DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 29     <-- 29 -->        PDF

9. Apus apus, čiopa crna; evidentirana su brojčano jaka jata tijekom migracija
preko ovog kraja. Ima još puno »tajnovitosti« u kretanju ove vrste,
tako da svako saznaje o tom problemu predstavlja doprinos nauci. Pojavile
su se u velikim homogenim jatima iskorištavajući najviše vrhove drveća
za predah u kretanju. Cijela pojava trajala je kratko, te su se jata dizala
i napuštala stabla. Ovakvi detalji su gotovo nepoznati, jer se predpostavlja
da se ta vrsta u kretanju odmara. Ovdje se bjelodano radi o kraćem odmoru.
Dolazak njihov pribilježila sam u poslijepodnevnim satima, kao što
sam imala mogućnosti ustanoviti i za neke druge vrste (Štromar , 1977,
1980). Fenološke karakteristike upućuju na zaključak da se nije radilo o
zavičajnim predstavnicima, jer se jako kompaktno ponovno dalo u pokret
i nije slijedilo raslojavanje jata.
10. Alcedo atthis, vodomar ribar evidentirani su u jeseni 1980. godine.
Bila su to samo dva primjerka na prisojnoj strani lijeve obale. Save. Zauzeli
su položaje na nižim granama povisokog grma. Česti su na našoj obali na zimovanju
iz sjevernijih dijelova Evrope. Danas toga grmlja nema, jer je
obala na tom dijelu pokrivena blokovima kamenja.
11. U pupa epops, pupavac božijak još 1978-e i 1979-e godine bili su prisutni
na nekim lokalitetima. Veća brojnost pribilježene je u jesenskoj migraciji
preko ovih krajeva prema jugu godine 1980. Danas je ta vrsta kao gnjezdarica
kraja potisnuta ekološkim promjenama.
12. Picus viridis, žuna zelena, česta ali ne brojna ptica starih voćnjaka.
Ta vrsta koristi, danas, antropogene izvore hrane, slijeće i na smetišta, a
traži hranu i na starim telegrafskim stupovima. Uz glasanje u niskom lijetu
može ih se pratiti tijekom dana iz jednog biotopa u drugi. Njezin daljnji
opstanak je u pitanju, jer stari voćnjaci nestaju a stara stabla u šumskim
sastojinama se sjeku. Ukoliko moć prilagođivanja preduhitri njezino išćeznuće
postoji mogućnost da se jedan veliki činilac u lancu ishrane spasi.
13. Picus canus, žuna siva, slično kao žuna zelena, samo je manje česta
i ne tako brojna, populacija joj stagnira, što je svakako alarmni znak.
14. Dendrocopos major, djetao veliki, gotovo je neotuđiv, kao i žune,
od starih stabala šuma i voćnjaka. Danas je kao takav ugrožen na tom području,
ali pokazuje namjeru proširivanja biotopa, gdje namiruje svoje potrebe
za hranom. Gnijezdili´šta su ugrožena sječom te su iz nekih predjela
potpuno nestali.
15. Jynx torquilla, vijoglav mravar, male je frekvencije i broja. Sječom
ugrožen na gnijezdilištima bio je viđen 1980. godine u tragovima u svemu dva
primjerka.
16. Hirundo rustica, lastavica pokućarka, s njenom populacijom zbivaju
se temeljite promjene. Broj gnijezda na istraživanom području pao im je
gotovo na nulu, premda nisu bile brojne niti ranije. Sječom ritske vegetacije
na šljunčarama odrazilo se veoma negativno na njihov život. Na tim
površinama odvijao se njihov bogat život; lov letećih kukaca, poduka mladunčadi
(juvenilnih primjeraka iste godine) u lovu, za skupljanje i noćenje.
Još uvijek ovi predjeli predstavljaju cilj u proljetnom i jesenskom kretanju,
tako da su izuzetno brojne i u regularnim seobama.