka) a neki labilniji odaju se uživanju opijuma što dovodi do daljnje degeneracije ovih izrazito prirodnih stanovnika šuma. Njima je šuma sve i to su jedini stanovnici te zemlje, koji odlaze u svako doba dana i noći u šumu, zahvaljujući svojim osjetilima razvijenim do savršenstva. Drugi se crnci rijetko usude noću u šumu, ne zbog straha već zbog njihovog vjerovanja u postojanje duhova šume. U svakom slučaju to je koristan običaj, jer noću lutati po šumi zaista nije uputno. To je vrijeme kada šuma »oživi«. Tada se njome u potrazi za hranom kreću sve životinje, koje se inače preko dana sakrivaju ili odmaraju. Stanovništvo je dobrim dijelom zadovoljno, svjesno napretka jer u svakom većem selu ima škola. Ceste su još uvijek dobrim dijelom lateritne (posute šljunkom), no ipak skraćuju razdaljine, jer omogućavaju brži prijevoz s jednog kraja zemlje na drugi. Dosta tog zadovoljstva dolazi i iz spoznaje da je priroda darežljiva i daje sve potrebno za život. U šumama ima svakakvog voća i divljači, a na malim plantažama dobije se dosta arašida, povrća, banana, plantena i drugog voća i povrća za vlastite potrebe, koje baš i nisu male, usprkos malim zahtjevima. Naime u Kamerunu su obitelji brojne. Kako su pripadpici istog plemena dobro povezani i tituliraju se kao najbliža obitelj, to dovodi do masovnog kretanja s jednog kraja zemlje na drugi velikog broja stanovnika kada se posjećuju, pa nije slučajna konstatacija svih ljudi koji borave neko vrijeme u Africi, da je cijela Afrika na cestama. Obiteljski život je sa svim karakteristikama obitelji cijelog sirotinjskog svijeta. Vezani su jedno uz drugo, a usprkos velikom broju djece, za svako dijete |