DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 23 <-- 23 --> PDF |
UDC: 598.2:621.311039 Šum. list 106:377 SIGNIFIKANTNOST OSTATAKA SUMA UNUTAR ANTROPOGENIH POVRŠINA NA PODRUČJU UŽEG DIJELA KOTLINE OKO NE KRŠKO U ODNOSU NA PREDSTAVNIKE ORNITOFAUNE Dr Ljubica ŠTROMAR Zavod za ornitologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb SAŽETAK. U sklopu sveukupnih ekoloških istraživanja u okolišu mjesta Krško odnosno podignute nuklearne elektrane (NEKRŠKO) vršena su i ornitološka istraživanja u vremenu od 1978. do polovice 1981. godine. Ta su istraživanja pokazala da je na tom području ugroženo 58 vrsta ptica odnosno da se bitno promijenila kvaliteta i kvantiteta ptica ovog kraja kao posljedica zahvata čovjeka u prirodu tog područja. UVOD U odnosu na postavljeni problem koji se iznosi, terenska istraživanja na antropogenim površinama užeg dijela Krške kotline — NE KRŠKO, ukazala su na vrijednost ostataka šuma za život ptica bilo grupe stabala, bilo dijelovi primarnih šuma sa svim karakterističnim etažama, bilo uginulih solitera, bilo grmova na rubovima šumaraka ili na graničnim antropogenim površinama. Od početne 1978. godine terenskog rada, pa do polovice 1981. godine, praćen je tijek procesa mijenjanja ekološke osnovice koji se intenzivira, premda je izgradnja NE KRŠKO posredan povod. Uzimajući 1978. godinu kao osnovica za komparaciju, antropogeni zahvati išli su u smjeru uniformiiranja, čišćenja, odnosno »uljepšavanja« krajobraza. Nažalost posljedice su bile teške jer je došlo do nestanka odnosno osiromaženja pojedinih biotopa i ključnih ekoloških niša. Posljedice u odnosu na ptice odrazile su se prvenstveno u kvaliteti vrsta, dok je kao protuteža nastupio rast u strukturi samo malog broja ptica. Takve probleme danas posebno istražuje urbana ekologija. U sklopu sveukupnih ekoloških istraživanja na području užeg dijela Krške kotline — NE KRŠKO pod vodstvom akademika Milana Meštro va, vršena su i ornitološka istraživanja u vremenu od 1978. do polovice 1981. godine. To je bila izrazito povoljna okolnost u odnosu na sveukupne ornitološke probleme, jer neki od njih traže dulji vremenski rad. Istraživanja su se odvijala od NE KRŠKO kao epicentrom, 6 i više km uzvodno i nizvodno Save, te 2 i više km uz njenu desnu i lijevu obalu. Problemi koji su bili prisutni u terenskom radu odnosili su se, osnovno, na fond ptica 377 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 24 <-- 24 --> PDF |
dotičnog kraja, na fenomen kretanja u svim svojim varijantama s posebnim osvrtom na ulogu antropogenih površina u toj pojavi, zatim na noćišta, mirovališta, zimovališta i izvore prehrane. Posebna pažnja je usredotočena na ekološke interakcije uvjetovane snažnim ekološkim promjenama. EKOLOŠKE KARAKTERISTIKE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA Krška kotlina je niski predjel oko donje Krke u Dolenjskoj čije dno ima nadmorsku visinu od 160—250 m. To je tektonska udolina. Kotlina je ravna samo uz donji dio Krke i uz Savu koja je tu nanijela golemu šljunčanu terasu. Prema dstoku je otvorena pa u nižim predjelima ima gotovo panonsku klimu. Uglavnom je to najagrarniji dio SR Slovenije, što znači na je antropogeno najutjecajniji. Grad Krško, u čijoj se blizini, nizvodno Save nalazi NE KRŠKO, leži na mjestu gdje Sava ostavlja posljednju sutjesku u svom toku prelazeći u široku ravnicu Krškog polja. U pleistocenu je Sava nanijela goleme količine šljunka, koji se u obliku velike plavine pruža od Krškog prema jugu. Poslije taloženja Sava je uvukla u svoj nanos sve do današnje poplavne ravnice. Gotovo čitava ravnica Krškog polja je pod oranicama; livada ima samo na poplavnom terenu uz Savu koja od kraja 19. stoljeća teče kanaliziranim koritom. KLASIFIKACIJA BIOTOPA I EKOLOŠKIH NIŠA Klasificirati ekološki biotope i nije bilo jednostavno na tim terenima (Š t r o m a r, 1978.). Razlog leži u mozaičnosti područja, stalnom mijenjanju u odnosu na stupanj antropogene utjecajnosti, politehnizaciji u obrađivanju tala te upotrebi insekticida na određenim kulturama. Pri klasifikaciji najprije se uzimaju u obzir monokulture. Kao osnovno tu se svrstavaju one površine koje su zasijane jednogodišnjim biljkama. Posebnu grupu biotopa-monokultura zauzimaju topolici koji dominiraju u krajobrazu dijela Krškog polja. Topolici su podvrgnuti sječi zbog korištenja drvne mase. Velike površine istraživanog područja nalaze se pod kulturama (plantažama) voća, jabuka i krušaka. To su patuljasti nasadi pod uzgojem, odnosno intenzivnim kemijskim tretmanom. U većini slučajeva oranice i sjenokoše bile su isprekidane skupinama grmova i šumarcima različitog prostranstva. Kroz polja protiču antropogeno stvoreni kanali koji imaju posebno značenje u odnosu na vegetaciju obalnih dijelova gdje se usred polja stvaraju od okoline drugačiji ekološki uvjeti. Ne smiju se mimoići kolni prijelazi i pješačke staze. U tom antropogeno utjecanom kraju veliku ulogu imaju žice uz prugu, preko polja i blizini kuća, upravo zbog nestanka šuma i stvaranju monokultura. Kao zasebni biotopi mogli bi se izdvojiti voćnjaci i vrtovi pored kuća ili podalje od njih. Gotovo svi imaju zajedničku karakteristiku da danas uz njih raste ukrasno grmlje i drveće. Prema konfiguraciji tla mogli bismo voćnjake podijeliti u dvije grupe. Uz prometnicu preka Krškom na lijevoj strani su ravni predjeli a uz kuće osim voćnjaka ima i crnogoričnih sta |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 25 <-- 25 --> PDF |
bala. U drugu uvršteni su predjeli uz desnu stranu prometnice prema Krškom, na čijim su površinama izgrađene suvremene kuće, dok se ostaci voćnjaka i vinograda protežu po brdovitom predjelu uz opću karakteristiku širenja bagrema. Površine pod šumskom vegetacijom razlikuju se po stupnju antropogene utjecajnosti. U tim šumama ima malih niša koje imaju zasebnu ulogu u životu ptica. To su grupe starih stabala ili obalni dijelovi nekog potoka gdje je veća akumulacija vlage, otvorene i osunčane livade odnosno skupine niskog grmlja. Kao zaseban i veoma interesantan biotop određen je noviji dio samog gradića Krško, čija je glavna karakteristika jezgra nebodera. Kao izdvojena cjelina uzeti su u razmatranje stari soliteri voćaka-trešnja, dud uz domaćinstva koji imaju za prehranu nekih vrsta temeljnu vrijednost. Jednakom pažnjom istraživane su staje stroga tipa s drvenim tramovima zbog ostatka populacije vrste koja je s tim staništa potisnuta, a postoji velika navezanost na čovjeka i njegu djelatnost. Posebnu grupaciju čine smetišta, mjesta gdje je odlaže otpad tvornice papira ili otpad domaćinstava. Baš te akumulacije postaju sve značajnije te im vrijednost za mnogobrojne potrebe ptica raste iz dana u dan. Izuzetno su ornitološki interesantni biotopi koji predstavljaju mjesta gdje se vadio ili se vadi šljunak i koje sam nazvala šljunčarama (Š tro m a r, 1979). One imaju znanstvenu vrijednost, pogotovo u sadašnjem trenutku u odnosu na »čovjeka i biosferu«, ne samo zbog pojave ptica u njima, nego jer je čovjek stvorio takve eksperimentalne ekološke uvjete gdje se mogu pratiti interakcije u procesu naseljavanja predstavnika ornitofaune, budući su šljunčare na tom području različite starosti. O količini vode u tim depresijama kroz godinu, proporcionalno je zarašćivanje vegetacijom, počevši od pionirske pa preko daljndh sukcesija zarašćivanja do razvitka klimaksne ritske vegetacije. Paralelno tom procesu i stupnju zarašćivanja javljaju se predstavnici faune ptica kao makrobioindikatori. VALORIZIRANJE EKOLOŠKIH PROMJENA U ODNOSU NA FAUNU PTICA Proces mijenjanja u istraživanom području je nezaustavljiv i kao takav je interesantan za istraživača. Činjenica je da je proces mijenjanja intenzivirala gradnja NE KRŠKO, jer je neposredno povisila životni standard stanovništva. Prema podacima Skupščine občine Krško, općina zauzima 34.514 ha, a po sadašnjem stanju — broj stanovnika je 27.600, dok je broj domaćinstava 7.800. Nekada malo naselje naglo izrasta u poveću urbanu cjelinu, te se sa svakim m2 betona smanjuje biosfera. Nestaju seljačka domaćinstva sa sušama i drvenim stajama, dosadašnjim gnijezdilištima vrste Hirundo rustica, lastavice pokućarke. Prema starom centru gradića, nasipi Save koji su bili pod etažom grmlja nestaju i oblažu se betonskim pločama. Korov na tim površinama bio je važan u lancu ishrane i imao je veliku vrijednost za neke vrste ptica. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Na širem području NE KRŠKO palilo se i sjeklo grmlje na granicama poljoprivrednih površina. Nanos drvnog otpada tvornice papirnate konfekcije, transportira se na sve neravnine ili se ostavljaju na mjestu sječe. Tim otpadom nažalost zaravnjuju se sve šljunčane depresije, koje su imale uvjeta da razviju bogatu ritsku vegetaciju i čije su površine bile u procesu naseljavanja predstavnicima faune ptica. Na stranim podvodnim terenima i depresijama gdje je voda stalno prisutna sijeku se stare vrbe, promjera 80 — 100 cm s bogatim razgranjenjima i krošnjama. Prirodni tok širenja mjesta Krškog u odnosu na pružanje Krške kotline ima za posljedicu da sela gube svoju ustaljenu fizionomiju i postaju predgrađe grada. Pojedina domaćinstva prooišćuju svoje površine pod kulturama, sijeku se stare voćke, ostaci šuma. Sječa je često sukcesivna i temeljita. Pijesak se i nadalje kopa, dok starih šljunčara s karakterom laboratorija u prirodi gotovo više i nema. Topolici kao monokulture doživljavaju ekološke promjene, sloj i tako oskudnog prizemnog rašća nestaje, a šumsko tlo se oblaže kamenim blokovima. Zapušteni topolioi koji su ostvarili etažu grmlja također nestaju. Promjene su zahvatile nizinske i visinske šume. Pristupi šumama otvaraju se, proširuju se putovi i sijeku stara stabla. Na taj način se vlažne šume isušuju. Ekološke promjene na kopnenim dijelovima desne i lijeve obale Save prema Sevnici i Brezicama, u odnosu na kvalitetu i kvantitetu ptica veoma su teške. Istraživanja tijekom godina a pogotovo zadnjih dviju, pokazala su da je kvaliteta u naglom padu, dok se kvantiteta nekih vrsta održava na »status quo ante«, a neke ptičje vrste pokazuju u svojoj populaoionoj strukturi opasan rast. Takvo je stanje vrlo opasno za fond ptica nekog kraja. Osiromašenje u broju vrsta danas je jedna od najčešće registriranih stanja u visoko civiliziranim zemljama Evrope. Procesima mijenjanja ekoloških uvjeta nastaje stanje, kad počinju dominirati samo predstavnici nekih skupina ptica koje se kreću u vidokrugu čovjeka i njegove djelatnosti. U tom istom procesu neke su vrste potisnute na granice svojih životnih zahtjeva, te ili potpuno izostaju ili se javljaju samo u tragovima. Osim spomenutih antropogenih zahvata, postoji još jedan veoma opasan, a to je sve intenzivnija upotreba kemijskih sredstava i na monokulturama i polikulturama. Ako se ima pred očima ta dva oprečna rezultata antropogenih zahvata, onda se može izvesti zaključak da je gradnja NE KRŠKO, zasad izvršila negativan utjecaj na jedan posredan način. Proces mijenjanja nije završen. Ptice radarski odmjeruju i reagiraju na ekološke promjene kvantitetom i kvalitetom i u tome su nepogrešivi makrobioindikatori pojedinih staništa. OSTACI ŠUMA I ŽIVOTNE POTREBE U PTICA U dnevnom kao i u godišnjem životnom ritmu u ptica izmjenjuju se dva stanja. Jedno je stanje velike aktivnosti u širokom smislu riječi a drugo je stanje relativnog mirovanja. Ta se stanja gotovo pravilno odvijaju. U tom životnom ritmu ostaci šuma makar svedeni na minimum, udovoljavali su osnovnim životnim potrebama: a) kao gnijezdilišta |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 27 <-- 27 --> PDF |
b) kao mirovališta c) kao vidikovac i polazište ili za hranom ili orijentaciju u odnosu na neprijatelja, sagledavanje revira d) izvori hrane e) noćišta f) u fenomenu kretanja (regularna i iregularna) Etažiranje ptica tijekom dana nisam izdvojila zasebno, jer se uklapa u dnevni ritam aktivnosti. Nabrojene manifestacije ovako klasificirane nisu u životu ptica odijeljene već se isprepliću. Upravo ovom skupu problema (b, c, e) ´istraživači danas poklanjaju veliku pažnju, dok su ostali problemi (a, d, f) odavno u centru istraživačke znatiželje. TIJEK ISTRAŽIVANJA Odnos prema ekološkim promjenama općenito u pojedinim biotopirna odražavao se na faunu ptica ovoga kraja na najrazličitije načine. Uzimajući podlogu u standardnoj literaturi: (Niethammer, 1937., Stiefel, 1976, Udvardy , 1969, Voous , 1960) kao i rezultate vlastitih istraživanja iznijet ću sistematskim redom za svaku pojedinu vrstu ono, što bi bilo bitno u odnosu na istraživanu problematiku. Istraživanja fenomena kretanja na ovom području su originalan doprinos potvrđen rezultatima prstenovanja Zavoda za ornitologiju, JAZU, Zagreb, kao i GRUNDRISS DER VOGELZUGSKUNDE od Schüza (1971). U odnosu na kvalitetu faune ptica užeg dijela Krške kotline sigurne su 83 vrste, što je veoma značajan broj za antropogene površine. Vjerojatno broj nije konačan. Nema sumnje da su antropogeni zahvati učinili veliku smetnju u ptičjem svijetu. Ovdje se doživljavaju dvije ekstremne pojave. S jedne strane stanje pesimuma za vrste sa specijalnim zahtjevima u ishrani i gniježđenju. S druge strane rastu populacije koje imaju sposobnost da se u kraćem vremenu prilagode na te ekološke promjene. Pitanje je ovog trenutka hoće Li za migracije ovi predjeli imati ono značenje koje su imali dosad. Takve promjene mogu uvjetovati brži ili polaganiji migracijski hod, mogu populacije biti raspršene, ali će trebati dulji proces bitnih promjena koji bi učinio efektivni pomak u hodu starih pojava kretanja. SISTEMATSKI DIO 1. Nycticorax nycticprax, gak kvakavac; to je čaplja koja pokazuje tendenoiju podržavanja ranoljetne, neusmjerne međuseobe. Međuseoba traje od lipnja do kolovoza, dok u rujnu poduzimaju usmjerenu seobu prema zimovalištima. Obično se to vrijeme nalaze u Italiji i često na Malti. Učestalost i broj u tom dijelu Krške kotline su više nego simbolični, ali je značajno da postoje mogućnosti zadržavanja. Taj jedan primjerak počivao je na nižoj grani johe u proljetnoj migraciji uz vodu na šljunčan. Sličnu pojavu zadržavanja na granama smokve, samo u jesenskom migracijskom hodu cviden |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 28 <-- 28 --> PDF |
tirala sam za mjesec rujan na otoku Mljetu, te na izvorištu Jordana (Štrcm a r, 1982). Danas više ne postoji ni ta jedinstvena šljunčara ni stabla koja su posječena. 2. Anas platyrhynchos, patka divlja koristi depresije ispunjene vodom okružene gušćom ritskom vegetacijom. To su mjesta njihovog odmora >i noćenja. Pojavljuju se u jatu najčešće u proljeće i zimi. Njihovo zadržavanje je kratkotrajno. Ritmički se kreću po rubovima Panonskog bazena. Danas su mjesta njihovog noćenja i mirovanja antropogenim putom nestala. 3. Buteo buteo, škanjac mišar viđen je najčešće na rubovima šumaraka nižih suhih dijelova drveta. S te pozicije mogao je obuhvatiti velika prostranstva Krške kotline u odnosu na orijentaciju i u odnosu na hranu. Takva stabla su danas rijetkost, pogotovo ako su osušena, jer su posječena. 4. Accipiter nisus, kobac ptičar nalazi se u ovom kraju u velikom broju. Posebno nagli porast u strukturi populaoije pribilježen je za godinu 1979. Voli poviše grane na rubovima šumskih ostataka, vrebajući na ptice. Nema sumnje da su ekološke promjene na tim površinama poremetile i toj vrsti izvora hrane. Lastavice pokućarke, Hirundo rustica napadane su često od kopca ptičara. Poznato je (S c h ü z, 1971) da obilje hrane može uvjetovati nagli rast ptičjih populacija, ali suprotno, nestankom te hrane, život populacije dolazi u pitanje, te može spasti na jedan jedini par. U godini 1980. broj kobaca se naglo smanjio. U ovom slučaju poremetio se lanac ishrane, jedna od karika u tom lancu je ispala, a to su ptice koje su gnijezdile po šumarcima i grmovima, što je neposredno pogodilo populaciju kopca ptičara. 5. Falco tinnunculus, vjetruša klikavka, vrlo česta ptica u zaostalim šumarcima usred monokultura, potisnuta danas prema većim šumskim sklopovima. 6. Pernata lovna divljač; Perdix perdix, trčka skvržulja. Coturnix coturnix prepelica pućpura te Phasianus colehicus, gnjetao obični vole predjele uz rubove šumaraka, grmlja, osunčane i u blizini livada. Sve do prije sječe šumaraka i grmlja živjeli su u optimalnim uvjetima, te su sve tri vrste pokazivale rast u populaciji. Situacija je danas drugačija te traži daljnja istraživanja. 7. Streptopelia turtur, grlica divlja s ujednačenim brojem i učestalosti zadržava se i gnijezdi u šumarcima s etažom grmlja. Tijekom migracija su brojne, te se električne žice savijaju pod njihovom težinom. To su invazije u jesen poput plimnog vala. Nad tim se antropogenim površinama fronta kretanja zgušnjava i postaje tako vidljiva istraživaču. Slične pojave samo s još većim censusom evidentirane su za Vojvodinu (Dimitrijević, Dević). U oba slučaja ponuda u sjemenskoj hrani uvjetuje prekid u kretanju. 8. Cuculus canorus, kukavica obična, postojana je u tom kraju, ali nije brojna. Kako ostavlja svoja jaja u gnijezda nekih drugih vrsta, ugrožena je posrednim načinom, nestankom tih vrsta ekološkim promjenama. Izrazita je selica. 9. Slrix aluco, sovina šumska. Kako nestaju nizinske šume uz Savu, tako je i ta vrsta neposredno ugrožena na svojim gnijezdilištima. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 29 <-- 29 --> PDF |
9. Apus apus, čiopa crna; evidentirana su brojčano jaka jata tijekom migracija preko ovog kraja. Ima još puno »tajnovitosti« u kretanju ove vrste, tako da svako saznaje o tom problemu predstavlja doprinos nauci. Pojavile su se u velikim homogenim jatima iskorištavajući najviše vrhove drveća za predah u kretanju. Cijela pojava trajala je kratko, te su se jata dizala i napuštala stabla. Ovakvi detalji su gotovo nepoznati, jer se predpostavlja da se ta vrsta u kretanju odmara. Ovdje se bjelodano radi o kraćem odmoru. Dolazak njihov pribilježila sam u poslijepodnevnim satima, kao što sam imala mogućnosti ustanoviti i za neke druge vrste (Štromar , 1977, 1980). Fenološke karakteristike upućuju na zaključak da se nije radilo o zavičajnim predstavnicima, jer se jako kompaktno ponovno dalo u pokret i nije slijedilo raslojavanje jata. 10. Alcedo atthis, vodomar ribar evidentirani su u jeseni 1980. godine. Bila su to samo dva primjerka na prisojnoj strani lijeve obale. Save. Zauzeli su položaje na nižim granama povisokog grma. Česti su na našoj obali na zimovanju iz sjevernijih dijelova Evrope. Danas toga grmlja nema, jer je obala na tom dijelu pokrivena blokovima kamenja. 11. U pupa epops, pupavac božijak još 1978-e i 1979-e godine bili su prisutni na nekim lokalitetima. Veća brojnost pribilježene je u jesenskoj migraciji preko ovih krajeva prema jugu godine 1980. Danas je ta vrsta kao gnjezdarica kraja potisnuta ekološkim promjenama. 12. Picus viridis, žuna zelena, česta ali ne brojna ptica starih voćnjaka. Ta vrsta koristi, danas, antropogene izvore hrane, slijeće i na smetišta, a traži hranu i na starim telegrafskim stupovima. Uz glasanje u niskom lijetu može ih se pratiti tijekom dana iz jednog biotopa u drugi. Njezin daljnji opstanak je u pitanju, jer stari voćnjaci nestaju a stara stabla u šumskim sastojinama se sjeku. Ukoliko moć prilagođivanja preduhitri njezino išćeznuće postoji mogućnost da se jedan veliki činilac u lancu ishrane spasi. 13. Picus canus, žuna siva, slično kao žuna zelena, samo je manje česta i ne tako brojna, populacija joj stagnira, što je svakako alarmni znak. 14. Dendrocopos major, djetao veliki, gotovo je neotuđiv, kao i žune, od starih stabala šuma i voćnjaka. Danas je kao takav ugrožen na tom području, ali pokazuje namjeru proširivanja biotopa, gdje namiruje svoje potrebe za hranom. Gnijezdili´šta su ugrožena sječom te su iz nekih predjela potpuno nestali. 15. Jynx torquilla, vijoglav mravar, male je frekvencije i broja. Sječom ugrožen na gnijezdilištima bio je viđen 1980. godine u tragovima u svemu dva primjerka. 16. Hirundo rustica, lastavica pokućarka, s njenom populacijom zbivaju se temeljite promjene. Broj gnijezda na istraživanom području pao im je gotovo na nulu, premda nisu bile brojne niti ranije. Sječom ritske vegetacije na šljunčarama odrazilo se veoma negativno na njihov život. Na tim površinama odvijao se njihov bogat život; lov letećih kukaca, poduka mladunčadi (juvenilnih primjeraka iste godine) u lovu, za skupljanje i noćenje. Još uvijek ovi predjeli predstavljaju cilj u proljetnom i jesenskom kretanju, tako da su izuzetno brojne i u regularnim seobama. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 30 <-- 30 --> PDF |
17. Delichon urbica, piljak kosirić, dok su postojale mogućnosti lovio je hranu, zadržavao se i noćio u regularnim seobama, jednako tako kao i Hirundo rustica u ritskoj vegetaciji šljunčara. 18. Riparia riparia, bregunica čađavica pripada lastavicama i izrazita je selica koja koristi ritsku vegetaciju za noćenje, zaštitu i predah na seobi. Obično je to pojedinačni primjer u seobenom jatu s Delichon urbica i Hirundo rustica. Podaci za Riparia riparia preko ovog kraja su veoma signifikantni, jer se o seobama preko ovog dijela naše zemlje znade veoma malo. 19. Oriolus oriolus, vuga zlatna na svojoj jesenskoj seobi evidentirana je na odmaranju u ritskoj vegetaciji šljunčare. Kao što je već više puta naglašeno, danas ta šljunčara u tom obliku ne postoji. 20. Corvus comix, uz ostale vrane, Corvidae, jedna je od mnogobrojnih i karakterističnih za antropogene površine općenito. Koristi sve prirodne i antropogene površine općenito. Koristi sve prirodne i antropogene izvore hrane. Jedna je od vrsta koje dominiraju među faunom ptica smetišta. Hrane se mješovitom hranom. Često se združuju s ostalim pripadnicima vrana. Veća jata formiraju u jesen i zimi. Za njih su ostaci šuma od neprocjenjive vrijednosti, kao noćišta, danju odmarališta, mjesta za orijentaciju i gniježđenje. 21. Corvus frugeligus, vrana gačac, progresivna vrsta koja brojno raste u Krškoj kotlini gnijezdeći na preostacima promjenjenih šumskih sastojina ili soliterskim stablima usred poljoprivrednih površina. 22. Coloeus monedula, čavka zlogodnjača, posebno upadljiva, brojčano snažna jata pojavljuju se od polovice lipnja. Često su u zajednici sa čvorcima, Sturnus vulgaris, koristeći zajedničke izvore hrane. Jata znaju biti glomazna od nekoliko tisuća primjeraka, te podržavaju migracijska kretanja. Ostaci vegetacije su za njih od neosporne važnosti, za sve životne potrebe u dnevnom i godišnjem ritmu. 23. Pica pica, svraka maruša je najveći pljačkaš legla malih ptica među svim predstavnicima vrana, koristi i smetišta kao izvor prehrane koji postaju gotovo isključivi u zadnje vrijeme (Štromar , 1981). Paralelno s pljačkanjem legla malih ptica decimirali su antropogeni zahvati njihov broj na istraživanim biotopima Krške kotline. Sječom graničnih grmova kao i niskih ostataka prvotnih šuma ugrožene su sve vrste koje prirodno gnijezde u njima, tako da se od prvotne evidencije iz godine 1978. situacija bitno izmijenila. Nestali su biotopi ili njihovog gniježđenje ili odmaranja ili noćenja. Svraka maruša je posjekla sama sebi granu na kojoj sjedi, prirodni izvor hrane je utrnuo, ali se žalo s velikom dinamikom dala na osvajanje novih antropogenih izvora hrane, približava se sve više čovjeku i njegovoj djelatnosti. Ima u tim odnosima još neistraženih posljedica i sve interakcije nisu još poznate. Vrane su općenito ptice prisutne kroz cijelu godinu u svom užem zavičaju. Postoje pomicanja i disperznost na migratorska kretanja u potrazi za hranom. 24. Garrulus glandarius — sojka kreštalica, česta ali ne i prekobrojna ptica šumaraka, šuma, voćnjaka i seoskih dvorišta. Sojka je također potisnuta nestankom ostataka šuma i voćnjaka, te se može vidjeti samo na preletu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 31 <-- 31 --> PDF |
25. Parus major — sjenica velika je ptica s velikom frekvencijom i brojem na ovim staništima. Prisutna je preko cijele godine na tom dijelu Krške kotline. Sječom stabala i grmova uz depresije s vodom, onemogućeno joj je gniježđenje, te je već u godini 1980. njena prisutnost umanjena. Veća jata primijećena su u jesen, kada se kreću izvan gnijezdilišta tražeći hranu. Jata nisu homogena, jer im se pridružuju i druge vrste sjenica kao Parus palustris — sjenica crnoglava. Parus caeruleus — sjenica plavetna, sjenica dugorepa — Aegithalos caudatus. U novije vrijeme determinirana su ta kretanja kao najezde koje se odvijaju ciklički. Prema nalazima prstenovanih sjenica, poznate su najezde stranih populacija iz srednje Evrope na našem teritoriju. Posebno pojačane frekvencije su velike sjenice zimi u blizini čovjeka. 26. Parus caeruleus — sjenica plavetna, njena frekvencija na biotopima prikladnim za život daleko je ispod prisutnosti velike sjenice. Ta vrsta je osjetljiva na ekološke promjene koje su joj ugrozile ili uništile gnijezdilišta. Kreće se u ograničenom broju. U nas su evidentirane njene najezde (Strom a r, 1980). 27. Parus palustris — sjenica crnoglava, poznata je za Kršku kotlinu s posebno jakom frekvencijom i censusom, pa je gotovo konkurent u tom pogledu s Parus major. Struktura populacije pokazuje rast u odnosu na ostale vrste sjenica. Pogođena je u bit života sječom ritske klimaksne vegetacije koja joj odgovara svojim kombinacijama ekoloških niša. Evidentirane su velike akumulacije na antropogenim borovim šumarcima uz ljudska naselja i kuće, posebno zimi. 28. Aegithalos caudatus — sjenica dugorepa frekvencija joj je veća po rubovima nizinskih šuma, gdje se mogu naći više primjeraka od 1 — 20. Vole vrbove šume gdje traže hranu, mogu biti i mlade šumske sastojine koje posjećuju. U zajednici s ostalim sjenicama zastupane su uvijek skromnijim brojem. Uništavanjem vrbika i rubnih šumskih dijelova jako su ugrožene. 29. Sitta europaea — brgljez obični, dendrobiont, ali u današnjim ekološkim promjenama sve više silazi na tlo. Ujednačene je frekvencije po šumskim sastojinama. U procesu prilagođavanja približava se ljudskoj djelatnosti, vrtovima, nasadima i parkovima. Zimi je češća u blizini ljudskih naselja. 30. Turdus philomelos — drozd oikelj čest je ali nije brojan u sastojinama visinskih šuma (prema Sevnici). Populacija brojčano opada, šume se sijeku i otvaraju, te takvi zahvati unose organske promjene. 31. Turdus torquatus — kos grivasti, evidetiran je zimi 1980. godine prvi puta za ovaj predio Krške kotline. Kos grivatsi ima u Evropi diskontinuiran areal rasprostranjenja. Zatečena su dva primjerka na ostacima šumaraka, koji su nestali u godini 1981. 32. Turdus merula — kos crni, preko vegetacijskog perioda frekvencija slaba na strogo antropogenim površinama. Češći u šumarcima i šumama, veće su akumulacije pribilježene preko nepovoljnih mjeseci na prisojnim stranama šljunčara. Sve više nestaju ove ekološke niše za njegovo gniježđenje i zadržavanje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 32 <-- 32 --> PDF |
33. Oenanthe oenathe — kamenjar obični, frekencija i brojnost stabla, ali je prisutan na prostranim šljučarama starije geneze. U godini 1980. nije primijećen, jer je došlo do ekoloških promjena u biotopu gniježđenja. 34. Saxicola torquala — batić kovač, gotovo je eliminiran odnosno potisnut na granice životnih mogućnosti, uništavanjem etaže grmova i procesom čišćenja krajobraza. U godini 1980. zamijećeni su osamljeni primjerci na groblju. U njihovom decimiranju sudjelovale su i svrake. Veća je brojnost tijekom migracija. 35. Saxicola rubetra — batić prdavac, uglavnom situacija je veoma slična sa stanjem vrste Saxicola torquata. 36. Phoenicurus -phoenicurus — crvenorepka kovaoić je vrsta svedena u tom dijelu Krške kotline na minimum. Gnijezdilišta su uništena, a ono malo parova koje se tu i tamo gndjezdilo uništeno je od svrake kao predatorom. 37. Phoenicurus ochruros — crvenorepka kovač gotovo je nestala na istraživanom području, antropogenim zahvatima. 38. Luscinia megarhynchos — slavuj mali bila je česta vrsta u niskim šumarcima, graničnim grmovima usred oranica. Godina 1980. pokazala se kao nepovoljna za njih, ekološke promjene antropogenog podrijetla uništile su mogućnosti za gniježđenje. U odnosu na ovu vrstu stanje je alarmno. Pojavljuje se u tragovima tijekom migracija, što smatram kao skupljalište iz šireg dijela ili to predstavlja sam hod migracija evropskih populacija. 39. Erithacus rubecula — čučka crvendać, gnjezdarica sjenovitih uma, gdje ima puno šušnja. Na nizinskim antropogenim površinama pojavljivali su se tijekom migracija, jer se sjeverne evropske populacije za oštrih zima spuštaju sve do naših strana, do obale i otoka. To su ptice koje se drže najnižih grana grmova, gotovo neposredno iznad zemlje i u hodu na takav način mogući izmaći i straživaču. Posebno su važne prisojne strane šljunčara koje im služe za zaštitu i prolaz prilikom migracija. Nažalost i ta su rnirovališta i skupljališta nestala. 40. Acrocephalus schoenobenus — trstenjak rogožar bila je česta vrsta među ritskom vegetacijom antropogenih vodenih biotopa. Temeljito je ugrožena sistematskim uništenjem ovakvih staništa. 41. Sylvia atricapilla — grmuša crnoglava, većim brojem je prisutna na rubovima šuma, šumaraka i višim grmovima ovoga kraja. Veoma je ugrožena utjecajem čovjeka u biotopima gniježđenja kao i prirodnim neprijateljima. Veća su skupljališta tijekom jesenske migracije, starije depresije — šljunčare kuda svraćaju za nepovoljnog vremena. Na takva zaštićena mjesta svraćaju i mnoge druge vrste ptica. Upravo ti problemi postaju cilj istraživanja u svijetu i zadnje vrijeme u nas (S t i e f e f, 1976, Stro mar, 1971, 1981). 42. Phylloscopus collybita — zvižduk obični je brojna i česta ptica ovoga kraja. Njegova su skupljališta na hranu i tijekom migracija depresije s vodom i ritskom vegetacijom. Uzroci hrane uzeti su s niskih vrbika. To je bilo neponovljivo, jer su vrbaci posjećeni. (Štromar , D u r b e š i ć, 1981) 43. Ficedula albicollis — muharica bjelokrilica, bila je brojnija po šumama, danas se te šume otvaraju i prorijeđuju; prisutna je, ali nije brojna. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 33 <-- 33 --> PDF |
44. Muscicapa striata — muharica siva, dolazila je u uljecanim šumama, danas je u tragovima. Za vrijeme seoba brojnost je veća, ali više nema upadljivih seoba. 45. Anthus pratensis — trepteljka cikuša u početnoj 1978. godini bila je brojnija i česta, pogotovo na prostranim šljunčarama. Danas su ta staništa uništena, dovezeni otpad se pali koji gotovo trajno sagorijeva. 46. Motocilla alba — pliska bijela, česta gjezdarica uz ljudska naselja i kuća. Frekvencija i brojnost najveća u selu Spodnja Stara Vas. Često samotno ili u grupama tražila je hranu po šljunčarama, gdje ima vode i šljunčanim sprudovima. Tijekom seoba grupe su postajale veće, predpostavljajući da se ne radi samo o zavičajnim predstavnicima. Nestankom ovih izvora hrane potisnuta je na sve veće udaljenosti. 47. Bombycilla garrulus — kugara svilorepa je gjezdarica krajnjeg sjevera i sjeveroistoka. Evidentirane su njihove invazije zimi 1979/80. na prisojnoj strani prema lijevoj obali Save. Danas su nestali ti rijetki grmovi koji su imali i za neke druge vrste ptica vezane za vodu veliku vrijednost. 48. Lantus minor — svračak sivi seli u proljeće i jesen u rekordnom broju preko površina ovog dijela Krške kotline. Zavičajni predstavnici zaostaju, a velike grupe gjezdarica drugih dijelova Evrope u zajednici s njima pristižu od Save u ranim poslijepodnevnim satima odmarajući se na najvišim granama i vrhovima stabala koji rastu osamljeni u pejzažu. Rijeka Sava u ovom slučaju predstavlja za selice »provodnu liniju« koja im omogućuje orijentaciju. Nestankom stabala, nestaju i ovi fenomeni i priroda se osiromašuje, a ptice prelaze takve predjele ne zaustavljajući se. 49. Lanius collurio — svračak rusi bila je dosad veoma česta ptica ovih površina, ali s godinom 1980. nastupa velika promjena. Antropogenim zahvatima podlegla je i ova vrsta. Sada je ona rijetka na svim istraživanim biotopima. Nešto povećani broj zapažen je na jesenskoj migraciji preko šljuličara s ritkom vegetacijom, ali ta količina predstavlja jedinke s većeg teritorija. 50. Sturnus vulgaris — čvorak šareni je od svih ptičjih vrsta, osim predstavnika vrana — Corvidae, s najvećom učestalosti 1 brojem. Osim što gnijezdi na ovim površinama, preko ovog kraja teče i njegova međusobna ili ranoljetna seoba kao i regularne migracije. Ovi predjeli predstavljaju, po svojoj ponudi u hrani, skupljalište čvoraka jednog šireg područja. Vjerojatno pristižu i oni iz susjednog Hrvatskog zagorja, jer je zračna linija oko 50 km. To ne znači da ne mogu biti i izvanzavičajne populacije združene s njima u tom neprestanom kretanju. Ranoljetna seoba, uglavnom juvenilnih primjeraka iz iste godine ležanja, mogu biti dijametralno oprečna od mjesta njihovog zimovanja. Uglavnom čvorci su prisutni u Krškoj kotlini počevši od polovice veljače, pa se do polovice studenog, kad prestaje svaka mogućnost njihove ishrane. Takva jata mogu brojiti i do 10.000 primjeraka (Š t r o m a r, 1979). Oni su u ishrani polifagni, ali nakon gniježđenja pretežno se hrane biljnom hranom. U odnosu na frekvenciju preko ovih predjela postoje dvije alternative; ili se radi o istim jatima, koja se vraćaju uvijek ponovno ili postoji izmjenjivanje jata. Kompaktnost i gustoća jata kao i socijalnost s drugim vrstama (s predstavnicima vrana) duboko je zavisna o gustoći i ponudi na izvorima hrane. Kad se iscrpe izvori hrane, tada kreću |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 34 <-- 34 --> PDF |
prema zemljama Sredozemlja na zimovanje (Štromar , 1982). Naši zavičajni čvorci pretežno zimuju u Africi. U procesu mijenjanja ekoloških kvaliteta približile su se ptice čovjeku i njegovoj djelatnosti, koristeći čak i smetišta. 51. Coccothraustes coccothraustes — batokljun trešnjar, pristutan je ali nije brojan, često potpuno izostaje. Takva kolebanja u populaciji batokljuna ovoga kraja, smatram da su uzročno vezana s ekološkim promjenama. 52. Carduelis chloris — zelendur zelenac, makar je to poznata ptica, ipak njezin život je dosta tajnovit. U visoko civiliziranim zemljama Evrope, posvećuje se istraživačka pažnja toj vrsti i pišu se čitave monografije. Na ovim površinama prisutan, makar s par primjeraka u jatu s Carduelis carduelis. Ti rijetki primjerci kreću se s češljugartima tražeći hranu, najčešće po glavočikama, kojima su, prije antropogenih zahvata, obilovale šljunčare i priobalni dijelovi uz lijevu obalu Save. 53. Carduelis carduelis — češljugarka konopljarka, česta je i brojna ptica. Jata su znala brojiti i do 200 primjeraka, naročito kada zriju plodovi glavočika, Compositae. Na tim izvorima biljne hrane znali su se zadržavati duboko u jesen. Neprestano su u pokretu i grupe odlaze i dolaze ili se stare vraćaju, jer postoji period zrenja sjemenaka. Predpostavljam da sva jata nisu bila autohtona, jer po nalazima prstenovanih primjeraka dokazala se prisutnost predstavnika iz ostalih dijelova Evrope. Općenito je poznato za predstavnike zeba, Fringillidae, da sjevernije evropske populacije koriste gnijezdilišta, noćišta d izvore hrane zavičajnih populacija, prema tome u kojoj se zemlji nalaze. 54. Carduelis cannabina — juričica obična, frekvencija i brojnost homogenih jedinaka dosta je slaba, ali su zato tijekom cijelog vegetacijskog perioda u zajednici sa češljugarama. S njima su na izvorima hrane, u zaklonima od nevremena na prisojnim stranama podkapina — depresija, odrona zemlje i slično. Za juričice kao i za češljugare, antropogenim zahvatima pomalo nestaju mogućnosti korištenja svih tih mjesta, njima za život toliko potrebna. 55. Serinus serinus — žutarica obična, bila je to česta ptica antropogenih površina. Tako je bilo kroz 1978. i 1979. godinu. U 1980. godini situacija se mijenja. To su samo tragovi nekoć bogate populacije. Da li se sve može riješiti ekološkim promjenama, ili za njen nestanak postoje dublji, biološki razlozi, kao što je nagla fluktuacija populacije jedne godine i pojava prirodnih neprijatelja? U svakom slučaju bilo je potrebno iznijeti i ovaj primjer, jer je pojava za diskusiju i istraživanje. 56. Fringilla coelebs — zeba bitkavica je ptica s velikom frekvencijom i censusom. Česta po šumskim sastojinama otvorenog tipa, parkova, groblja, šumaraka i vrtova. Svi ti biotopi su u procesu nestajanja, tako da u njezinoj frekvenciji postoje izrazita kolebanja, kao što je izrazito bilo u godini 1980. Neosporno je da ove krajeve posjećuju strane populacije u svojem pomicanju prema cilju zimovanja, te se u tom dijelu Krške kotline populacije miješaju. 57. Emberiza citrinella — strnadica žutovoljka prisutna je ali nije brojna. Veće koncentracije registrirala sam krajem ljeta na grmovima, koji su još preostali u blizini topolika prema lijevoj obali Save. 388 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 35 <-- 35 --> PDF |
58. Emberiza calandra — stršelj počvrkaš, veće grupe od po 20 primjeraka bile su prisutne tijekom proljeća i jeseni. Pojedini primjerci često su se zadržavali u ritskoj vegetaciji, dok je još postojala. Kako su se sveukupna ornitološka istraživanja odvijala u blizini naselja i velike antropogene utjecajnosti, ne smije se gubiti iz vida da naselja ne nastaju kao neki strani soliteri usred netaknute prirode već u mediju manje ili veće utjecajnosti. U sagledavanju tih problema mora se polaziti od činjenice da su odnosi između čovjeka i organske prirode stari i neotuđivi jedan od drugoga. Problem je danas puno složeniji i traži sistematska istraživanja kako bi se rezultati mogli najkvalitetnije izraziti. Danas se predstavnici faune ptica približavaju sve više čovjeku i njegovoj djelatnosti u svim svojim životnim manifestacijama. U tom približavanju došlo je do situacije da je gotovo 58 vrsta ptica ugroženo na posredan i neposredan način. Mora se imati svakako pred očima da se ne radi samo u ugroženosti koja biološki ugrožava određenu vrstu, ali joj često puta onemogućava životne potrebe od šireg značenja. ZAKLJUČCI Istraživano uže i šire područje NE KRŠKO leži u Krškoj kotlini u najagrarnijem dijelu SR Slovenije. Teritorij je intenzivno antropogeno utjecajan u prošlosti kao i sadašnjosti. Opća je karakteristika mozaičnost biotopa i ekoloških niša. Istraživanja su trajala u intervalu od 24. travnja 1978. do zaključno 30. lipnja 1981. Godina 1978. je komparativna u odnosu na ekološke promjene tijekom slijedećih godina. U životu ptica ostaci šuma, makar svedeni na minimum udovoljali su osnovnim životnim potrebama ptica: kao gnijezdilišta, mirovališta, kao vidikovac ili polazište za hranom, orijentaciju u odnosu na neprijatelja i sagledavanje revira, kao izvori hrane, noćišta i u fenomenu kretanja. NE KRŠKO dala je posredan povod za antropogene zahvate koji su se sveli na proces pojednostavljenja krajobraza. Posljedice takvih zahvata odražavaju se na posrednoj i neposrednoj ugroženosti 58 vrsta ptica (broj nije konačan). Ugroženost je egzistencijalnobiološkog karaktera, ali onemogućava životne potrebe od šireg značenja. Bitno se promijenila kvantiteta i kvaliteta ptica ovoga kraja. LITERATURA Durbešić , P. i Štromar , Lj. (1981): Neki antropogeni biotopi na području NE KRŠKO u odnosu na entomolaunu i predstavnike insektivornih ptica. Referat za PRVI KONGRES BIOLOGA HRVATSKE, Poreč, 21. — 26. rujna 1981. Niethammer , G. (1937): Handbuch der deutschen Vogelkunde, Passeres, I. Akademie Verlagsgeselschaft, M. B. H. Leipzig. 389 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Stiefel , A. (1976): Ruhe und Schlaf bei Vögeln, Die Neue Brehm-Bücherei, A. Ziemsen Verlag, Witternberg Lutherstadt. Štromar , Lj (1977): Ekološka analiza migracije bregunice čađavice. Riparia riparia (L.) u nekim krajevima Jugoslavije. Larus, 29 — 30, 253 — 283. Zagreb. Štromar , Lj. (1971): Ringins of Reed Buntings in Yuogslavia. The Ring. 68—69. Wroclaw. Štromar , Lj. (1878): Ekološka analiza ornitofaune na područje NE KRŠKO (izvještaj). Zagreb. Štromar , Lj. (1979): Kvantiteta i kvaliteta ornitofaune užeg dijela Krške kotline (područje NE KRŠKO) (izvještaj). Zagreb. Štromar , Lj. (1979): Antropogeni biotopi na području NE KRŠKO i sukcesije naseljavanje predstavnicima ornitofaune. Referat, DRUGI KONGRES EKOLOGA JUGOSLAVIJE, 1 — 7. X 1929. Zadar-PMtvice. Štromar , Lj. (1980): Značajni resursi prehrane za neke vrste ptica. Ekologija, Vol. 15, No. 1, 95— 103. Beograd. Štromar , Lj. (1981): Prilog poznavanju migracija ptica preko Izraela s obzirom na autohtone vrste. Referat za PRVI KONGRES BIOLOGA HRVATSKE, Poreč, 21 — 26. rujna 1981. Štromar , Lj. (1982): Prilog poznavanju migracija preko Izraela. Larus (u tisku). Zagreb. Udvardy , M. D. F. (1969): Dynamic Zoogeography. Van Nostrand Reinhold Company, New York. Voous , K. H. (1960): Atlas of European Birds, Nelson, Edinburg. The Significance of Forest Remais on Anthropogenic Grounds in the Narrow Area Surriuding the Krško Nuclear Power Plant (NE Krško) for the Bird Fauna Summary As a part of total ecological investigation of the narrow surrounding the Krško Nuclear Power Plant, ornithological investigation under the leadership of Prof. Dr Milan Meštrov , were carried out from 1978 to mid — 1981. This was a desiderable situation in relation to the total ornithological situation because some aspects required a long period of investigation. The field work covered an area from the Krško Nuclear Power Plant as the epicenter, more than 6 km upstream and downstream of the Sava riverand more than 2 km on either side of the riverbanks. The group of subjects investigation regarded to the fund of birds of this subjects investigated regarded to the fund of birds of this subjects investigated regarded the fund of birds within the area, the fenomen of their movement with parzicular consideration given to the role of anthropogenic grounds in this phenomenon; speding the night, resting, wintering and the food resources. Ethological interactions caused by ecological schanger were of central interest. The Krško Valley is in a low lying area around the lower Krka River. This is the most agrarien part of Slovenia insofar as it has the most anthropogenic influences with a characteristic mosaic of biotopes. Since 1978, the first year of the study the intensity of ecological changes has increased suddenly, although the Krško Nu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 37 <-- 37 --> PDF |
clear Power Plant was at that the indirect cause. Investigation has demonstrated the importance of the former forests in the life of birds, whether these be groups of trees or little sections of primary forests with all the characteristic gradations; dead solitary trees, branches on the borders of antrophogenic grounds faces or on the edges of small forests. The process of change through these three and a half years of investigation, taking 1978 as the basis for comparaison, had been directed towards uniformity, clearing, i. e. »beutification« of the landscape. Unfortunately, this caused the impoverishment or the complete dissappearance of certain biotopes and key ecological niches. The process of civilization moves forward while the results become those which typically encroach into the actual urban ecology, posing a particular problem in the highly civilized countries. According to the yearly reports which have been published to the present day (Štroma r 1978, 1979, 1980, 1981), the role of the enumerated vegetation remains can be seen because birds have been able satisfy their basic requirments for life. The requirments of birds for such biotopes can be classified but cannot be separated because they are intertwined and connected with the daily and yearly rhytm of migration: a) nesting sites, b) resting places, c) places to spend the night, d) orientation and lookout sites, regarding food or enemies, e) sources of food, f) refuge from enemies,g) all the above is expressed in the phenomen of migration in its various gradations (Štromar , 1971) such as invasions, movemnts between migrations, early summer migrations, as well as regular migrations. The results of investigations show that it is an indisputable fact that the material possibilities of man in the process of civilization tend to a higher standard of laving and endanger the natural base of the biosphere wich could negatively reflect on man in future. At the present time and within our coordinates, these urban ecological problems become ever more present and unfortunately we do not lag behind countries with high standard of living. What actual measures can be taken? Almost nothing is possible because the process of civilization does not stand still, but moves on and cannot be stoped as such. Man as a rational being could take a specific stand, bearing in mind that the position of our country in the southeast part of Europe, as well as the varibility of biotopes, are percoditions for ensuring a rich bird fund. Is it possible to neglect these anthropogenic influences with regard to the region of the Krško Nuclear Power Plant, and permit only the remains of the primary vegetation so important to bird survival to exist? Primljeno 13. 06. 1987. |