DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 31 <-- 31 --> PDF |
25. Parus major — sjenica velika je ptica s velikom frekvencijom i brojem na ovim staništima. Prisutna je preko cijele godine na tom dijelu Krške kotline. Sječom stabala i grmova uz depresije s vodom, onemogućeno joj je gniježđenje, te je već u godini 1980. njena prisutnost umanjena. Veća jata primijećena su u jesen, kada se kreću izvan gnijezdilišta tražeći hranu. Jata nisu homogena, jer im se pridružuju i druge vrste sjenica kao Parus palustris — sjenica crnoglava. Parus caeruleus — sjenica plavetna, sjenica dugorepa — Aegithalos caudatus. U novije vrijeme determinirana su ta kretanja kao najezde koje se odvijaju ciklički. Prema nalazima prstenovanih sjenica, poznate su najezde stranih populacija iz srednje Evrope na našem teritoriju. Posebno pojačane frekvencije su velike sjenice zimi u blizini čovjeka. 26. Parus caeruleus — sjenica plavetna, njena frekvencija na biotopima prikladnim za život daleko je ispod prisutnosti velike sjenice. Ta vrsta je osjetljiva na ekološke promjene koje su joj ugrozile ili uništile gnijezdilišta. Kreće se u ograničenom broju. U nas su evidentirane njene najezde (Strom a r, 1980). 27. Parus palustris — sjenica crnoglava, poznata je za Kršku kotlinu s posebno jakom frekvencijom i censusom, pa je gotovo konkurent u tom pogledu s Parus major. Struktura populacije pokazuje rast u odnosu na ostale vrste sjenica. Pogođena je u bit života sječom ritske klimaksne vegetacije koja joj odgovara svojim kombinacijama ekoloških niša. Evidentirane su velike akumulacije na antropogenim borovim šumarcima uz ljudska naselja i kuće, posebno zimi. 28. Aegithalos caudatus — sjenica dugorepa frekvencija joj je veća po rubovima nizinskih šuma, gdje se mogu naći više primjeraka od 1 — 20. Vole vrbove šume gdje traže hranu, mogu biti i mlade šumske sastojine koje posjećuju. U zajednici s ostalim sjenicama zastupane su uvijek skromnijim brojem. Uništavanjem vrbika i rubnih šumskih dijelova jako su ugrožene. 29. Sitta europaea — brgljez obični, dendrobiont, ali u današnjim ekološkim promjenama sve više silazi na tlo. Ujednačene je frekvencije po šumskim sastojinama. U procesu prilagođavanja približava se ljudskoj djelatnosti, vrtovima, nasadima i parkovima. Zimi je češća u blizini ljudskih naselja. 30. Turdus philomelos — drozd oikelj čest je ali nije brojan u sastojinama visinskih šuma (prema Sevnici). Populacija brojčano opada, šume se sijeku i otvaraju, te takvi zahvati unose organske promjene. 31. Turdus torquatus — kos grivasti, evidetiran je zimi 1980. godine prvi puta za ovaj predio Krške kotline. Kos grivatsi ima u Evropi diskontinuiran areal rasprostranjenja. Zatečena su dva primjerka na ostacima šumaraka, koji su nestali u godini 1981. 32. Turdus merula — kos crni, preko vegetacijskog perioda frekvencija slaba na strogo antropogenim površinama. Češći u šumarcima i šumama, veće su akumulacije pribilježene preko nepovoljnih mjeseci na prisojnim stranama šljunčara. Sve više nestaju ove ekološke niše za njegovo gniježđenje i zadržavanje. |